Nije to izgledalo spektakularno kao što bi bilo slavlje na zadarskom Narodnom trgu, no ipak je vrijedilo organizirati takvu feštu pa i za onih par stotina klupskih privrženika. I baš na toj lokaciji jer Košarkaški klub Cibona proslavio je svoj najnoviji naslov prvaka Hrvatske na platou ispred Košarkaškog centra Dražen Petrović i Muzejsko memorijalnog centra Dražen Petrović. Zapravo ispod spomenika istoimenoj legendi kluba s kojim je Cibona nekih košarkaški puno sretnijih godina bila dvaput prvakom Europe.
A na tom "svetom" mjestu dogodila se mala svetkovina kojom su, uz angažiranog DJ-a, odzvanjale pjesme koje se mogu čuti i u dvorani, kada Cibona igra svoje utakmice. A osim stare klupske himne "Heja, heja cibosi", komponirane još 80-ih godina prošlog stoljeća, čuli su se i zagrebački hitovi iz tog vremena kao što su "Košulja plava" i "Za dobra stara vremena".
A posljednji put kada je Cibona nešto slavila na otvorenom bilo je 2014. kada je osvojen naslov prvaka ABA lige koju ovaj klub prošle sezone uopće nije niti igrao. A tada se to zbivalo na središnjem gradskom trgu, na Jelačić placu, gdje su od gradske vlasti padala megalomanska obećanja o igranju Eurolige a to natjecanje je igrala Crvena Zvezda jer joj je netko iz Zagreba to zadovoljstvo velikodušno prepustio, u kuloarima se pričalo, uz određenu naknadu.
Bilo kako bilo tada, vratimo se mi u stanje sadašnje i značaj ovog naslova prvaka za ovaj klub i ovaj grad. I dok je tada na Jelačić plac sa svom svojom svitom došao tadašnji gradonačelnik Milan Bandić ovaj put gradonačelnika nije bilo već je došao njegov zamjenik Luka Korlaet koji se nije izdvajao iz mase. Nije čak niti govorio na improviziranoj pozornici ispred Draženova muzeja gdje su se mikrofona primili samo kapetan momčadi Krešimir Radovčić, kojemu je ovo bila šesta sezona u nizu u Ciboninu dresu, trener Ivan Rudež i direktor Tomislav Šerić.
Nakon što je Cibona i natjecateljski godinama bila na margini, ove sezone su i klub i momčad rasli i izrasli do naslova prvaka.
- Radili smo u tišini, zatvorili se u dvoranu i uspjeli smo razveseliti vas navijače.
A jedan od veselijih sudionika veselice te večeri bio je trener Ivan Rudež, dečko sa Stare Pešče, koji je do prilike da radi u svom voljenom klubu "putovao" preko Slovačke, Njemačke, Nizozemske, Mađarske i Švicarske. Je li vjerovao da će mu se tako karte posložiti?
- Nisam planirao toliko daleko, no treba vjerovati. Gradio sam svoju karijeru i zvijezde su mi se poklopile.
A njegov i uspjeh njegovih igrača pozdraviti je došao i Ivanov mlađi brat Damjan, bivši NBA igrač a danas direktor sad već svjetski poznatog Sunset Sports Festivala.
- Sretan sam da je moj brat ovo doživio u svom gradu. Ljudi nisu ni svjesni da je, s obzirom na okolnosti u kojima se Cibona nalazila, ovo jedan od najvažnijih naslova prvaka za ovaj klub.
Mislio je Damjan na činjenicu da je u prigodi osvajanja prethodnih 20 naslova, Cibona u velikom broju slučajeva u finalnu seriju ulazila kao favorit a ovo je prvi put bilo da je uoči finala bila autsajder. Osim toga, pehar je osvojen kada se tome rijetko tko nadao, u sezoni stabilizacije kluba, u sezoni koja je prethodila preoblikovanju kluba u športsko dioničko društvo na čelu s većinskim vlasnikom Victorom Dodigom, kanadskim poslovnim čovjekom hrvatskih korijena.
On sam je pak gledao treću i četvrtu utakmicu finala a za majstoricu je "delegirao" svoga sina Thomasa koji mu je putem whatsAppa omogućio "izravni prijenos" dramatičnih zbivanja sa sretnim svršetkom iz Višnjika.
U to ime, na jutarnjoj presici, obitelji Dodig zahvalio je sportski direktor Marin Rozić koji je kazao.
- Hvala im što su prepoznali potencijal branda Cibone i što su, da ne okolišamo, spasili ovaj klub. Pozvao bih vas sve da tim ljudima pružimo podršku jer nema puno ljudi koji su spremni ulagati u hrvatsku košarku. I zato su i oni prvaci.
A prvaci su i oni najvjerniji navijači koji su se, kako je sezona odmicala, počeli vraćati. A njima se, na Draženovu platou, obratio i direktor kluba Tomislav Šerić kazavši ovo o uspjehu koji navijačima raspiruje maštu:
- Dolaze li sretnija vremena za Cibonu u godinama koje slijede? - pitao je direktora voditelj svečanosti Filip Brkić.
- Kada pogledamo gdje smo bili prije tri godine, u rupi milijun kilometara dubokoj, ili prije dvije godine pola milijuna kilometara a prije godinu 100 tisuća kilometara. A sada smo osvojili Prvenstvo. Korak po korak idemo naprijed i mislim da mogu obećati bolja vremena. Ali vas navijače trebamo u dvorani. To je najvažnija stvar.
Nakon toga uslijedilo je zajedničko slavlje igrača i navijača uz zvukove davnašnjeg hita skupine Colonia "Svijet voli pobjednike". A Cibona je u situaciji u kojoj se ovaj klub prethodnih godina nalazio doista izašla kao pobjednik. Ali samo etapni, jer puno je tu posla da bi vukovi s Tuškanca "grizli" kao nekad.
A ovosezonski su grizli i kad nitko u njih nije vjerovao a momčad su činili: Krešimir Radovčić, Žan Mark Šiško, Justin Roberson, Vigo Bart, Jan Palokaj, Borna Katanović, Luka Skorić, Renato Serdarušić, Kamaka Hepa, Marijan Čakarun, Markus Lončar i Borna Burek. Osim članova stručnog stožera navijačima su predstavljeni i ljudi iz sjene pa su tako pljeskom pozdravljeni i pomoćni treneri Ivan Stanišak i Neven Nikoić, kondicijski trener Bruno Damjan, liječnici Zoran Barčot i Danijel Jurković, tim menadžer Ante Pavlak, fizioterapeuti Ivan Jazbec, Bruna Spahija i sad već legendarni Nikica Šižgorić kojem je ovo već 19. naslov prvaka s Cibonom.
Otvori KEKS Pay
Dobar naslov, simpatičan broj...ovoliko ljudi je 80-ih čekalo poslije svakog treniga da vidi igračine...ali tu smo gdje smo!! Trebati će napraviti veeelike promjene na svim nivoima da to na nešto izgleda da vas nebi ovaj uspjeh zavarao jer znamo štaa je bilo sa Dubravom i na šta su ličili Split i Zadar!!!