Treći član žirija koji bira nogometaša godine u izboru Večernjeg lista je Vlado Kasalo (63), nogometaš koji je za Hrvatsku nastupio svega dva puta, ali u povijesnim utakmicama. U onoj prvoj protiv SAD-a 17. listopada 1990., kada smo slavili 2:1, a potom dva mjeseca kasnije protiv Rumunjske (2:0) u Rijeci. I danas, 35 godina kasnije, Kasalo s nestvarno puno emocija govori o toj znamenitoj utakmici protiv SAD-a.
– Bez premca, to mi je najveći trenutak karijere. Znate zašto? Zato što da nije bilo te utakmice, možda ne bi bilo ni Hrvatske. Ta je utakmica bila puno, puno više od sporta, ona je značila međunarodno priznanje, jer tom utakmicom Sjedinjene Američke Države svijetu su poručile da Hrvatska zaslužuje neovisnost – kaže Kasalo, koji na toj utakmici ne bi ni bio da se pitalo njegov klub Nürnberg.
– Ma, morao sam biti tamo, iako je trener Arie Haan bio protiv. Za vikend smo izgubili od Borussije (M), u ponedjeljak sam otišao u Hrvatsku, a u četvrtak se vratio. Zato me kaznio s 25 tisuća maraka. Sjećam se povratka u klub nakon utakmice, a sportski direktor vadi neki papir na kojem piše 25.000 maraka. Ja pomislim u sebi, pa onda i na glas kažem: "O lijepo, to su neke zaostale premije." "Ne, to je kazna jer si pobjegao na utakmicu Hrvatske", odgovorio je. Ma, platio bih i 200 tisuća maraka!
Vlado Kasalo često ljudima objašnjava svoje emocije s te prve utakmice u listopadu 1990.:
– Kad se samo sjetim koliko je komplikacija oko te utakmice bilo. Pa nama Varteks nije htio šivati dresove. Na kraju nam je te čuvene prve dresove sašio čakovečki MTČ. Tu su bile velike zasluge predsjednika Republike Franje Tuđmana koji je prihvatio pokroviteljstvo, sve od sebe su dali Mladen Vedriš i Duško Grabovac, naš iseljenik iz Kanade John Opačak, ali i mnogi drugi. Sjećam se kao danas kada sam pobjegao i došao u Zagreb. I vidim tamo nas je samo – deset. Pitam izbornika Dražu Jerkovića što se događa? Ja sam očekivao da će biti pedesetak igrača. Draža mi odgovori: "Ako treba, igrat ćemo i s desetoricom." To je bilo nešto veličanstveno. Takav zanos nikad nisam vidio. Ivan Cvjetković i ja smo bili cimeri, nismo mogli doći k sebi od uzbuđenja. Nikad neću zaboraviti scene kad smo iz hotela putovali na utakmicu u Maksimir, na ulicama su bile silne hrvatske zastave, gledali smo ta uzbuđena lica Hrvata, u zraku se baš osjećalo da se događa nešto povijesno – prisjetio se Kasalo i dodao:
– Među ostalim, s nama je trebao biti i jedan Crnogorac, Željko Petrović iz Dinama. On je baš svojom voljom htio igrati za nas. Rekao sam mu: "Željko, nemoj riskirati i uništiti si život." I dogovorili smo se s Dražom Jerkovićem da se Petrović uhvati za zglob, da objavimo da je ozlijeđen.
Na kraju je Kasalo o toj povijesnoj utakmici protiv SAD-a zaključio:
– Nitko me nikad neće moći izbrisati s te povijesne fotografije, s te prve utakmice. Meni je to, nakon rođenja djece, najsretniji trenutak u životu!
Vlado Kasalo uvijek je bio živopisan lik, vrlo direktan i iskren, zato su ga navijači, gdje god igrao, jako voljeli. Puno je anegdota vezanih za njegovu karijeru, a jedna je vezana i za njegov dolazak u Nürnberg iz Dinama 1989. godine.
– Iako sam 1989. imao predugovor s Romom, završio sam na kraju u Nürnbergu. Dobio sam dobar novac, kuću, lijep automobil. Osjećao sam se kao kralj. Te 1989. godine stigao sam na pregovore s Nürnbergovim predsjednikom Gerdom Schmelzerom. A preporučio me je, glavom i bradom, Franz Beckenbauer, koji me te godine vodio u jednoj revijalnoj utakmici, kao izbornik selekcije svijeta, na oproštaju Olega Blohina. "Možete ga uzeti naslijepo", poručio je predsjedniku Nürnberga Beckenbauer – prisjetio se Kasalo.
A znate li što je Kasalo tada rekao predsjedniku Nürnberga?
– Tražim 30.000 maraka mjesečno i isti ovakav skupocjeni Mercedes kakav vi vozite. Malo me čudno pogledao, ali shvatio je s kakvim mangupom ima posla pa je pristao – sa smiješkom na licu prisjeća se Kasalo.
Ispričao nam je Kasalo i jednu anegdotu s treninga Mainza, kluba u kojem je, pod ravnanjem hrvatskog trenera Josipa Kužea, odradio drugu njemačku epizodu. Mainz je bila momčad dobre atmosfere i međusobnih prijateljstava, a u prvu momčad probijao se tada 25-godišnji – Jürgen Klopp. Na jedan je trening Mainza Kasalo doveo tada još uvijek globalno neprepoznatljivog Davora Šukera, člana Seville. Šuker je na treningu gurao loptu kroz noge tadašnjem Kasalovu suigraču na poziciji stopera Holgeru Greilichu, te na sto različitih načina lakoćom zabijao golove vrataru Stephanu Kuhnertu. Začuđeni Jürgen Klopp, dok još nije imao današnju mudrost ponajboljeg trenera svijeta, u nevjerici je prišao Kasalu i pitao ga:
"Vlado, koji ti je ovaj? Igra li profesionalno nogomet? Pa daj ga dovedi kod nas."
