Kako sada stvari na ljestvici HNL-a stoje, Hajduk će i 21. sezonu zaredom ostati bez naslova prvaka Hrvatske. Dinamo nakon 3:1 pobjede u derbiju na Poljudu ima prednost od 10 bodova (efektivno 11), te je vrlo teško, gotovo i nemoguće očekivati da će do kraja sezone, u preostalih 11 kola, Dinamo upisati četiri ili pet kikseva više od Hajduka koliko bi bijelima bilo potrebno za povratak na vrh.
Istina je da je Hajduk nakon zaključenog prvog dijela sezone imao prednost od četiri boda na ljestvici, no to je bila samo prividna prednost. Podsjetimo da je Dinamo na ljeto prošao kroz najveću rekonstrukciju kadra u klupskoj povijesti te da je zagrebačkom klubu trebalo nešto vremena da sve te nove igrače posloži u jednu smislenu cjelinu. Sada kada je to vrijeme prilagodbe prošlo, Dinamo je trenutačno u nizu od 12 prvenstvenih utakmica bez poraza (10 pobjeda te remiji protiv Hajduka i Rijeke), te je stoga bilo očito da Hajduk zapravo ni nema prave šanse boriti se za naslov prvaka. O tome najbolje govori i podatak da Hajduk niti jednom tijekom 'lige 10' nakon 25 odigranih kola nije bio ni blizu ovom kontu bodova kojeg sada ima Dinamo (57).
Da, ovo što je Hajduk zasad prikazao u prvenstvu možda nije maksimum splitske momčadi, no dojam ovog autora je taj da, kad bi Hajduk čak i dosegao svoj realan maksimum (ali ne onaj utopijsko-navijački maksimum), da ne bi mogao biti blizu maksimirskoj momčadi. S tim na umu, vrijedi se zapitati je li ova sezona uistinu toliko katastrofalna i jesu li navijačke želje o osvajanju naslova uopće realne?
Hajduk je daleko najbolju priliku za osvajanje naslova imao prošle sezone, kada se prvak proglasio s daleko najmanjim brojem bodova u povijesti lige, a Dinamo bio debelo ispod svoje razine. To najbolje dokazuje i činjenica da Dinamo u ovom trenutku, nakon 25 odigranih kola, ima čak 15 bodova više nego što je imao nakon 25 kola prošle sezone. Dakle, što se ove sezone tiče, želja navijača, pa i nekih ljudi iz samog kluba, za osvajanjem naslova prvaka bila je jednostavno preambiciozna.
Budući da smo s činjenicama potkrijepili to da je Hajdukov realan maksimum ove sezone drugo mjesto u ligi, postavlja se pitanje treba li zaista ovu sezonu proglašavati nekim epitetima poput "loše" ili "ispodprosječne", a kamo li "katastrofalne". Odgovor je da ne treba, jer ova je sezona zapravo otprilike u skladu s onim koliko je Hajduk zaista snažan.
S tim na umu, je li status trenera Gonzala Garcije zaista treba biti pod upitnikom? Na kraju krajeva sve ovisi o tome je li vodstvo kluba svjesno toga koliki je realan maksimum Hajduka. Ako vodstvo Hajduka živi u deluziji da pored ovako posloženog Dinama bijelu mogu biti prvi, onda će vjerojatno posegnuti za smjenom. Međutim, oni koji nogomet prate odmjereno i koji znaju isključiti bilo kakvu dozu emocija, svjesni su da ovaj Garcijin Hajduk nije uopće toliko daleko od svojeg maksimuma. Neki će možda protumačiti ovo kao manjak ambicija. Ne, to nije manjak ambicija, to je samo zdrava doza realnosti.
VEZANI ČLANCI:
Međutim, tu onda u priču dolazi još jedno drugo pitanje, a to je onaj famozni kontinuitet struke. Igrači Hajduka su godinu dana proveli učeći se na Garcijinom famoznom 'build-upu', odnosno izgradnji napada kratkim dodavanjima od vratara te igri baziranoj na metodičnom posjedu i kombinatorici. Ako na ljeto dođe novi trener, praktički bi svih ovih godinu dana učenja Garcijinog sistema palo u vodu. Opet bi se krenulo od "tabula rasa" priče, od same nule, opet bi bilo potrebno vrijeme za prilagodbu i opet bi igrači Hajduka morali, da se izrazimo analogijom, zaboraviti voziti pa ići na vožnje s instruktorom ispočetka.
Ionako će klub na ljeto morati prolaziti kroz svojevrsnu rekonstrukciju. Tražit će se novi sportski direktor, tražit će se novi šef škole nogometa, a kad bismo u tu jednadžbu ubacili i novog trenera, onda se postavlja vrlo važno pitanje hoće li se igrači (a i sam klub) dovoljno prilagoditi na sve novitete kako bi bili spremni za utakmice koje ipak potencijalno nose najviše novca - europske kvalifikacije.
Gonzalo Garcia je kvalitetan trener. Dokazao je to u Istri iz koje je u više različitih sezona uspijevao izvući maksimum, a dokazao je to i u Hajduku čiji 'plafon' možda i nije toliko visok koliko bi neki ljudi voljeli da je. Smjenjivanje Garcije bi bio samo još jedan u nizu poteza koji bi se mogao okarakterizirati kao pucanje u vlastitu nogu.
Otvori KEKS Pay
Puno toga točno. Hajduk blizu svog maksimuma? Kako se uzme. Ako će igrat veterani, JE!!! Ako će igrat mularija, prostor za rast je ENORMAN!!! Sprdat obranu koja nikad nije igrala skupa, je zločesto! Ako toj obrani pomažu 2 zadnja vezna koja ne mogu istrčat pokrivanje protivničke sredine, onda je to krajnje pokvareno!!! Puno ekstremno talentirane DICE!!! Hajduk ne može kupit Vuškovića. Može li zadržat novog Vuškovića??? Može li ga udavit nakon 3 utakmice, di mu golove daju igrači sredine terena??? Može li se maksimum dignit, prodajom 3 stopera u respektabilne klubove, u godinu dana??Da je Real proda 3 najbolja stopera, ispa bi iz lige... Torcidu i njene poklone Rjeci i ostalima, neću ni spominjat... E sad ako je Garcia proda stopere, metla!!! Ako nije, ni 67 trener u nizu neće nekome dokazat, da nije do trenera!!