Dok je stajala na središnjem terenu Wimbledona nasuprot prve igračice svijeta, Carson Branstine je već pobijedila. Njezin poraz u meču bio je samo fusnota u nevjerojatnoj životnoj priči o putu od obiteljskog bankrota i teških ozljeda do svjetala najveće teniske pozornice, putu koji je financirala dostavom hrane i manekenstvom. Samo pojavljivanje na travi All England Cluba bio je vrhunac o kojem je sanjala, ali i potvrda godina žrtvovanja koje bi mnoge druge natjerale na odustajanje. Iako je meč prvog kola protiv Arine Sabalenke završio očekivanim porazom, za 24-godišnju kanadsku tenisačicu to je bio trenutak koji je dao smisao svakoj prepreci.
Mnogi je danas vide kao glamuroznu sportašicu iz Orange Countyja, no stvarnost je bila bitno drugačija. Njezin život se iz temelja promijenio kada je imala samo 13 godina. Njezin otac Bruce, financijski savjetnik, pokušao je osigurati obitelj, no rizičan poslovni potez završio je katastrofom.
- Moja obitelj je izgubila sve. Prešli smo iz stabilnog života srednje klase u situaciju gdje smo morali jesti kod bake, a roditelji jedva da su imali za gorivo - rekla je.
Zajedno s majkom i sestrama sakupljala je limenke i boce kako bi zaradile za osnovne potrepštine. Kako bi platila putovanja, trenere i opremu, početkom 2024. godine radila je čak tri posla: podučavala je tenis, radila kao model i dostavljala hranu za Uber Eats. Njezina posljednja dostava bila je dan prije leta za Cancun, gdje je stigla do svog prvog WTA 125 finala.
Manekenstvo joj nije bilo samo usputni posao, već ključan izvor prihoda koji joj je omogućio da nastavi sanjati teniski san. Radila je za poznate brendove poput Zare i Lululemona, a snimanja i modne piste postali su njezina druga karijera.
- Volim biti ispred kamere tijekom snimanja. Zabavno je, volim modu. To je jedan od razloga zašto sam uspjela platiti neka svoja putovanja - objasnila je.
Usporedila je čak svijet mode i tenisa:
- Modeliranje i tenis su čudno slični: često si objekt i ljudi ponekad zaborave da si i ti osoba.
No, najvažnije od svega bilo joj je financijski se osamostaliti.
- Nisam htjela ništa tražiti od roditelja, željela sam da sve dođe od mene i mog tenisa.
Kao da financijske poteškoće nisu bile dovoljne, njezinu karijeru obilježile su i teške ozljede koje su je s terena udaljile na gotovo pet ključnih razvojnih godina. Prošla je operacije oba kuka i oba koljena, niz zahvata koji bi većinu sportaša umirovili. Umjesto da se, poput mnogih svojih vršnjakinja, nakon sjajne juniorske karijere odmah otisne u profesionalne vode, bila je prisiljena krenuti zaobilaznim putem preko američkog sveučilišnog tenisa. Tamo je, na sveučilištu Texas A&M, pronašla novi dom i samopouzdanje. U proljeće 2024. godine vodila je svoj tim do povijesnog NCAA naslova, a usto je i diplomirala pravo i etiku, s dodatnim smjerovima psihologije i sportskog menadžmenta. No, unatoč svemu, nikada nije odustala od profesionalnog tenisa.
Iako je rođena i odrasla u Kaliforniji, Carson Branstine u srcu se osjeća Kanađankom. Njezina majka Carol je iz Toronta, što joj je omogućilo dvojno državljanstvo. Kao juniorka je predstavljala Sjedinjene Države, no oduvijek ju je privlačila ideja igranja za Kanadu. Prijelaz se dogodio 2016. godine, nakon što je na jednom turniru upoznala trenera iz Kanadskog teniskog saveza koji ju je pozvao da posjeti Nacionalni teniski centar u Montrealu. Ta se odluka pokazala ispravnom, jer je upravo pod kanadskom zastavom ostvarila najveće juniorske uspjehe. U paru s Biancom Andreescu osvojila je 2017. godine juniorske naslove na Australian Openu i Roland-Garrosu, te se popela do četvrtog mjesta na svjetskoj juniorskoj ljestvici. Njezina odluka da igra za Kanadu bila je, kako kaže, način da oda počast majčinoj strani obitelji i povezanosti koju istinski osjeća s tom zemljom.
Godina 2024. konačno je donijela plodove mukotrpnog rada. S ozljedama iza sebe, Carson se u potpunosti posvetila profesionalnoj karijeri i rezultati su stigli. Osvojila je tri ITF titule, uključujući i najveću dosad na W75 turniru u Južnoj Karolini. Nanizala je 43 pobjede u 58 odigranih mečeva i dosegla najbolji renking karijere, probivši se među 200 najboljih igračica svijeta. Kruna sezone bio je Wimbledon. U kvalifikacijama je ostvarila neke od najvećih pobjeda u karijeri, svladavši između ostalih i svoju dugogodišnju prijateljicu i bivšu partnericu u parovima, Biancu Andreescu. Taj uspjeh donio joj je plasman u glavni ždrijeb i meč života protiv Sabalenke.
Sada, kada je okusila uspjeh na najvećoj sceni, Carson Branstine ne namjerava stati. Svjesna je da je put do vrha i dalje dug, ali sada ulaže u sebe više nego ikad. Unajmila je belgijskog trenera Geralda Morettija, čak i ako si ga, kako kaže, može priuštiti samo na nekoliko tjedana.
- Znam da ako želim ući u top 100, top 50 i dalje, moram raditi stvari na pravi način. Nema prečaca - zaključila je.
Otvori KEKS Pay
