Vrhunski sportaši današnjice podvrgnuti su iznimnim fizičkim opterećenjima, a mnogi od njih, očito zbog komercijalnih razloga svojih poslodavaca, ali i potreba nacionalnih vrsta, nemaju dovoljno vremena za odmor. O toj problematici razgovarali smo s izvanrednim profesorom Goranom Vrgočem, specijalistom ortopedije u KB-u "Sveti Duh" i predavačem na predmetu Sportska medicina na Kineziološkom fakultetu, za kojim je i iskustvo rada u HNS-u, NK Dinamo, ali i u džudu i gimnastici...
– Izostanak odmora između vremena završetka klupske sezone i početka Svjetskog nogometnog prvenstva predstavlja ozbiljan problem za nogometaše. Tjedan ili dva tjedna odmora uglavnom nije dovoljno za potpuni tjelesni i mentalni oporavak nakon naporne sezone. Mnogi igrači imaju samo nekoliko dana potpunog odmora, zatim prelaze na aktivan odmor i prilagođene treninge s kondicijskim trenerom kako bi održali tjelesnu pripremljenost i spremni došli na turnir – kaže naš sugovornik. Može li se išta učiniti da kalendar natjecanja bude humaniji, pitamo ga.
– Povećanjem broja klupskih i reprezentativnih natjecanja uz povećanje broja sudionika na turnirima povećava se i broj utakmica. Posljedično se povećavaju prihodi za sve sudionike od televizijskih prava, sponzora i marketinga. Možemo zaključiti da su najveće prepreke za uvođenje promjena u kalendar natjecanja one ekonomske i financijske prirode jer predstavljaju "benefit" za sve sudionike sportskih natjecanja. Potencijalne mjere za humaniziranje kalendara natjecanja mogle bi uključiti mjere obaveznog minimalnog odmora za igrače između završetka sezone i početka velikih natjecanja, ograničavanje ukupnog broja utakmica koje igrač smije odigrati tijekom godine, smanjenje broja reprezentativnih natjecanja, jače uključivanje sindikata igrača u odluke o kalendaru natjecanja… – upozorava
Nogometaši koji sudjeluju na ovogodišnjem SP--u izloženi su svekolikim naporima koje čine velike vrućine, daleka putovanja, vremenska razlika, umor od klupske sezone, psihički pritisak nacije...
– Tu je riječ o kumulativnom učinku više čimbenika koji se međusobno dopunjuju i pojačavaju. Najbitniji je akumulirani umor u nogometaša nakon duge klupske sezone. S manjkom odmora raste rizik od ozljeda, lošija sportska izvedba i sporiji oporavak nakon utakmica. Dodatni negativni čimbenici su visoke temperature i povećana vlažnost zraka, pri čemu organizam troši više energije na regulaciju temperature, povećava se gubitak tekućine, a to sve utječe na sporiji oporavak između utakmica. Duga putovanja i vremenske razlike mogu narušiti kvalitetu sna, poremetiti biološki ritam sportaša, što posljedično može imati utjecaj na koncentraciju i brzinu reakcije. Kada se na sve navedeno još nadogradi psihički pritisak predstavljanja vlastite nacije na najvećoj svjetskoj pozornici, to nosi posebno velik teret mladim sportašima. Zbog svega navedenog opterećenje kojim su izloženi vrhunski nogometaši na aktualnom Svjetskom prvenstvu može se smatrati jednim od najvećih u sportu. Današnji igrači nogometa jesu fizički značajno spremniji i više ulažu u svoju pripremljenost, ali igraju više utakmice, više putuju i imaju puno manje vremena za odmor i procese oporavka – kaže Vrgoč.
Iako nije kardiolog, dr. Vrgoča smo ipak priupitali za mišljenje o danskom nogometašu Eriksenu nakon što se ponovno srušio, ali ovaj put iz razloga intervencije njegova implantiranog defibrilatora.
– Ovo što se dogodilo Eriksenu sigurno je zabrinjavajuće kako za njega tako i za cijelu momčad. Sigurno je to šok za sve u igračevu okruženju. Tu na djelu vidimo kako napredak medicine uz tehnologiju spašava živote. Za točan odgovor na vaše pitanje trebao bih znati Eriksenovu dijagnozu jer postoji više medicinskih stanja koja zahtijevaju ugradnju defibrilatora. Katkad se ugrađeni defibrilatori znaju uključiti i na fiziološke ritmove srca. Ali baviti se profesionalno sportom na vrhunskom nivou s ugrađenim defibrilatorom jako je rizično te me začuđuje što je dobio medicinsko dopuštenje da se može baviti sportom. Ali svjedoci smo i da je Lindsey Vonn s ozljedom rupture prednjega križnog ligamenta i rupturom meniska zgloba koljena uz prije ugrađenu parcijalnu protezu drugog zgloba koljena dobila dopuštenje medicinskih službi da nastupi u skijaškoj utrci devet dana nakon ozljede. Što je jednostavno nevjerojatna odluka i nažalost vidjeli smo koje su bile njene posljedice.
Koliko su danas sredstva oporavka, naročito ona tehnička, djelotvornija od nekadašnjih?
