Nakon što je, u uvodnom panelu, ministar turizma i sporta Tonči Glavina kazao da je za njega jedan od najinspirativnijih hrvatskih sportskih uspjeha bilo svjetsko srebro rukometaša, na pozornicu petog izdanja Sunset Sports Festivala izašao je Dagur Sigurðsson. Poznat kao stručnjak koji gotovo nikad ne daje intervjue "jedan na jedn", Dagur se kolegi Marku Šapitu otvorio i više nego što bi se od hladnokrvnog Islanđanina i moglo očekivati.
– Ne dajem intervjue. Pokušavam sačuvati svoju privatnost. Ne želim govoriti o sebi, nema se puno toga za reći.
Mrzim suce, klonim ih se
No zato smo u ovoj prilici čuli da je rekao da mrzi suce, da ne voli puno razgovarati s vlastitim igračima i još ponešto zanimljivo što ga čini posebnom pojavom na ovdašnjoj trenerskoj sceni, a i šire.
– Tijekom priprema imamo vrlo malo sastanaka. Ako ih i imamo, uglavnom se radi o sljedećem protivniku, 10-15 minuta ili pak neposredno nakon treninga. Dakako, igrači se meni mogu obratiti ako imaju problema, ali inače ih pustim na miru. Ako smo pet tjedana zajedno i ja stalno pričam, prestat će me slušati.
Ako tako malo razgovara s igračima, kako ih onda upozna?
– Nije da ja s njima ne želim razgovarati, nego je moja priroda takva da neću svako malo zvati igrača da ga pitam kako je. Ne provjeravam igrače, ali ako imaju problem, rado porazgovaram s njima.
Možda mu olakšava dojam koji je stekao nakon preuzimanja hrvatske reprezentacije.
– Radio sam kao izbornik Austrije, Njemačke i Japana i u tim reprezentacijama nisam stekao dojam familijarnosti između igrača kakav sam zatekao u hrvatskoj vrsti. Dakle, stekao sam dojam da je to jednim dijelom obitelj. No, znate kako je, i unutar obitelji može biti opasno, jer ako se nešto dogodi, to se pretvori u dramu. To je druga strana medalje.
O povjerenju u svoje izabranike, a naročito u kapetana, kazuje:
– Volim igračima dati povjerenje, no ne bojim se ni izbaciti veliko ime. Ako sam nekom dao povjerenje, on mi mora pokazati da ga je zaslužio i da ima dobar utjecaj na momčad. Iznimno je važno imati kvalitetnog kapetana jer onda se ne moraš brinuti o disciplini u svlačionici, o tome gledaju li svi u istom pravcu. Naravno, to može i trener, ali nisam tip trenera koji želi da sve ide putem njega.
Za razliku od Dagura, koji ne glorificira pobjede niti dramatizira poraze, situacija u hrvatskoj reprezentaciji drukčija je.
– To je drama koju vi živite.
Za Dagura je karakteristično i sljedeće:
– Ne želim učiti svoje igrače tijekom utakmice. Učimo ih na treningu.
Postoje treneri koji skaču uz aut liniju, koji reagiraju na svaku iole dvojbenu sudačku odluku, no Dagur tijekom utakmice izgleda prilično smireno.
– Mrzim suce i držim se podalje od njih, da ne upadnem u probleme.
U sportu i oko njega stalno se može čuti priča o pritisku, a rijetko tko priča o užitku nastupanja i natjecanja.
– Nisam veliki fan uživanja. Moja filozofija kaže da vaša koncentracija dolazi od straha. Dobro je ulaziti u utakmicu s određenom dozom straha da možeš izgubiti jer to potiče fokus. Kada se dogodi da izgubiš od onoga od kojeg si nominalno bolji, promatrači kažu da si podcijenio suparnika. A do toga te doveo izostanak straha i to što ti podsvijest preko noći nije tako radila pa uđe u utakmicu bez dovoljno koncentracije. Kada utakmica počne, već je kasno jer prethodno nisi učinio svoju mentalnu zadaću. I zato kažem, ja ne uživam, a i ne spavam dobro prije utakmice.
Temu dobrodošle razine straha uoči utakmice hrvatski je izbornik dodatno pojasnio:
– Ne želim unositi strah u misli svojih igrača, ali ako igramo protiv nominalno slabijeg suparnika, pokazat ću im video njihovih dobrih utakmica. Tako će moji igrači odlaziti na spavanje s mišlju da protivnici možda i nisu tako slabi kako se čini te da ih moramo shvatiti maksimalno ozbiljno.
Spreman sam platiti za promjene
Prigovarajući Europskom rukometnom savezu zbog određenih organizacijskih propusta tijekom Prvenstva Europe, Sigurðsson je zaradio novčanu kaznu.
– Možda to nije bilo pravo vrijeme i mjesto da izreknem takvo što, no čuli su nas i ja sam spreman platiti za promjene.
Ovaj stručnjak zanimljive garde nije staromodan i ne odbija pomoć modernih tehnologija, ali ih najčešće koristi na ovaj način:
– Angažirao sam novog asistenta, odnosno AI Claude, napredni model umjetne inteligencije koji zovem Klodić. Pomaže mi u praćenju hrvatskih igrača, a pratim ih od 35 do 40. Kako svaki od njih može odigrati i po dvije, a neki i tri utakmice tjedno, to ispadne i do 100 utakmica tjedno. Dakle, nemoguće je da sve to sam stignem. Inače, nisam sklon raznim testiranjima poput mjerenja brzine trčanja ili visine skoka. Takve su stvari igračima dosadne, a ja želim da im, kada se okupe, bude zabavno.
Otvori KEKS Pay
