Zbog zatvorenih dvorana, borilišta i igrališta sportašima ovih dana nije lako. No snalaze se kako mogu pa treniraju kod kuće, jer višak potkožnog masnog tkiva i nespremnost za treninge visokog intenziteta i velikog ekstenziteta znače gubljenje koraka s konkurencijom.
A da se to ne dogodi, naši vrhunski sportaši i sada naveliko treniraju, i to u svojim dvorištima, na terasama, balkonima, tavanima, ali i u dnevnim boravcima.
>> VIDEO Podrška hrvatskih sportaša
Oni koji nemaju prikladne rekvizite koriste sve što im dođe pod ruku – drške metle, boce vode, pegle, stolce, klupice...
Što o održavanju osnovne tjelesne forme u kućnoj radinosti kažu stručnjaci? Pitali smo to KIF-ova nositelja katedri teorije treninga i kondicijske pripreme sportaša prof. dr. sc. Igora Jukića.
– Za sportaše, trenere i sportske organizacije nastupila je potpuno nova, nedoživljena situacija. I velik stručni izazov. Izolacija će imati znatan utjecaj na tjelesno i mentalno stanje sportaša. U ovom je trenutku teško predvidjeti trajanje globalne situacije s koronavirusom, ali moguće je predvidjeti gubitke trenažnih efekata. Najviše će pasti brzinsko-eksplozivna svojstva, zatim jakost, a nešto dulje trajat će fleksibilnost i izdržljivost, posebno aerobna, ali ne dulje od četiri do šest tjedana. Ipak, najviše će patiti sportska vještina te specifična kondicijska i mentalna pripremljenost. Sportaši su u ovom trenutku prepušteni znanju, imaginaciji i inovativnosti svojih trenera. A oni će očito kroz više kraćih ciklusa, nepredvidljiva trajanja, krpati pripremljenost i formu sportaša za prva nadolazeća natjecanja.
No bivši kondicijski trener nogometne i košarkaške reprezentacije ističe da nije baš sve crno.
– Treba imati na umu i pozitivne efekte izolacije. U takvim se uvjetima sportaš može potpuno regenerirati od svih stresova, ozljeda i prethodnih opterećenja. Ako se ovo razdoblje optimalno iskoristi za generalni tjelesni i mentalni “reset” i rast, u Tokiju 2021. godine možemo očekivati renesansu sportskih postignuća.
Martin Sinković, veslanje: Pozitivno je što sada više kuham!
Najveći hrvatski kandidati za tokijsko zlato bit će veslačka braća Sinković. Kao i njihovi kolege iz drugih sportova, i Sinkovići treniraju između četiri zida, obojica imaju u stanu ergometar i bicikl, a što rade, opisao nam je Martin.
– Dnevno treniram od tri do četiri sata, podijeljeno u dva treninga. Kako smo obično jutrom izlazili na vodu, onda sada ujutro radim na ergometru, a popodne “vozim” stacionarni bicikl. Kako nemam doma utege, radim puno vježbi sa svojom težinom kao što su čučnjevi, sklekovi, trbušnjaci, iskoraci. Cilj nam je da nam ne padne izdržljivost i da budemo spremni za jake treninge istog dana kada izađemo na vodu. Inače, meni ova izolacija ne pada teško jer sam sada puno više vremena sa suprugom nego obično. Gledamo televiziju, kuhamo zajedno. Ja volim kuhati, ona obožava spremati kolače.
Šime Fantela, jedrenje: Izdržao sam 14 dana samoizolacije
Ovih tjedana kod kuće je moguće naći i “moreplovca” Šimu Fantelu i njegova brata Mihovila, svjetske jedriličarske prvake u klasi 49er. Obojica su izdržala samoizolaciju i sada lagano treniraju.
– Nakon što smo se vratili iz Palma de Mallorce, morali smo 14 dana u izolaciju. Srećom, nitko se nije zarazio, a nije ni Igor Marenić, koji je s velikim brodom bio u Italiji. Ja sam izolaciju dobro podnio, samo me jedan dan uhvatila kriza, odnosno neopisiva potreba da izađem. Nama sportašima nije lako, posebice nama jedriličarima jer smo se naviknuli biti na zraku, na moru, na suncu. U tom okruženju dnevno provodimo i po pet sati pa nam sada u četiri zida nije lako provesti dan – kazao je Šime Fantela, koji nam je opisao kako trenira:
– Uspio sam nabaviti sobni bicikl, a imam i svoje rekvizite koje inače nosim na regate kao što su ruče, elastična traka, vijača, roler za masiranje, a našlo se i nekoliko bučica te strunjača. Mi jedriličari smo Spartanci, živjeli smo i u kombiju pa smo se naviknuli na male prostore. Najvažnija je volja, stvoriti atmosferu, upaliti glazbu, obuti tenisice, prozračiti i natjerati se na trening. Uz pomoć bicikla održavam kardio, a Miho je u stan donio i ergometar koji su mu posudili ljudi iz Veslačkog kluba Jadran.
Od svih sportaša, izolaciju najteže podnose oni koji se bave sportovima na vodi ili u vodi.
– Mi se možemo održavati u nekoj tjelesnoj formi, ali ništa ne može nadoknaditi specifičan trening, posebice u mediju kao što je voda. Plivač može raditi aerobni trening na biciklu, s vlastitom težinom, no ako on nema zaveslaja, a ja vjetra, onda to nije trening kakav nam je potreban za ozbiljne pripreme.
