Po ispadanju vatrenih sa Svjetskog prvenstva nerijetko se mogla čuti riječ "sreća". Čak je i izbornik Zlatko Dalić ustvrdio da je vrsta koju trenerski predvodi na dva prethodna mundijala imala više sreće nego na ovome.
I dok se kod ždrijeba to može dogoditi, da vas svrsta u skupinu s jednim od favorita (Engleska) i da vas u prvoj eliminacijskoj utakmici namjeri na još jednog favorita (Portugal), postavlja se pitanje postoji li na samom terenu nešto što kolokvijalno zovemo sportskom srećom. Ili je to ipak samo pitanje (ne)preciznosti izvedbe odnosno lošije reakcije.
Sreća se ne trenira, ona je anomalija
– Sportašima sugeriram da, kada vide ždrijeb, kažu sebi: "To je baš suparnik kojeg sam htio." Na sve što ne možeš kontrolirati ideš na način da si to želio. Neizvjesnost sportašu može donijeti anksioznost ako sam sebi ne kaže "nemam pojma što će biti, ali se radujem nastupu" – priča ugledni sportski psiholog Amir Zulić i dodaje:
– Sreća se ne trenira i ne možeš se na nju osloniti. To je vanjski faktor koji se ne kontrolira, anomalija u nesavršenom svijetu. Jedino što možete jest trenirati bolje i više. Sve to dođe na svoje, sreća i nesreća nekako se izjednače, kao 'prasica' u stolnom tenisu koja ti nekad donese, a nekad odnese cijeli meč. S obzirom na dva prethodna SP-a, mi se nemamo na što žaliti jer smo na njima napravili maksimum maksimuma.
Psiholog Zulić ovako pak odgovara na pitanje može li se utjecati na sportsku sreću:
– Važno je da se usmjeriš na ono što možeš kontrolirati, a nikad na ono što ne možeš, a to su sudac, vremenske prilike, vrijeme igranja utakmice, tko ti je suparnik i slično. Trener ništa od toga ne može kontrolirati, ali može sebe u tome kako će svojim igračima prenijeti informaciju. Onaj smireni BiH izbornik Barbarez u jednom je trenutku utakmice protiv SAD-a uzeo loptu i dobio žuti karton. Koliko god da je bio staložen u kvalifikacijama, u tom času nije, a nekoliko minuta kasnije BiH je primila pogodak. To je taj dio na koji možeš utjecati, a to je da ne budeš nervozan. Jer, ako jesi, onda bi i tvoji igrači to mogli biti.
Kada netko pogodi vratnicu poput Petra Sučića i kada se lopta odbije van, je li to nedostatak sreće ili...?
– To je šut koji nije bio dovoljno precizan. Srećom po izvođača, a nesrećom po vratara moglo bi se nazvati ako šutirana lopta promijeni smjer i uđe u gol. Ili pak ono kako je nizozemski vratar, nakon što je već obranio jedanaesterac, loptu usmjerio u mrežu vlastitom petom. Ili ako se pak lopta od grede, kao već nedovoljno precizan udarac, odbije vrataru u leđa i uđe u gol. Za jednog je to nesreća, a za drugog sreća.
O pojmu (ne)sreće u sportu popričali smo i s pionirom filozofije i bioetike sporta u Hrvatskoj i regiji, profesorom Matijom Škerbićem, inače predsjednikom Europske asocijacije za filozofiju sporta. A on temu ovako sagledava:
– Vaše pitanje zadire u jedno od klasičnih pitanja filozofije sporta: postoji li sportska sreća ili je ona samo drugo ime za kvalitetu ili nekvalitetu izvedbe? Filozofija sporta pritom razlikuje dvije stvari koje u svakodnevnom govoru često miješamo. Jedno je slučaj – događaj na koji sportaš nema nikakav utjecaj. Drugo je sreća – situacija u kojoj sportaš djeluje, pokušava ostvariti određeni cilj, ali konačni ishod ipak djelomično izmiče njegovoj kontroli.
Što je onda famozna situacija s Matanovićevim dodirom lopte kosom, iz čega je proistekao poništeni pogodak za Hrvatsku?
– On nije bio pasivni promatrač. Pokušao je igrati na tu loptu, no ona ga je okrznula po kosi, što je bilo dovoljno da se dosudi zaleđe. To nije puki slučaj, nego primjer onoga što u filozofiji sporta nazivamo sportskom srećom. Postojao je pokušaj, postojala je vještina, ali ishod više nije bio u potpunosti pod njegovom kontrolom. Sreća i kvaliteta nisu suprotnosti. Naprotiv, vrhunski sportaši upravo svojom kvalitetom stvaraju situacije u kojima sreća može odlučiti. Filozof Robert Simon to naziva "pozicijskom srećom". Drugim riječima, samo dovoljno kvalitetan igrač uopće dolazi u priliku da o pobjedi ili porazu odlučuju centimetri, milimetri ili djelići sekunde.
Sport je privlačan zbog nepredvidivosti
Uslijedio je i ovaj profesorov stav:
– Zbog toga se ne bih složio s tvrdnjom da je sportsku sreću moguće svesti samo na preciznost ili kvalitetu izvedbe. Naravno da je kvaliteta presudna, ali ona ne može ukloniti sve elemente nepredvidivosti. Kada bi pobjedu uvijek određivala isključivo kvaliteta, bez ikakvog prostora za neizvjesnost, sport bi izgubio velik dio privlačnosti. A kvaliteta je ta koja vas dovodi u poziciju da se borite za pobjedu, dok sreća ponekad odluči na koju će stranu. Rekao bih stoga da sportska sreća postoji. Ona nije suprotnost kvaliteti, nego njezin neizbježan pratitelj. Sport je područje u kojem se vrhunska vještina i elementi koje nitko ne može potpuno kontrolirati neprestano isprepliću. Upravo ta otvorenost prema nepredvidivom jedan je od razloga zbog kojih sport ima snažnu društvenu i emocionalnu privlačnost – zaključuje profesor Matija Škerbić.
Otvori KEKS Pay
