Uprava GNK Dinamo donijela je odluku da Marko Marić više nije sportski direktor kluba, te ga osobno obavijestila o tome.
Marić će funkciju napustiti odmah, a o novim odlukama vezanim za tu poziciju klub će pravodobno obavijestiti javnost, obavijestili su iz Maksimira.
"Ova teška odluka donesena je uslijed organizacijskih razloga. Želimo se zahvaliti Marku na njegovom angažmanu u klubu, a na svima nama je da zajedničkim snagama nastavimo dalje na putu do novih sportskih uspjeha Dinama", rekao je Zvonimir Manenica, predsjednik Uprave GNK Dinamo.
Tko je Marko Marić?
Marko Marić prošao je sve Dinamove uzrasne kategorije, od pionira do juniora, no – opet za razliku od oca – Marko nema nijedan službeni nastup za Dinamo. Statistika kaže kako je taj defenzivni vezist, Vieirine stature – visok 189 cm – tamo 2002. i 2003. godine skupio 19 nastupa u prijateljskim utakmicama za Dinamo.
Igrački put Marka je kroz karijeru vodio u Marsoniju, Zagrebovu Kranjčevićevu, Grčku (Egaleo, Xanthi), Francusku (Lille – gdje se sprijateljio s poznatim suigračima Patrickom Kluivertom i Michelom Bastosom) i SAD (Chicago Fire), a šest mjeseci živio je i u New Yorku, gdje je trenirao s Red Bullom, ali prije potpisa ugovora teško se ozlijedio i tada je podvukao crtu pod svoju igračku karijeru.
Marko Marić bio je član mladih hrvatskih selekcija, sve do uzrasta do 21 godine. U njoj je jednom bio u zapisniku u kvalifikacijskoj utakmici, kada ga je izbornik Slaven Bilić vodio na gostovanje u Švedsku. Hrvatska je tog 7. rujna 2004. godine u Trollhättanu slavila s 2:0 pogocima Eduarda da Silve i Grgurovića, Marić je s brojem 16 odgledao utakmicu s klupe, a s brojem 7 nastupio je Luka Modrić.
Marko među ostalome u svom životopisu u dresu Zagreba ima dvije pobjede nad Hajdukom iz proljeća 2005. godine. Dapače, Marko je tada u Zagrebu bio suigrač Sergeja Jakirovića (pa i Brnasa, Ibričića, Bartolovića, Brkljače, Vidovića...) s kojima je Zagreb pod vodstvom trenera Mile Petkovića nokautirao na Poljudu bijele 2. travnja 2005. godine s 1:0 golom Rajka Vidovića, a 7. svibnja 2005. Zagreb je – opet s Marićem u sastavu – u Kranjčevićevoj nadigrao Hajduk s 3:2. U obje te utakmice Hajduk je bio predvođen Markovim najboljim prijateljem Nikom Kranjčarem, kojemu je Marko u ljeto 2008. godine bio vjenčani kum. Kumstvo je uzvraćeno prije osam mjeseci, kada je rođen Markov sin Niko Thiago, a Niko Kranjčar bio mu je krsni kum.
Marko Marić svojedobno se okušao i u ugostiteljstvu, pa je 2011. godine bio otvorio “Le Maison des Waffles”, odnosno “Kuću vafla”, lokal u Masarykovoj ulici u Zagrebu, u kojemu su se prodavali originalni belgijski vafli. Marić se za belgijske vafle zainteresirao nakon što je u ljeto 2007. godine potpisao za francuski klub Lille iz istoimenog grada koji se nalazi u blizini belgijske granice.