– Ja sam mu odgovorio: "To ti je moj lega iz Zagreba. Nedavno je potpisao za Sevillu. Dobro ga upamti, zove se Davor Šuker i jednog će dana igrati u Realu." Naravno da sam pogodio.
Kakav je Klopp bio igrač?
– Ja sam imao mjesečnu plaću u Mainzu 40.000 maraka, a on 4.000. Eto, time sam vam sve rekao, haha.
Kad smo već kod Šukera, Kasalo je imao velike, odnosno ključne zasluge što je legendarna ljevica hrvatskog nogometa 1989. godine završila u Dinamu. U to vrijeme je Davor Šuker bio želja i drugih klubova, poput splitskog Hajduka i beogradskog Partizana.
– Htjeli su ga svi. Jer je već tada bio top igrač. Dinamo mu je poslao ponudu, a Velimir Zajec me zamolio da mu pomognem kod lobiranja, odnosno da nagovorim Davora da odabere Dinamo, što sam i učinio. Igrali smo zajedno u Osijeku, bili prijatelji, pa me poslušao – prisjetio se Kasalo.
No, vratimo se na kraju u nogometnu sadašnjicu, jer Kasala smo zamolili da nam kao član žirija pomogne odabrati najboljeg hrvatskog nogometaša za 2025. godinu.
– Luka Modrić je i dalje najbolji, taj dečko je zaista nevjerojatan, u Milanu je samo nastavio tamo gdje je stao u Realu. Ma nema veze što mu je 40, na takvoj je razini da i dalje može igrati za bilo koji najbolji europski klub. Na drugom mjestu je Joško Gvardiol, kojem se dive Englezi, nezamjenjiv je u velikanu Manchester Cityju. Fascinira me kako je dobar i ofenzivno i defenzivno, a malo mi je žao što u reprezentaciji najčešće igra lijevog beka. To nije njegova najbolja pozicija, on je stoper, pa se nadam da će izbornik Dalić naći neko rješenje da Joško bude stoper – rekao je Kasalo, pa nastavio:
– Perišić je sličan Modriću po godinama i predanosti nogometu, zato i toliko traje na najvišoj razini. Došao je iz Hajduka u PSV nakon teške ozljede i odmah postao ključan igrač nizozemskog velikana. To sve govori o njemu.
Na četvrto mjesto Kasalo je stavio jednog igrača iz HNL-a, najboljeg igrača Rijeke Tonija Fruka.
– Ne lažimo si, bez njega Rijeka nikad ne bi došla do dvostruke krune u 2025. godini. Ima fantastičnu godinu iza sebe, postao je i reprezentativac, sad će se prodati za velik novac. Nevjerojatno mi je da ga nisu prepoznali u Osijeku, jer godinama im je bio pod nosom. Umjesto da je potpisao za Osijek, on je preko inozemnih epizoda i Gorice završio u Rijeci... Ali, to je problem Osijeka.
Od petog do osmog mjesta Kasalo je poredao tri bivša i jednog sadašnjeg dinamovca.
– Petar Sučić ostvario je transfer u Inter, igra vrlo dobro tamo, a uvjeren sam da će u budućnosti igrati i za još jači klub. Livaković nije stalno branio u klubovima ove godine, ali u reprezentaciji je bio čudesan kao i uvijek. Nadam se da ćemo ga u proljeće gledati u Zagrebu, to bi bilo dobro i za Dinamo i za reprezentaciju. Kramarić mi je na sedmom mjestu jer je naš najbolji napadač, ruši rekorde u Hoffenheimu i stalno je odličan u reprezentaciji. Sjećam ga se još iz vremena dok sam bio trener u omladinskom pogonu Dinama, već tada je pokazivao da će biti svjetska klasa. Na osmo mjesto sam stavio Stojkovića, jako ga volim kao igrača, u proljeće je bio sjajan, sad je malo stao jer ne igra stalno u prvih 11 Dinama, no on je budućnost hrvatskog nogometa.
Popis najboljih Kasalo je zaključio s još dva igrača HNL-a, Livajom i Jagušićem.
– Livaja je doktor nogometa, žao mi je što ga je trener Hajduka García u zadnje vrijeme malo gurnuo u stranu, Marko to ne zaslužuje, jer godinama je sam na leđima nosio Hajduk i uvjerljivo je najbolji igrač splitskog kluba. A malog Jagušića sam stavio na deseto mjesto jer je velika budućnost našeg nogometa. Žao mi je što nije u Dinamu. Neki kažu da nije htio doći, da je sam odabrao još malo ostati u Slaven Belupu. Ali, to su gluposti, da je Dinamo bio uvjerljiviji u tim pregovorima, mali bi sigurno došao – zaključio je Kasalo.
Kasalov izbor za Nogometaša godine
Luka Modrić (Real Madrid) 10 bodova
Joško Gvardiol (Manchester City) 9
Ivan Perišić (PSV) 8
Toni Fruk (Rijeka) 7
Petar Sučić (Dinamo/Inter) 6
Dominik Livaković (Fenerbahce) 5
Andrej Kramarić (Hoffenheim) 4
Luka Stojković (Dinamo) 3
Marko Livaja (Hajduk) 2
Adriano Jagušić (Slaven Belupo) 1
Otvori KEKS Pay
