Po tko zna koji put otvoreno je pitanje gradnje novog stadiona u Maksimiru. Sve dosadašnje ideje, želje i nastojanja da derutni Maksimir dobije pristojnog nasljednika pale su u vodu. Nažalost, stadion je postao vrući krumpir kojeg se nitko od zagrebačkih vlasti nije želio prihvatiti. Nova ideja stigla je od našeg poznatog arhitekta Otta Barića i Dinama.
– Ideja je zajednička, bio sam s članom uprave Dinama Krešimirom Antolićem na snimanju jedne emisije i nastavili smo razgovarati o svemu tome. A meni je stadion već više puta bio tema, nije da sam prvi put u toj priči, a zajedno s Dinamom zaključili smo da je sad vrijeme da se ta priča ponovno pokrene – kazao nam je Otto Barić.
Namjerno krenuli pred izbore
A vrijeme je ovo pred lokalne izbore i zato ovaj trenutak za iznošenje ideje gradnje Maksimira nije izabran slučajno.
– Zaključili smo da je sad najbolji trenutak za to te da se kandidati za gradonačelnika izjasne o tome i već sam vidio da su počeli razgovarati o toj temi. Ja sam odustao od kandidature, ali da sam ostao, jedna od glavnih tema kampanje bila bi mi stadion. Vjerojatno ne prva i glavna, prva bi bila obnova Zagreba nakon potresa, ali bila bi mi u top pet ili čak top tri teme. Jer, Dinamo sa svojim rezultatima, a i grad Zagreb zaslužuju normalan stadion, a ovaj današnji to svakako nije. Meni još zvone riječi švedskog izbornika koji je rekao da je Maksimir najružniji stadion na kojem je bio – kaže nam Barić, sin nedavno preminulog bivšeg izbornika Otta Barića.
Novi stadion, prema sadašnjoj ideji, imao bi kapacitet od 34.000 natkrivenih sjedalica i ne bi koštao više od 60 milijuna eura (oko 450 milijuna kuna). Ako je nova sljemenska žičara, koja još nije u funkciji, koštala sto milijuna eura, onda je ovo "sitnica". I tu "sitnicu" ne bi morali platiti Zagrepčani, gradnju bi financirao Dinamo sa svojim partnerima.
– Dok smo razrađivali ideju novog Maksimira, pazili smo, moji partneri u tvrtki Polymachine i ja, da to bude u normalnim okvirima, po sjedalu između 1500 i 1800 eura, jer po takvoj se cijeni rade stadioni i u Europi, da u to bude uključeno sve, i vizura i sadržaji. Da se krivo ne shvati, ovo nije konačno rješenje, nego poticaj da se o tome počne govoriti, a onda i nešto rješavati. Nemam ništa protiv javnog natječaja za arhitektonska rješenja, ne kažem da je ovo moje najbolje i da sam najpametniji, sigurno se mogu naći i bolja rješenja.
Ono što je važno u toj priči, ne bi stadion gradio Grad Zagreb, ne bi novac davali naši sugrađani, ne bi zbog toga ostali bez vrtića, škola ili tko zna čega već, nečega čega će se već sjetiti protivnici gradnje Maksimira.
– Dinamo ne očekuje da će Grad Zagreb platiti stadion, klub je spreman sudjelovati u gradnji i pronaći partnere, investitore za gradnju stadiona. Grad ima dvije mogućnosti ako želi stadion. Prva je da Dinamu vrati zemljište koje je HAŠK kupio od Kaptola 1912., a vraćeno je državi 1992. godine. Predsjednik Tuđman želio je da se stadion sam održava kroz prostore na sjevernoj tribini, želio je tako pomoći tadašnjoj Croatiji. Nažalost, sve se to nije realiziralo i tih sto milijuna eura bačen je novac. Ne vjerujem da će zemljište biti vraćeno Dinamu, ali moguće je da se Dinamu da dugoročna koncesija i pravo na gradnju, bez toga investitori i banke neće ulaziti u posao – kaže nam Barić
Dakle, sad nam valja pratiti što će kandidati za gradonačelnika reći o tome pa treba čekati da prođu ovi izbori i da se eventualno krene u proceduru, Grad mora stvoriti uvjete da se s ovim ide dalje.
Slično se napravilo u Beču
Napomenimo da bi u tih 60 milijuna eura, koliko bi Maksimir koštao prema ovoj ideji, bilo uključeno i rušenje sadašnjeg trulog zdanja.
– Rušenje sadašnjeg stadiona bilo bi oko pet, šest milijuna eura, a 30 posto tog materijala može se reciklirati u gradnji novog. Za 60 milijuna eura u Europi se grade jako dobri stadioni. Eto, stadion Rapida u Beču, koji ima 28.500 mjesta, koštao je 40 milijuna eura, a jednako tako je u središtu grada, u staroj jezgri, dakle moguće je to napraviti – zaključio je arhitekt Otto Barić.
Dakle, na redu su ponovno političari, ovi dosadašnji po tom pitanju nisu napravili ništa. Pokojni gradonačelnik Bandić stalno je obećavao, ali i bježao od toga jer je prema prvom natječaju odabrano rješenje koje je koštalo 400 milijuna eura i naravno da to nije želio potpisati. A kad je možda i nešto želio pokrenuti, onda su ga u gradskoj Skupštini opstruirali. Sad imaju priliku u predizbornoj kampanji obećati taj stadion, koji ih neće koštati ništa, a onda, ako ili kad pobijede, krenuti u realizaciju te ideje jer Dinamo i grad Zagreb zaslužuju pravi stadion.
da smo imali normalnog gradonačelnika žičara bi bila sagrađena za duplo manje novaca i ostalo bi za stadion, ali bira se bandić čiji rođe, pajtosi i kumovi se nakradu na svakome projektu kao što su se i na žičari, a što je najgore njegovi pristaše govore kak je dobar gradonačelnik sagradio je žićaru, dno dna......