Trebao je Sammir doći u svoju Bahiju da bi mu napokon netko priredio ovacije, zapljeskao od srca, skandirao njegovo ime. Na žalost, u sedam godina u Dinamu, čak ni kad je briljirao protiv Villarreala ili Malmöa, donosio Ligu prvaka, kada je osvajao trofeje, Filho publici u Maksimiru nikada nije do kraja legao. Njegov stil života u Zagrebu nikome nije bio simpatičan...
Četrdeset 'samirovaca'
Dirljiv je bio Filhov susret s obitelji i prijateljima na stadionu Pituacu u Salvadoru, na utakmici Hrvatska – Australija, makar kroz ogradu stadiona. Četrdeset 'samirovaca' putovalo je čak osam sati autobusom iz Filhove rodne Itabune, svi su na stadion došli s natpisima "Sammir" na majicama: majka Erci, tata Adailton s Dinamovim dresom, sestra Ninive, Sammirov prvi trener... Na put ih je ispratila čak i brazilska državna televizija.
Tata s dresom Dinama
Kada je Sammir istrčao na travnjak, majka nije mogla sakriti uzbuđenje. Oči su se zacaklile, krenule su suze, ponosni tata visoko u zrak podigao je Dinamov dres.
– Sa-mmir, Sa-mmir! – odjekivalo je Pituacom, a Filho im je samo mahnuo.
– Tako sam sretan što smo baš tu, u mojoj Bahiji, što sam opet blizu svojih – rekao je Sammir poslije utakmice.
– Naravno da su emocije proradile. Pozdravio sam ih samo izdaleka, koliko sam mogao, poslije sam im preko ograde bacio svoj dres...
Najvažnija utakmica karijere?
– Najvažnija. Drago mi je jer sam igrao pred obitelji i prijateljima, da su prvi put došli na jednu moju utakmicu. Morao sam se jako koncentrirati na igru da ih ne razočaram. Čuo sam njihovo skandiranje, puno mi je značilo...
Sammir je protiv Australaca odigrao posljednjih pola sata. Daleko od briljantnoga, ali opet sasvim solidno.
– Ja sam zadovoljan, pogotovo koliko sam trčao. Imam još nekoliko dana da dođem do stopostotne spremnosti. Daj Bože da igram tu prvu utakmicu u Sao Paulu – dodaje Filho.
Ohrabreni ste uoči Brazila?
– Vidi se da imamo kvalitetu, sve su to igrači koji igraju u velikim klubovima, imaju dovoljno iskustva. Pritisak će biti na Brazilu od početka. I moramo biti pametni. Naravno da me sve ovo motivira jer želim ostati u ovome društvu što dulje – zaključio je Sammir koji se nakon završetka Svjetskog prvenstva neće s reprezentacijom vratiti u Zagreb, nego iz Salvadora produljiti kući, u Itabunu.
Majka ga sama uzdržavala
Filho je, inače, jako privržen majci jer ga je sama uzdržavala nakon što je otac napustio obitelj kada je Sammiru bilo šest godina. Odnos s tatom kasnije se normalizirao i danas su njih dvojica ponovno bliska.
I još jedna zanimljivost s utakmice iz Salvadora: nakon posljednjega sudačkoga zvižduka, u teren su odmah utrčala četvorica specijalaca i okružila sudačku četvorku. Zlu ne trebalo jer u Brazilu su nogometni suci ugrožena vrsta...
Kad je bio u Dinamu, Sammira se stalno osporavalo, pa i kad je igrao jako dobro, kad je odveo Dinamo u Ligu prvaka, kad je s plavima osvajao trofeje. Dijelom si je i sam kriv zbog nesportskog života, ali sad je konačno našao sebe.
>>Pletikosa: Sammir me ugodno iznenadio, a Perišić će obilježiti SP
Otvori KEKS Pay
Mnogo srece Sammire u tvom privatnom zivotu i u sportu. Nadam se da ces s dosadasnjim iskustvom i dalje poci pravim putem u tvom zivotu. Simpatican si mi jako - iako sam te tek prije kratko vremena pratio u novinama i internetu. Iz Brazila u Hrvatsku nije bilo lako. Stoga mnogo srece i uspjeha od sveg srca ti zelim.