Luka Lončar, vaterpolo: Kada mi ne može zamijeniti bazen
Kao i ostali naši vaterpolisti, Luka Lončar (32), sidraš dubrovačkog Juga i hrvatske reprezentacije, od 19. ožujka je izvan bazena. Luka je, kao i ostali, u nekoj vrsti kućne samoizolacije u svojem stanu u Dubrovniku. No Zagrepčanin u redovima gospara svaki dan trenira, a za vježbanje koristi priručne rekvizite: stolce, bučice, elastične vrpce, vijaču...
– Vrijeme provodim vježbajući i pomažući u kućanskim poslovima. Treniram jednom dnevno, a trening mi u prosjeku traje sat vremena – otkrio je Luka, dodavši:
– Naravno da smo dobili naputke, i od klupskih i od reprezentativnih trenera. Redovito nas kontroliraju i paze na tjelesnu težinu. Vani ne trčim jer se držim uputa i izlazim samo kad moram otići do dućana.
Vaterpolistima najviše nedostaje bazen, poznato je da pauza od mjesec dana iziskuje dvostruko razdoblje, dakle dva mjeseca, samo za vraćanje u prijašnju formu.
– Bazen nam svakako nedostaje i nemoguće ga je nadomjestiti. U kadi se, na žalost, ne mogu izvoditi bilo kakve vježbe, ha-ha... Nadam se samo da ćemo ubrzo skočiti u bazen i vratiti se u normalan ritam treninga – poželio je jedan od najboljih svjetskih sidraša.
Nikola Mektić, tenisač: U ovim uvjetima zaboravim čime se bavim
Godina mu je odlično počela, s Čehinjom Krejčikovom osvojio je naslov u miksu na Australian Openu, sa svojim novim partnerom Nizozemcem Koolhofom stigao je do finala turnira u Marseilleu, a onda ga je koronavirus “prizemljio” u Zagreb i sada Nikola Mektić (31) kod kuće, u krugu obitelji, čeka rasplet ove krize.
– Tenis ne igram uopće jer nam nije dopušteno. Nadam se da će se to uskoro promijeniti jer mi sve više nedostaje. Trčim i radim kondicijske treninge, uglavnom u dvorištu, kad nije previše hladno. A kad je hladno, onda to isto pokušam napraviti unutar kuće – kaže Nikola.
Igračima parova dodatni je problem što ne mogu raditi na uigravanju. Jer, Koolhof je kod kuće u Nizozemskoj.
– Ni on ne igra tenis, tako da je veći problem od našeg (ne)uigravanja to što uopće ne igramo tenis – požalio se Nikola i dodao:
– S obzirom na sve, na način života ovih dana i na činjenicu da vlada velika neizvjesnost oko toga kad će sezona biti nastavljena, ponekad zaboravim da sam tenisač. Nadam se da neće dugo potrajati – napomenuo je Mektić, 22. na svijetu među igračima parova.
Tin Srbić, gimnastika: Mogu samo vježbati nešto sitno
Tin Srbić sada može žaliti što njegova udarna gimnastička sprava nije konj s hvataljkama...
– Da, konj s hvataljkama mogao bi se postaviti u sobu i tako bi se moglo odrađivati dosta elemenata, a što se tiče moje udarne sprave, preče, nju je nemoguće složiti u stanu. Osim ako stan nema najmanje pet metara visine.
Kako odrađujete treninge?
– Nikako. Mogu samo vježbati nešto sitno kod kuće ili trčati kad izađem kratko. Na preči nisam vježbao već dva tjedna, a čini mi se da neću tako skoro. Nadam da će se nama olimpijcima uskoro dopustiti da odemo u dvoranu i odradimo koji trening. Primjerice, mogu biti sam u dvorani i tamo vježbati sat, dva – rekao je Srbić.
Postoji mogućnost debljanja u karanteni?
– Meni nisu toliko problem kilogrami koliko činjenica da ću izgubiti na masi mišića. A to je puno ozbiljniji problem – istaknuo je Srbić, dodavši da je jedino pozitivno to što će zbog odgode Olimpijskih igara do kraja sanirati ozljedu.
Anja Ožanić, skokovi u vodu: Potres iselio iz stana u Zagrebu
Skokovi u vodu jedan su od sportova koji se nikako ne može trenirati u izolaciji. Osim ako nemaš vilu s bazenom i skakaonicom. Bila bi za treninge dovoljna i daska visine jednog metra...
– Koliko znam, nitko od naših skakača nema kuću ili vilu s bazenom, ha ha. Ja zbog oštećenja moje zgrade u potresu trenutačno živim kod bake na selu, u Hrvatskom Leskovcu. Naravno, nema baka bazen pa sam osuđena na suhe treninge. Što to znači? To znači da mi je trenerica e-mailom poslala vježbe koje moram odrađivati svaki dan, osim subote i nedjelje kada je odmor. Već sam ranije na početku sezone odradila suhe treninge tako da je ovo samo ponavljanje. Ovo je baš vrijeme kada bi trebalo biti sve puno natjecanja u skokovima u vodu, a ja sam trenutačno jako daleko od bazena. Da barem ovdje imam strunjaču koja je ostala na Šalati – rekla je Anja Ožanić, skakačica u vodu i aktualna Miss sporta Hrvatske.
