Zlatko Kranjčar je u srijedu u Baselu na koljena bacio Argentinu, opio
je naciju, no i razbuktao maštu 4,5 milijuna izbornika koliko ih se
skriva iza kockastog šala. Prijatelj me nazvao i pitao: Što će sad
izbornik napraviti sa svojim sinom, kako će reći Modriću nakon onakve
igre da neće igrati od početka susreta? Ima i onih radikalnijih koji
već duže vrijeme vezi oca i sina pripisuju nepotizam.
Vraćajući se iz Švicarske, izbornik je već u zrakoplovu najavio
mogućnost promjene sustava igre. Naravno, svima je odmah na pamet pala
teza da na taj način traži mjesta i za Niku i za Luku, da će Dinamov
nogometaš igrati na poziciji zadnjega veznog, ili pak na lijevoj strani
u drukčijem rasporedu, a Niko na svojoj standardnoj poziciji. Da će u
tom slučaju na klupi završiti Babić ili jedan od stopera.
Ne pada mi na pamet miješati se izborniku u posao, ionako bi to bilo
neozbiljno, no Cico tog 13. lipnja u Berlinu mora na travnjak poslati
najbolju moguću momčad, mora je složiti u najbolji raspored, koji će
jamčiti dobru igru i dobar rezultat. A da pritom imena nogometaša
doista ne budu presudna. Pa makar se jedan zvao i Niko.
Moraju igrati najbolji