"Tomas, Tomas...", vikao je crnokosi konobar na frankfurtskom aerodromu
gurajući našem nogometašu papirić za autogram, nudeći piće i priču o
Fenerbahçeu. Tomas je svoju carigradsku epizopdu počeo upravo u
Feneru, najpopularnijem turskom klubu, a sada već drugu sezonu nosi
majicu njegova najvećeg suparnika, jedinog osvajača europskog trofeja
(Kupa Uefe) Galatasaraya. Pet minuta je naš nogometaš na sjajnom
turskom jeziku razgovarao s temperamentnim barmenom koji je, kao i
milijuni njegovih sunarodnjaka, sreću pronašao u Njemačkoj.
- Malo sam ga podbadao da će Galatasary ove sezone osvojiti naslov, da
njegov Fener nema šanse. No, to je moja želja, stvarnost će nuditi
veliku bitku za naslov. Fener je strahovito jak, Christop Daum je
odličan trener, ima jaču momčad nego lani i bit će vrlo teško. Beşiktaş
i Trabzonspor su već otpali iz utrke za naslov. Nas je impresioniralo
kako sjajno govorite turski.
- Lako se prilagođavam na novu sredinu, odmah sam tražio učiteljicu
turskog jezika i danas mogu, ne želim se hvaliti, normalno
komunicirati. To mi je za život u Carigradu neophodno.
Početak sezone razveselio je sve Galatasarayove navijače.
- Počeli smo odlično, u 11 utakmica postigli smo devet pobjeda,
uz jedan remi i poraz. U klubu su svi zadovoljni, ja također jer sam
igrao u svim utakmicama. Bojao sam se da će u vrijeme Ramazana igrači
ponovo postiti, da ćemo, kao prošle sezone, gubiti u nizu. No, puno su
se molili, manje gladovali i rezultati su tu. Dio zasluga, naravno,
pripada i novom treneru Ericu Geretsu, nekad slavnom kapetanu belgijske
reprezentacije.
- Vidi se da Gerets sve zna o nogometu, ali malo me iznenadio. Iako je
bio obrambeni nogometaš, teži napadačkom stilu igre, traži od momčadi
da stalno napada. A to temperamentni Turci i te kako vole. Tomas
otkriva da je momčad u dobroj formi, a da ponovo blista omaleni virtuoz
Hasan Sas.
- Igra fantastično, oplemenio nam je igru, suparnici ne pronalaze
rješenja za njegove prodore i asistencije. Igra kao na Svjetskom
prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji gdje je Turska osvojila treće mjesto
na svijetu. Hvali kvalitetan život u Carigradu.
- Po mnogočemu Carigrad je prava svjetska metropola. Dva sata u
Frankfurtu kratio je kupnjom, kavom i pogledom kroz prozor:
- Gledam Njemačku i razmišljam o SP-u. Još ni sami nismo svjesni koliko
je vrijedno izboriti to veliko natjecanje. Cijelo proljeće i taj lipanj
i srpanj sve će oči biti uprte u Njemačku i SP. A ponosim se jer igram
za reprezentaciju koja svake dvije godine ide na velika natjecanja. I
doista uživam.
Nakon nesporazuma s izbornikom, kada je zbog masaže izvan radnog
vremena bio kažnjen.
- Sve sam to zaboravio, a zahvalan sam izborniku koji je kasnije
isključivo gledao moju formu i moje igre u Turskoj.
- Svi su vas izbornici poštovali, svi su vas zvali. Koji je ostavio
najdublji trag?
- Svaki na svoj način.
Kranjčar je, nakon Ćire Blaževića, ponovo unio vedrinu, veselje i
smijeh.
- Ozračje u reprezentaciji doista je sjajno, kada se pobjeđuje uvijek
je tako. No, istina je da smo kod Kranjčara i svi ostali više
nasmijani, on je mlađi, bliži našoj generaciji.
- Drugi krug SP-a je cilj, a poslije...
- Što bude, najvažnije je doći u osminu finala, a nakon toga je sve
moguće, sve je otvoreno. No, pričekajmo ždrijeb u Leipzigu, nakon toga
ćemo biti pametniji.
- Na kraju jedne lijepe godine, u Coimbri nas čeka dobra reprezentacija
Portugala.
- Idemo po pobjedu. Imamo ime, snagu, znanje, pa neka Portugalci
razmišljaju o tome kako nas svladati - zaključio je opušteni
Tomas.
Opušten? Da, godine i uspjesi su ga promijenili. No, na travnjaku je
čuvar kojeg ni najveći svjetski napadači ne vole vidjeti.
Suigrači se mole i manje poste
Početak sezone razveselio je sve Galatasarayove navijače. - Počeli smo odlično, u 11 utakmica postigli smo devet pobjeda, uz jedan remi i poraz. U klubu su svi zadovoljni, ja također jer sam igrao u svim utakmicama. Bojao sam se da će u vrijeme Ramazana igrači ponovo postiti, da ćemo, kao prošle sezone, gubiti u nizu. No, puno su se molili, manje gladovali i rezultati su tu. Dio zasluga, naravno, pripada i novom treneru Ericu Geretsu, nekad slavnom kapetanu belgijske reprezentacije. - Vidi se da Gerets sve zna o nogometu, ali malo me iznenadio. Iako je bio obrambeni nogometaš, teži napadačkom stilu igre, traži od momčadi da stalno napada. A to temperamentni Turci i te kako vole.
