Na okruglom stolu sudjelovale su Morana Paliković Gruden, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora, Ana Popovčić, voditeljica Odbora za promicanje tekovina olimpizma, olimpijskog pokreta i znanstvenih dostignuća u sportu pri Hrvatskoj olimpijskoj akademiji, Martina Fileš, idejna začetnica Muzeja sportskih ZGoda, Mirela Šikoronja Ivančin, stručna tajnica Zagrebačkog parasportskog saveza, Tatjana Jacović, glavna instruktorica Zagrebačkog košarkaškog saveza za žensku košarku te, putem video poruke, Suzana Šop, glavna tajnica Sportskog saveza Grada Zagreba.
- Sve smo spomenule edukaciju i mislim da nama, objektivno, nedostaje jako puno znanja i samo stimuliranjem toga da ljudi dođu do nekih novih vještina i znanja ćemo dovesti do toga da se svestranost razvija, a ona je u ženskom sportu već prisutnija nego u muškom, rekla je Morana Paliković Gruden, inače i dugogodišnja predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza te bivša dopredsjednica HOO-a. Umirovljene sportašice iza sebe imaju ogromno iskustvo i bilo bi šteta da to svoje iskustvo ne prenose dalje – dodala je Morana.
O edukaciji sportaša je govorila i bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom, Martina Fileš.
- Pozivam fakultete i sve one koji o tome odlučuju da promjene sustav u onaj koji promiče i potiče. Sportašicama i sportašima, primjerice, treba dati priliku da iskoriste svoju svestranost tako da im se olakša studiranje kada je riječ o dolasku na predavanja i ispite. Za vrijeme kada sam studirala biologiju bila sam u jako puno situacija kada sam morala birati ili odlazak na natjecanje ili polaganje ispita. Nažalost, profesori nisu imali razumijevanja za moj vrhunski sport, osim jednog. Taj mi je odgodio ispit s razumijevanjem, a kada sam ga išla naknadno polagati bez problema me je srušio. Bio je ljut jer se morao zbog mog ispita vratiti s odmora na moru – rekla je Fileš, dodavši: "Stjecajem okolnosti nakon bavljenja sportom nametnule su mi se mnoge ideje međ njima otvaranje muzeja Sportskih Zgoda. Međutim najam prostora postao je financijski prevelik pa je to sada u stanju mirovanja"
Ana Popovčić prokomentirala je problem uključivanja žena i paraolimpijaca u razna radna i rukovodeća tijela.
- Jači uvijek misle da rade uslugu onima koje uključuju u neke strukture, a zapravo je obrnuto. Od tih „zanemarenih“ skupina se jako puno može naučiti i one jako puno doprinose tamo gdje se pojave. One su bogatstvo, smatra bivša reprezentativka u mačevanju i autorica knjige Olimpijska početnica.
- U planu su još neki projekti poput izložbe ženska moda u sportu. Puno sam proučavala povijest sporta i iznenadio me primjerice podatak da su se žene u program atletike na olimpijskim igrama našle tek 1928. godine u Amsterdamu. Objašnjenje zašto nisu prije bilo je da su žene preslabe, prenježne, a jedan liječnik je čak napisao studiju da one žene koje se bave sportom neće moći imati djecu – zaključila je Ana Popovčić.
- Moramo poticati i usmjeravati sve naše sportaše, našu djecu i naše mlade s kojima radimo da prošire svoje vidike, da ne zapostave obrazovanje i da prate sportska dostignuća ako su sportaši, ali to vrijedi i za glazbenike, kulturnjake i sve ostale. Moram priznati da je lakše biti sportaš nego trener. Danas se trenira dvaput dnevno, između se obavljaju privatni poslovi,vezani za kuću i obitelj. Treneri puno teže podnose poraze. Imam veliku sreću da radim s paraolimpijcima, oni su puno strpljiviji, od njih se jako puno može naučiti. Anđela je čudo od sportaša. Nikad ne radi probleme, strpljivo me čeka kad kasnim na trening iz nekog objektivnog razloga. Žao mi je što paraolimpijci imaju loš tretman u medijima. Na programu je bio pregled sportske 2024. godine. Ušuškala sam se pod dekicom, skuhala kavu, donijela kolače i s guštom sam se htjela prisjeti nekih trenutaka. A onda sam doživjela šok. Od sjajnog nastupa naših sportaša na paraolimpijskim igrama ni jedne sekunde nije bilo. Nisu bili ni spomenuti. A kad mi je loše, kada sam u depresiji onda si pogledam stolnotenisko finale paraolimpijskih igara u Parizu gdje je Anđela osvojila zlato i gledam po stoti put. I odmah mi bude bolje, to me odmah oraspoloži. Nemate pojma koliko su mi nepoznati ljudi znali prilaziti i govoriti kako su plakali za vrijeme i nakon tog finala - zaključila je Mirela Šikoronja Ivančin, trenerica zlatne paraolimpijke Anđele Mužinić Vincetić.
O radu s mladim sportašicama i sportašima govorila je i Tatjana Jacović.
- Prema sportašima s kojima radimo smo ponekad prestrogi, a ponekad i preblagi. Roditelji ih maze i paze, a onda ta djeca dođu k nama, mi ih želimo trenirati, a na treningu moraš biti strog. No, ti mladi sportaši moraju znati da si uvijek tu za njih i usmjeravati ih tamo kamo treba. Nama trenerima bilo bi puno lakše kada bi škola, bila samo ujutro. Ovako znamo trenirati iza 22 sata što nije normalno - zaključuje priču o važnosti svestranosti na svim poslovima u sportu izbornica ženske košarkaške juniorske reprezentacije.
Okruglom stolu "Žene u sportu - Svestranost je prednost" nazočio je velik broj bivših sportašica poput odbojkašica Maje Poljak, Mije Jerkov, Zrinke Petrović, košarkašica Jasne Marohnić, Ivane Crnogorac, Lidije Gnjidić, Korane Longin, streljačice Snježane Pejčić...
Otvori KEKS Pay
