David Mandić, hrvatski rukometni reprezentativac, preko noći postao je junak Melsungena. Zahvaljujući njegovu pogotku 14 sekundi prije kraja finala Europske lige protiv Kiela Melsungen je osvojio svoj prvi povijesni europski trofej.
Žao mi isključenja
– Normalno je da sam sretan što sam upravo ja bio taj koji je odlučio pobjednika. Naravno, moglo je to završiti i puno drukčije. Ipak je na suprotnoj strani bio vrhunski vratar Andreas Wolff, koji je u polufinalu obranio dva zicera u posljednjim sekundama susreta protiv Montpelliera. No ne može se dvaput imati toliko sreće – rekao je Mandić.
Na završni turnir došli ste kao autsajderi. Melsungenu su kladionice davale najmanje izgleda za osvajanje trofeja, uz Kiel, Flensburg i Montpellier.
– Istina, ali ponekad autsajderi odigraju najbolje kada je najpotrebnije. Tako smo mi svoju najbolju utakmicu ove sezone odigrali upravo protiv Flensburga u polufinalu, kada smo ih pobijedili sa sedam pogodaka razlike. Dobro, na toj utakmici nisam se previše naigrao jer sam u 26. minuti dobio crveni karton. Danas svatko na taj start gleda drukčije. Mislim da je to bilo za dvije minute isključenja. Suci su pogledali VAR i odlučili me isključiti. Nema ljutnje, dogodilo se u žaru borbe. U tom trenutku vodili smo samo jednim pogotkom razlike. No u drugom poluvremenu razigrao se Dainis Krištopāns, a Simić je na vratima bio sjajan. To su dvojica igrača koja su nam donijela finale.
U finalu je bilo neizvjesno do samoga kraja?
– Prava muška, borbena utakmica. Nijedna momčad nije imala više od dva pogotka prednosti. Dobro je da Duvnjak nije zabio za izjednačenje jer je u lutriji sedmeraca sve moguće.
Kakvo je bilo slavlje?
– Tek će biti. Nakon finala malo smo proslavili, kući smo došli oko tri ili četiri ujutro. Danas se sprema doček u gradu i sigurno će doći puno navijača. Zaslužili smo da svi zajedno proslavimo prvi trofej u povijesti kluba.
Jeste li se uspjeli družiti s našim ostalim igračima – Duvnjakom, Načinovićem i Srnom?
– Vidjeli smo se na utakmicama, a s Duvnjakom sam uspio popiti i kavu.
Za Melsungen sezona još nije završena?
– Ostala su još dva kola do kraja prvenstva. Prvo kod kuće igramo protiv Füchse Berlina, a zatim u posljednjem kolu gostujemo kod Hannovera. Trenutačno smo sedmi na ljestvici i ne možemo izboriti Europu za sljedeću sezonu. Jedino kada bi Kiel izgubio od Mindena, koji je već ispao iz lige, a to je praktički nemoguće. No naša utakmica protiv berlinskih "lisica" vrlo je važna za njih jer još nisu osigurali drugo mjesto i nastup u Ligi prvaka – dodao je Mandić.
Jeste li pratili završnicu prvenstva Hrvatske?
– Dobro, tu nije bilo ništa novo. Zagreb je osvojio dvostruku krunu kao i posljednjih dvadesetak godina. Jedina novost je što u finalu nije igrao protiv Našica, nego protiv Sesveta.
Čini se da će Zagreb biti puno jači sljedeće sezone?
– To ne znam. Vidjet ćemo kada počne Liga prvaka. To je pravo mjerilo. Drago mi je da za trenera dolazi Hrvoje Horvat. Volio bih vidjeti da jedan trener Zagreba ostane barem tri sezone na klupi. Ta prečesta mijenjanja nisu dobra. To je moje mišljenje. Svakom treneru treba vremena da posloži momčad, da ga igrači upoznaju i da on upozna njih. Česte promjene nikako nisu dobre – dodao je Mandić.
Vujović ga gurnuo u "vatru"
Ovo ljeto konačno bez priprema s reprezentacijom?
– Bit će vremena za dobar, pravi odmor. A onda polako počinje nova sezona i razmišljanja o Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje ćemo braniti srebro. Vidjet ćemo što će donijeti ždrijeb 10. lipnja. Kad se sjetim prošlog Svjetskog prvenstva... Bila mi je slomljena ruka, ali srce i volja nikada. Ozljeda se dogodila protiv Slovenije. Stisnuo sam zube i odigrao do kraja utakmicu premda me vraški boljelo. Već u mix zoni mogao sam samo potvrditi da je prvenstvo za mene završeno. S rukom u gipsu bio sam najžešći navijač, pogotovo u polufinalu kada smo tako lako i uvjerljivo pobijedili Francuze – zaključio je Mandić.
Otvori KEKS Pay
