Zagrepčani ovih zimskih dana pokušavaju saznati bilo kakvu vijest o otvaranju skijaške sezone na Sljemenu, no bezuspješno. Na službenim stranicama skijališta posljednja vijest objavljena je još 15. siječnja prošle godine, kada se Grad pohvalio otvaranjem skijaške sezone. Nakon toga – baš nikakvih obavijesti nema!
Zagrepčani su godinama, s prvim danima siječnja (a često i ranije), započinjali skijašku sezonu na svom omiljenom bregu. Mogli su uživati na bijelom, zelenom i crvenom spustu, a kasnije se okrijepiti u nekom od sljemenskih planinarskih domova... Bilo je to baš onako, za gušt, jer svaka čast Nassfeldu, Schladmingu, Kronplatzu, Gerlitzenu i ostalim popularnim skijalištima za Hrvate, no skijanje na Sljemenu za sve je imalo ipak neku posebnu emociju. Objašnjavao je to često, uostalom, i Ivica Kostelić...
Danas je Sljeme, nažalost, zamrlo. Nema ni približno atmosfere kao nekada, a glavni razlog je baš taj izostanak skijanja, odnosno prekasni početak sezone. Već treću godinu zaredom sezona počinje tek sredinom siječnja, a također, već treću sezonu zaredom nema ni skijanja na najduljem, crvenom spustu. Jer, sedežnica na padini kojom su se ne tako davno vozili Janica, Ivica, Hirscher, Persson, Shiffrin, Tomba, Girardelli i brojne druge svjetske zvijezde, već treću godinu zaredom nije u funkciji... Zato što je je netko krivo procijenio da se ne isplati popravljati sedežnicu nakon što je oštećena u ljetnoj oluji prije tri godine...
Sve je na skijalištu Sljeme sjajno funkcioniralo dok ga je vodila vrijedna bistranska obitelj Žiljak. Još od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, počevši sa Stjepanom Žiljkom, kasnije njegovim sinom Dragutinom, pa onda i unukom Igorom, sljemenske staze imale su gazdu, i to kakvog. Žiljaki su svojim rukama u najkraćem mogućem roku znali rastaviti, popraviti i sastaviti sedežnicu na Sljemenu, pripremiti stazu tijekom ljetnih mjeseci, a onda već s prvim minusima u studenom ili prosincu početi sa zasnježivanjem sljemenske padine. No, dolaskom nove vlasti Žiljaki su na Sljemenu postali nepoželjni, valjda zato što nisu bili spremni neke stvari raditi ispod svojih standarda, "na pola" kako se često to danas traži.
Šteta što Tomašević prije dvije i pol godine barem nije poslušao vapaj Dragutina Žiljka, koji je tada poručio: "Sedežnica na crvenom spustu mora se odmah popraviti, odnosno zamiijeniti živu na sedežnici, što će biti najmanji mogući trošak, a tek onda treba raspisati natječaj za gradnju nove sedežnice. U protivnom, građani idućih nekoliko godina neće skijati na crvenom spustu."
Tri godine kasnije pokazuje se da je Žiljak bio potpuno u pravu, jer skijanja na crvenom spustu i dalje nema, a nova sedežnica na Sljemenu izgubila se u magli, odnosno zasad je možemo gledati samo na nacrtima. I tako još koju godinu, po svemu sudeći...
Inače, kad smo kod obitelji Žiljak, najmlađi od njih, Igor, postao je generalni direktor Olimpijskog centra Jahorina. Prvo je bio "samo" šef staza, no kada su Bosanci vidjeli koliko je njegovo znanje, odmah su mu dali direktorsku fotelju. Taj isti Žiljak, koji je na svom Sljemenu postao nepoželjan, skijaške staze učio je raditi i Kineze. Tri je zime proveo u Pekingu zbog Zimskih olimpijskih igara 2022. te je u izazovnim uvjetima koordinirao sustav umjetnog zasnježivanja. Na tim OI staze su bile – savršene!
Bile bi i na Sljemenu ovih dana, da odgovorni znaju raditi posao... I da, nemojte se izvlačiti na globalno zatopljenje. Jer globalno zatopljenje je i u Mariboru, pa njihovo Pohorje, čije je dno skijaške staze na svega 300 metara (sljemensko je na 700), punom parom radi već dva tjedna... Jedini krivac za Sljeme je – nesposobnost!
Otvori KEKS Pay
nema veze... nije tu nesposobnost u igri. Oni su itekako sposobni. Caserta u Italiji gradi stadion za 16 tisuća ljudi za 11 milijuna EUR. Senf i njegova itekako sposobna ekipica rade u Kranjčevićevoj stadion s 11 tisuća mjesta za 37 a po nekim izvorima čak 45 milijuna EUR. Sapienti sat.