– Dok sam igrao u Lilleu, imao sam prijatelja po imenu Remy, vlasnika predivnog lokala kod kojeg sam probao vafl, odnosno gaufre, kako se to kaže na francuskom. Lokal je bio uređen u neobičnom stilu, sa svakog predmeta u lokalu visjela je cedulja s cijenom i sve ono što ti se svidi možeš i kupiti, od stola za kojim sjediš pa nadalje. Njegovi vafli bili su vrhunski, zainteresirao sam se za prodaju vafla, a kako je Remy u to vrijeme želio otvoriti lokal s vaflima u New Yorku, razmišljali smo da to zajedno napravimo. Odustali smo od toga jer smo shvatili da bi se, za uspjeh lokala, netko od nas morao preseliti u New York i voditi lokal. Tada sam pomislio kako bi bilo dobro da otvorim lokal s vaflima u Zagrebu – izjavio je 2011. godine Marić u intervjuu za Nacional, te dodao:
– Postoji jako puno recepata za vafle koji se rade od tijesta sličnog onom za palačinke i to svatko može napraviti kod kuće. U Belgiji postoje lokali koji prodaju tisuću njegovih vafli dnevno. Kada su me prijatelji posjećivali u Lilleu, svatko je probao vafle i svi su bili oduševljeni.
Tog zgodom otkrio je i drugu stranu profesionalnoga nogometaša.
– Ne mogu se po zarađenom novcu uspoređivati s mnogim drugima, ali malo je nogometaša koji do 35. godine zarade toliko da do kraja života ne moraju ništa raditi. Od početka profesionalne nogometne karijere razmišljao sam o tome čime ću se poslije baviti. Obožavam čitati knjige, gledati filmove, učiti jezike zemalja u kojima živim, upoznavati ljude i kroz ta upoznavanja stvaraju se ideje. Od Lillea do Londona je vlakom 75 minuta. Kad god sam imao slobodan dan, odlazio sam Kranjčaru. Jednako tako on je dolazio k meni. Ne želim reći da je nogometaš kojeg ne zanimaju druge stvari glup. Postoje ljudi čiji je život samo u nogometu, ali ponekad želiš razgovarati i o drugim stvarima.
U srpnju 2016. godine Večernji list objavio je kako je Dinamov stručni stožer pojačan Markom Marićem, koji će biti prevoditelj i pomoćnik treneru Zlatku Kranjčaru. S kojim je prethodno bio surađivao u katarskome Al Ahliju.
– Želio sam ostati u nogometu, Zlatko Kranjčar pozvao me da idem s njim u Katar kako bih mu pomogao u radu i komunikaciji. Prihvatio sam poziv, ostao sam s njim do kraja, uživao sam radeći s Kranjčarom. Vratio sam se u Zagreb i upisao trenersku Akademiju pri HNS-u, jer će trenerski posao biti moja budućnost. Kranjčar me prije nekoliko dana opet pozvao da se priključim Dinamovu stožeru, a to se ne odbija – kaže Marić, koji govori četiri jezika: engleski, francuski, grčki i slovački, a služi se i njemačkim.
– Naučio sam jezike zemalja u kojima sam igrao, to me jednostavno zanimalo i relativno sam ih brzo svladao. A slovački znam iz druženja s kapetanom Slovačke Robertom Vittekom, s njim sam igrao u Lilleu i ostali smo prijatelji, obiteljski se družimo. Oni dolaze ovamo na more, ja sam često bio u Bratislavi...
Osim s Cicom Kranjčarem, Marko Marić surađivao je i s Romeom Jozakom u njegovoj izborničkoj eri u reprezentaciji Kuvajta, a u Dinamu je bio asistent i Ivajlu Petevu, Mariju Cvitanoviću i Nikoli Jurčeviću. Od siječnja 2021. do prosinca 2022. bio je najbliži suradnik Ivana Leke u kineskom klubu Shanghai Port. Taj je uspješni, dobro uigrani trenerski dvojac trebao suradnju nastaviti i u Hajduku, no Marko se – kao dijete Dinama – Ivanu zahvalio na pozivu. Marko je sebe oduvijek vidio samo u Maksimiru...
Tako se u svibnju 2023. godine ponovno pojavio u Dinamu, te na poziv tadašnjega člana Uprave Darija Šimića postao koordinator u Dinamovoj školi, a od ožujka 2024. godine ustoličen je za sportskog direktora.
A kad je Zeko na redu?