– Današnja sredstva oporavka značajno su naprednija nego prije 20 ili 30 godina, ali važno je naglasiti da najveći napredak nije samo u novim uređajima i tehnologijama nego i u puno boljem razumijevanju fiziologije oporavka sportaša i individualizaciji medicinskih tretmana. Današnja tehnologija omogućava nam preciznije i jasnije praćenje opterećenja i umora sportaša te brzinu njegova oporavka, tj. regeneracije. Ti nam podaci pomažu u pravilnom odabiru tretmana i doziranja opterećenja. Treba biti oprezan s "čudesnim" oporavcima jer biološke procese organizma ne možete ubrzati a da se ne ostave značajne posljedice na organizam. No moguće je pospješiti biološke procese organizma individualiziranim pristupom sportašu i poznavanjem procesa cijeljenja tkiva i lijekova koji mogu fiziološki pospješiti cijeljenje na temelju "evidence based medicine". Tim pristupom možete ubrzati kvalitetni oporavak a da ne učinite "štetu" organizmu. No i dalje kvalitetan san, pravilna prehrana, adekvatna hidracija i optimalno doziranje treninga i odmor ostaju temelji prevencije ozljeda – kaže.
Koliko je u takvom režimu života važna nutritivna podrška?
– Nutritivna podrška danas je jedan od temeljnih stupova uspjeha u profesionalnom nogometu. U sportu u kojem često odlučuju detalji, pravilna prehrana može značajno utjecati na izvedbu, oporavak i dugoročnu zdravstvenu stabilnost igrača. Moramo znati da nogometaš tijekom utakmice prijeđe 10 do 13 km, uz brojne sprintove, promjene smjera, skokove i kontakte. Takvi napori troše velike količine energije, osobito zalihe glikogena u mišićima. Znamo da i mali pad energetskih zaliha može dovesti do smanjenja brzine, pada koncentracije, preciznosti i sporijeg donošenja odluka. Posebno je to izraženo u uvjetima visoke temperature i vlage kao što je na ovom Svjetskom prvenstvu. Gubitak tekućine od samo 2% tjelesne mase može negativno utjecati na fizičke i kognitivne sposobnosti igrača. Tu je uloga nutricionista ključna za igrača u planiranju unosa tekućine, nadoknade elektrolita i prilagođavanju prehrane vremenskim uvjetima i intenzitetu napora. Jedna od većih promjena zadnjih godina je individualizacija prehrane. Drugim riječima, plan prehrane nije isti za vratara, stopera i krilnog igrača jer nemaju iste nutritivne potrebe.
Do koje je mjere važan kvalitetan san i koliko sati je potrebno?
– Da bismo bolje razumjeli važnost kvalitetnog sna, moramo znati da se tijekom sna odvijaju procesi obnove mišićnog tkiva, lučenje hormona rasta, obnova energetskih zaliha, jačanje imunološkog sustava i konsolidacija motoričkog učenja. Potrebe za snom u profesionalnog sportaša veće su nego u "normalnih" ljudi, tj. potrebno je 8 do 10 sati noćnog sna uz preporuku kratkog odmora 20 do 40 minuta nakon treninga tijekom dana. Nedostatak sna može dovesti do slabije koordinacije pokreta, sporijih refleksa i većeg osjećaja umora. Zbog toga stručni stožeri sve više pozornosti posvećuju praćenju sna svojih igrača (pametni satovi, uređaji za praćenje oporavka…) – naglašava.
Svojedobno nam je Toni Kukoč pričao da su ih, još dok je igrao za Bullse, kljukali nekim tabletama kako bi se što prije vratili na parket iz manje ozljede, a onda se pokazalo da su upravo te tablete loše djelovale na krvožilni sustav.
– Ne znam točno što su davali Kukoču ili NBA igračima za brži oporavak, ali u prošlosti je bilo puno manje nadzora nad upotrebom raznih lijekova i suplemenata u profesionalnom sportu, i to posebno u SAD-u. Ima više primjera u prošlosti sporta o upotrebi raznih lijekova za brži oporavak ili brže liječenje ozljeda za koje se poslije pokazalo da uzrokuju dugoročno ozbiljne posljedice za zdravlje sportaša. Možemo spomenuti velikane nogometa Batistutu ili Baggia, koji danas jedva hodaju i trpe jake bolove u zglobovima zbog lijekova koje su primali da mogu igrati unatoč ozljedama i bolnosti zglobova koljena – kaže Vrgoč.
Sportaše umaraju i česta putovanja, osobito ona koja nisu s čarter odnosno biznis-predznakom.
– Nije slučajnost da vrhunski nogometni klubovi troše milijune na čarter-letove i organizaciju putovanja kako bi bila što manji napor za ekipu. To nije stvar luksuza, nego umanjivanja umora igrača. Problemi putovanja su poremećaj sna, promjene vremenskih zona (jet lag) i dugotrajna sjedenja, koja mogu negativno utjecati na izvedbu sportaša. NBA liga smanjivala je broj utakmica zbog uzastopnih putovanja jer smatraju da su putovanja jedan od ključnih uzroka umora tijekom sezone.
Što kaže sportsko-medicinska znanost? Koji su sportovi psihofizički najzahtjevniji?
– Moram napomenuti da je ovo poredak po mom mišljenju i iskustvu u radu s različitim sportašima: 1. ironman triatlon, 2. boks, 3. džudo, 4. hrvanje, 5. veslanje, 6. hokej na ledu, 7. biciklizam, 8. američki nogomet... Borilački sportovi su u vrhu ljestvice kada je riječ o kombinaciji fizičkog i psihičkog opterećenja koje sport zahtjeva od sportaša – zaključuje profesor Vrgoč.
Otvori KEKS Pay
Vrijedi li zbog novca po ovim vrućinama raditi na strojevima koji polažu asfalt?