Nedjeljni derbi Hajduka i Dinama na Poljudu je uistinu izgledao kao utakmica u kojoj se nadmeću momčadi s očitom razlikom u kvaliteti. Uz tu fiksnu razliku u kvaliteti na papiru, Dinamo je u susretu bio kudikamo konkretniji, opasniji, pravovremeniji i samopouzdaniji, dok su igrači Hajduka od prve minute dvoboja izgledali kao da igraju u određenom grču ili strahu. Na kraju se sve to i očitovalo u rezultatu, 3:1 pobjedom Dinama na Poljudu.
Upravo ta usporedba samopouzdanja i opuštenosti s jedne strane, te grča i straha s druge strane može se povući i na zadnjim veznima zagrebačke, odnosno splitske momčadi. Dok je s jedne strane Josip Mišić odigrao staloženu i kvalitetnu utakmicu, s druge strane je Hugo Guillamon odigrao utakmicu punu nelogičnosti za njegovu ulogu i poziciju.
Dat ćemo primjer samo jedne situacije s početka utakmice (dok je rezultat još bio 0:0) koja uistinu puno toga govori o mentalnom aspektu. U jednom Dinamovom napadu na samom početku utakmice Dion Drena Beljo je poslao loptu u zonu blizu korner zastavice, gdje nije bilo nikoga. Tamo je do lopte došao Hugo Guillamon, koji u tom trenutku u krugu od sedam-osam metara od sebe nije imao nijednog igrača, dakle bio je sam. Međutim, Guillamon je u tom trenutku odlučio gotovo pa panično izbaciti loptu u korner za Dinamo. Takvo nešto se Josipu Mišiću nikad ne bi dogodilo, pa čak i da igra protiv Paris Saint-Germaina.
I prije nego što je Guillamon ovog ljeta stigao u Hajduk iz redova Valencije, po reakcijama navijača Valencije mogli smo zaključiti da je Guillamon igrač koji je na vrlo niskim granama što se tiče samopouzdanja. Ljubitelji kluba s Mestalle su uporno isticali da je nakon Svjetskog prvenstva u Kataru 2022., gdje je bio član seniorske reprezentacije Španjolske, Guillamon jednostavno psihološki potonuo te se iz tog potonuća nikada nije u potpunosti vratio.
To psihološko potonuće bilo je itekako zamjetno i ove sezone u Hajduku, a posebno je do izražaja došlo u nedjeljnom derbiju. Budući da su Guillamonova glavne profilne karakteristike mirnoća na lopti, tehnička potkovanost i diktiranje tempa, ovakva odluka o paničnom izbijanju lopte je posljednje što bi se trebalo dogoditi igraču takvog profila. Španjolac je ove sezone u Hajduku nekoliko puta pokazao da zna diktirati tempo igre i da zna što kada s loptom u nogama treba učiniti ovisno o kontekstu utakmice. Međutim, uzevši u obzir njegov karijerni 'plafon' otprije par godina (igranje za Furiju, status jednog od najboljih zadnjih vezni u La Ligi), ni ti njegovi najjači aspekti nisu ni približno kvalitetni koliko su jednom bili.
VEZANI ČLANCI:
S druge strane, Josip Mišić je tijekom svoje karijere imao znatno niži 'plafon' od Guillamonovog, ali je generalno gledano u puno većem kontinuitetu bio bliži tom vlastitom maksimalnom potencijalu nego što je Guillamon bio svojem. Upravo tu leži ključ u razlici mentalne snage. Dok je Mišić rijetko kada u svojoj karijeri imao pritisak "najvećeg potencijala u državi" ili igrača od kojeg se očekuje da "nosi naraštaj nacije na svojim leđima", Guillamon se tijekom cijelog odrastanja nosio s etiketom najvećeg španjolskog talenta na svojoj poziciji, o čemu snažno govori i činjenica da je u četiri različite dobne kategorije španjolske reprezentacije bio kapetan. Guillamon nije imao dovoljnu mentalnu snagu kako bi se nosio s tim etiketama, i one su ga nakon prvog snažnog seniorskog dokazivanja jednostavno pojele, pojele do mjere da ne može biti prevaga ni na HNL travnjacima.
Mišić također iza sebe nosi određene pritiske, no on se s njima nosi puno bolje. Došao je trenutak Mišićeve karijere u kojem su se svi navijači Dinama već toliko naviknuli da on bez problema dirigira utakmice, da bi se svaka greška gledala kroz ogromno povećalo i njega se tražilo krivcem. A činjenica je da je Mišić svojim kontinuitetom igara jedna od najboljih 'šestica' u povijesti HNL-a, i do toga je došao zato što nije dozvolio da mu određeni pritisci uđu u glavu i negativno utječu na njega.
Kad uspoređujemo Mišića i Guillamona kroz brojke, rezultat je i više nego očit. Pogledamo li statističke kategorije po utakmici (odnosno na svakih 90 odigranih minuta) u ovoj sezoni, od devet glavnih kategorija Mišić je u HNL-u ispred Guillamona u svih devet. A te kategorije su dodiri, ključna dodavanja, duge lopte, dodavanja u posljednjoj trećini, točnost dodavanja, osvojeni posjedi, oduzete lopte, presječena dodavanja i postotak osvojenih duela. Dakle, iako je Guillamonov 'plafon' znatno viši od Mišićevog, Španjolac je možda na 20 posto od svojeg takoreći igračkog stropa, dok je Mišić na više od 80 posto svojeg maksimuma.
O manjku samopouzdanja kod Guillamona vrlo dobro govori i još jedna statistička kategorija; broj uspješnih driblinga ove sezone. Naime, Guillamon ove sezone u HNL-u ima nula uspješnih driblinga. Takav učinak imaju još samo trojica igrača iz polja u HNL-u, i to tri varaždinska defenzivca Puclin, Punčec i Jovanov. Svaki drugi igrač lige koji nije vratar ima barem jedan uspješan dribling. Više uspješnih driblinga od Guillamona imaju čak i neki vratari (Oliver Zelenika, Franko Kolić, Ivan Nevistić, Ivica Ivušić i Davor Matijaš). Mišić je ove sezone upisao 11 uspješnih driblinga.
Mogli bismo zaključno reći da se u slučaju Guillamona radi o alibi igraču koji ima tehničke sposobnosti, ali ih nema hrabrosti ni samopouzdanja upotrebljavati na svojoj optimalnoj razini, dok je Mišić najbolji zadnji vezni lige koji igra pun samopouzdanja i mirnoće. I upravo zbog toga je Mišić ove sezone svjetlosnim godinama ispred internacionalno puno razvikanijeg Guillamona.
Otvori KEKS Pay
