Marko Brezić, donedavni pomoćni trener Podravka Vegete, dolazi iz zagrebačkog Črnomerca, a u rukometu je od 1998. godine kada je 'krenuo' kao tehniko u Lokomotivi. Oduvijek ga je interesirao sport, a budući da zbog zdravstvenih razloga sam nije smio trenirati i profesionalno se baviti rukomet, uz njega je ostao vezan upravo kao trener. No, nije sve išlo 'glatko'. Krenuo je sakupljati lopte te se istovremeno bavio različitim tehničkim stvarima, nakon čega je malo po malo počeo 'hodati' po vikend-seminarima za mlađe dobne kategorije, čime je dobivao privremene licence. 'Stigla' je 1991. godina, kada je imao 18 godina te je u Lokomotivi profesionalno preuzeo U12 rukometašice, a njegova karijera se zakotrljala. Do 2003. godine radio je u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji Hrvatske, kao pomoćni trener, tehniko, team manager ili što je već trebalo. Diplomirao je 2005. godine na Višoj trenerskoj školi na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, da bi 2018. položio za EHF Master Coach licencu, a sada su iza njega 33 godine karijere.
– Nakon tri uspješne godine u Podravci i bogatog međunarodnog iskustva karijeru nastavljam na Farskim Otocima, gdje ću preuzeti klupu Stjørnana. Nakon tri lijepe godine u Podravci mogu reći samo najbolje. Ostvario sam puno uspjeha i stvari koje nisam ni sanjao da ću ostvariti. Osvojili smo prvenstvo i Kup, igrali Ligu prvaka i Europsku ligu. Zato sam posebno zahvalan Ivici Obrvanu koji me pozvao u stručni stožer. U te tri godine puno sam naučio, i profesionalno i ljudski.
Jeste li imali još ponuda?
– Bilo je nekoliko opcija. Imao sam jednu priliku na Farskim Otocima koja nije realizirana, zatim razgovore s jednim drugim klubom, a postojala je i mogućnost odlaska u finski BK-46. Međutim, oni su se na kraju odlučili za drugo rješenje. Danas se većina stvari događa preko menadžera. Nemam ugovor ni s jednim od njih, ali surađujemo kada se pojavi konkretna prilika. Tako je došla i ponuda Stjørnana.
Što vas je privuklo ?
– Prije svega, činjenica da posao nije vezan samo uz prvu ekipu. Naravno da je seniorska momčad prioritet, ali uz to ću raditi i s trenerima mlađih kategorija, koordinirati razvojni program, sudjelovati u edukaciji i videoanalizi te pomagati u razvoju mladih igračica. To mi odgovara jer nisam trener samo jedne ekipe, nego sudjelujem u cjelokupnom razvoju kluba. Riječ je o klubu koji je redovito u vrhu prvenstva, uglavnom među prve dvije-tri ekipe. Imaju razvijen sustav rada, od prve momčadi do mlađih kategorija.
Tijekom karijere radili ste u puno zemalja?
– Da, radio sam u Hrvatskoj, Norveškoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Kataru, Finskoj i SAD-u. Upravo je Amerika bila moj prvi veliki samostalni međunarodni angažman.
Kako je došlo do angažmana u SAD-u?
– Prije toga nekoliko sam puta boravio u Americi i upoznao ljude iz rukometnog saveza. Ostali smo u kontaktu, a kada se otvorila mogućnost za suradnju, sjetili su se mene. Tako sam postao izbornik ženske reprezentacije SAD-a i ondje proveo dvije i pol godine.
Koji su vam trenerski ciljevi?
– Volio bih jednog dana voditi ozbiljniju reprezentaciju i raditi u još jačoj ligi – zaključio je Brezić.
Otvori KEKS Pay
