Samoborac Slađan Ašanin (54) bio je izvrstan nogometaš. Visok, krakat, dugoga koraka, čvrst kao stijena, vrlo solidne tehnike za obrambenoga igrača..., uglavnom nogometaš upadljivih osobina, čiju su vrijednost, dok je igrao za zaprešićki Inter (prethodno je bio igrač Samobora i Španskog), u njegovoj 25. godini bili prepoznali – Česi.
Slađan je u Zaprešiću odigrao tri prvoligaške sezone, skupio 85 nastupa, te je u ljeto 1996. godine dobio ponudu praške Slavije. Primamljivu ponudu iz zemlje koja je upravo bila postala europski doprvak na Europskom prvenstvu u Engleskoj.
- Kada mi je moj menadžer Milan Martinović došao s tom ponudom, učinila mi se zgodnom iz nekoliko razloga. Nije mi toliko bio važan novac, koliko afirmacija u tada solidnoj igi, solidnom klubu koji je igrao kvalifikacije za Ligu prvaka. Razmišljao sam ovako; tamo sam blizu Njemačkoj, bit ću na oku bundesligašima i bit će mi ovo je dobra odskočna za nastavak karijere – ispričao nam je samozatajni Samoborac.
I doista, sve što si je Slađan Ašanin tada zamislio, ubrzanim tempom odjednom se počelo ostvarivati. Kao u filmu. Dvije godine živio je češki san, u Pragu stekao golemu popularnost i slavu igrajući najbolji nogomet karijere. Takve visine u Češkoj nikada nije ostvario niti jedan hrvatski nogometaš.
- Već u mojoj prvoj sezoni u Slaviji primio sam veliko priznanje. U anketi u kojoj su sudjelovali klupski nogometni dužnosnici, ne samo igrači, bio sam proglašen za osobu godine češkoga nogometa (Personality of the year, nap.a.), te sam uvršten u idealnu momčad sezone, što sam ponovio i u sljedećoj sezoni – ističe Ašanin.
I dok su njegovi nastupi za Slaviju kod nas prolazili gotovo nezapaženo, Česi su Ašaninu davali golemi publicitet tretirajući ga kao zvijezdu. Tada se, 1997. godine, dogodilo neizbježno: dobio je ponudu da nastupa za češku reprezentaciju.
- Tadašnji izbornik Dušan Uhrin, trener koji je Čehe doveo do finala Eura, pozvao me na razgovor i obećao mi nešto što mi je bilo nevjerojatno: da ću za Češku odmah igrati u prvih 11 i da ću za to imati duplu premiju u odnosu na suigrače! A to su tada bili Nedved, Poborski, Šmicer, Kuka... U jeku su bile kvalifikacije za SP 1998. i očito su smatrali da sam im potreban – priča Ašanin.
Kakva je bila reakcija iz HNS-a i što ste odgovorili Uhrinu?
- Mene su iz HNS-a bili zvali nekoliko puta, činio je to gospodin Srebrić, te sam se nadao da će taj interes jednoga dana dovesti i do poziva za hrvatsku reprezentaciju. Pa to je sam svakoga igrača, igrati za svoju zemlju! Eto, to je bio razlog zašto sam Česima bio rekao 'ne'. Dušan Uhrin imao je razumijevanja za moju odluku, a ja, eto, poziv iz Hrvatske nikada nisam dobio – rezignirano je konstatirao Ašanin.
Je li vam sada žao, mogli ste biti reprezentativac europskog doprvaka?
- Da, kada sam shvatio da neću biti hrvatski reprezentativac, bilo mi je žao. Možda bih, da sam tada zaigrao za Češku, ostvario još veću karijeru. Ali, opet, da su mi kao klincu ponudili ovakvu karijeru kakvu sam imao, odmah bih je potpisao – ističe Ašanin, koji je nakon dvije godine igranja u Češkoj još šest sezona odradio u Borussiji Mönchengladbach.
Jedan od najatraktivnijih trenutaka Slađanove karijere zbio 5. kolovoza 1997. godine. Toga je dana, naime, postao prvi hrvatski strijelac na mitskom Old Traffordu. Bila je to prijateljska utakmica Manchester Uniteda i Slavije dogovorena u povodu prelaska Karela Poborskog u veliki engleski klub.
- Manchester je igrao u najjačemu sastavu. Ja sam postigao izjednačujući pogodak za 2:2; zaobišao sam Jordija Cruyffa i sa 20-tak metara ljevicom zakucao loptu u prve rašlje – prisjeća se Slađan, koji je 2010. godine u Pragu nastupio i na oproštajnoj utakmici svoga prijatelja, velikog češkog nogometaša Vladimira Šmicera.
Dobro poznajete češke nogometaše, njihov mentalitet i klasu. Koliko je njihova reprezentacija danas inferiornija u odnosu na Hrvatsku?, pitali smo tada Ašanina.
- Česi periodično izbacuju velike nogometaše i stvaraju reprezentaciju za vrh Europe. Oni to danas nisu, međutim, bilo bi pogubno s naše strane podcjenjivački ući u tu utakmicu. Česi, istina, nemaju klase kao što su Modrić ili Kovačić, ali u sebi nose dozu njemačkoga mentaliteta, onoga koji se nikada ne predaje i ne poznaje izgubljene situacije – kaže Ašanin.
Slađan Ašanin imao je respektabilnu bundesligašku karijeru, nastupajući za Borussiju (M) u prvoj i drugoj ligi. Pred kraj igračkoga vijeka zaigrao je i u redovima tadašnjeg drugoligaša Ahlena, u kojemu je bio kapetan momčadi, a suigrači su mu bili Vladimir Jugović, Zoran Mamić, Željko Sopić...
Otvori KEKS Pay
Slađan Ašanin? Rođen je u Zagrebu, ali mi ime i prezime zvuči kao da je pripadnik omiljene nacionalne manjine u RH...