Ususret utakmici Vukovar 1991 – Hajduk u Vinkovcima (subota, 15.45) razgovaramo s Ivicom Mišeom, nekadašnjim vratarem Borova, juniorom Hajduka, sportskim direktorom Vukovara i bratom legendarnog Hajdukovog igrača i trenera Ante Miše. Ivica je rođen 1957., Ante 1967. godine, Ivica živi u Trogiru, Ante u Splitu, Ivica će u subotu biti u Vinkovcima na utakmici.
- Moj brat Ante bio je pionir i junior Borova, člana republičke lige. Kao gost Hajduka nastupio je za bijele na Kvarnerskoj rivijeri, gdje je zadovoljio i ostao. Ja sam bio vratar Borova, u juniorskoj konkurenciji plasirali smo se bili na završni turnir najboljih momčadi Hrvatske po regijama. U polufinalu protiv Hajduka obranio sam Nenadu Šalovu dva penala. Od tada su me počeli pratiti iz Hajduka, pa su me i pozvali u Split 1974. godine. Branio sam za juniore do 1976. godine, u generaciji Zlatka Vujovića, Gorana Popovića, Petrinovića... trener nam je bio Stanko Poklepović. Bio sam i u juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije, ali kako sam bratove visine, uvijek su me mjerili. Pokojni trenerski velikani Biće Mladinić i Tomislav Ivić znali su mi reći: "Ivice, fale ti dva još prsta...". U to vrijeme u prvoj momčadi konkurenti su mi bili Ivan Katalinić i Rizah Mešković. Tehnički sam bio bolji od njih, ali to su bile legende, pravi, odlični vratari. Kako im nisam želio biti rezerva, želio sam u Rijeku – kako bih ostao negdje na moru. Ali Hajduk mi tamo nije dao. Pa sam se vratio kući, u Borovo, bila je jaka republička liga... – kazao nam je Ivica Miše.
Bili ste svojedobno i dužnosnik NK Vukovar u HNL-u?
- Nukleus današnjeg Vukovara 1991. bila je nekadašnja vukovarska Sloga, dok je NK Vukovar osnovan nakon Domovinskog rata. On se u progonstvu natjecao u nekoj od zagrebačkih liga, a svoje domaće utakmice igrao je na pomoćnom igralištu stadiona u Maksimiru. Iz progonstva se vratio u Vukovar, pa smo u sezoni 1999./2000. igrali u prvoj ligi. U njoj smo plesali jedno ljeto. Mladina je bio trener, ja sportski direktor i trener vratara, kada je za Vukovar branio Vladimir Balić. U prvoj polusezoni domaće utakmice igrali smo na stadionu Sloge, a za drugi dio sezone bili smo pripremili stadion u Borovu naselju. Prvi proljetni gosti bio je Dinamo, kojemu je upravo bilo vraćeno ime, i odigrali smo 0:0 pred osam tisuća gledatelja. Nakon što smo ispali iz prve lige, napustio sam klub i vratio se kući, u Trogir, gdje mi je bila obitelj. Mi smo porijeklom s Čiova; otac je odande, a majka je djevojački Škalec, Zagorka.
Za koga ćete navijati u subotu?
- Volim Hajduk stvarno, ali ne sviđaju mi se neke stvari koje se događaju oko kluba. Tu sam na strani Pudara i Štimca, jer to što oni iznose – to je prava istina o Hajduku. Neću širiti priču, ne želim se zamjerati, ići u neke konflikte koji mi ne trebaju. Ali, budući da sam hajdukovac, u ovoj utakmici navijat ću za Hajduk. Hajduku želim naslov prvaka, a Vukovaru 1991. ostanak u prvoj ligi.
Kako vidite Vukovar 1991.?
- Vukovar je projekt naših Hrvata, iseljenika iz Njemačke, a glavni sponzor je iz Dubaija. Svaka čast na ulasku u prvu ligu, to je za pohvalu, ali sada ljudi žele vratiti nešto uloženoga pa vidim da nastoje što je moguće više prodavati igrače.
Kakva je to onda prvoligaška perspektiva?
- Bit će im teško zadržati prvoligaški status, ali vidim da su konkurentni u dosta utakmica. Barem po igri. Nedostaje im iskustva u realizaciji; oni će iz pet šansi zabiti jedan, a Hajduk će možda od tri realizirati dvije šanse. To su ti detalji koji čine razliku. U moje vrijeme Vukovar je imao izvrsne napadače, Vatu i Zelu, ali opet nismo uspjeli očuvati prvoligaški status. Nas je tada sponzorirao pokojni ministar branitelja Juraj Njavro. Kad bi bilo zapelo, mi se njemu javimo, on nam nešto prebaci. Ali, nakon što je 2000. godine došlo do promjene vlasti, te dotacije bile su ukinute. Naš cilj u Vukovaru tada je bio maknuti djecu s polja, gdje su možda bile i mine, i dovesti ih na stadion, da kod nas igraju nogomet. Imalo je to smisla. Naš klub tada je na prodaji mladog reprezentativca Danijela Popovića u Bastiju i u Osijek zaradio 400-500 tisuća eura. Na žalost, mladić je poginuo - zaključio je Ivica Miše.
Otvori KEKS Pay
