Svi koji su ikad igrali nogomet, pa makar i na nekom kvartovskom igralištu, znaju da je tajna uspjeha u momčadi imati i jednog starog, iskusnog lisca, koji već samom prisutnošću na terenu izaziva respekt i svojih suigrača i suparnika.
To je onaj tip koji vas već u prvoj akciji kad odustanete od trka prijekornim pogledom upozori, kao da očima govori: “Mali, tu si da trčiš i za mene ako treba, a moje je da mislim”. Tako je i u ozbiljnom, svjetskom nogometu. Postoji onaj igrač za kojega se isplati trčati, koji jednim potezom može odlučiti utakmicu, a da bi ga mogao odigrati, oni mlađi moraju kad treba trčati i za njega i maksimalno ga štedjeti.
Trebalo je tako biti i s našim kapetanom Lukom Modrićem, po mišljenju mnogih najboljim hrvatskim nogometašem svih vremena. Ali, u cijeloj ovoj priči pomalo je apsurdan podatak da na ovom Euru najviše pretrčanih kilometara, gotovo 40, ima upravo Modrić. Osim što je asistirao i zabijao, stvarao prilike i razigravao, Luka je mlađima pokazao kako se gine za sveti dres.
Slika iz produžetka utakmice sa Španjolskom, u kojoj Luka jednostavno više ne može te potpuno iscijeđen naslanja ruke na koljena, pokazuje dvije stvari: da se on igrajući za Hrvatsku nikad ne štedi, te da oni mlađi nisu odradili onaj elementarni zadatak – nisu ga sačuvali. Pomalo je apsurdno da je on trčao i za njih, a ne oni i za njega. I zato ti, kapetane, neizmjerno hvala.
Pogled na statistiku govori da je, osim što je najviše pretrčao, gotovo po svim kriterijima bio ili najbolji ili u vrhu: od broja dodavanja, točnosti odigravanja, broja dobivenih duela, stvorenih prilika... Uz sve to, bio je željan uspjeha kao da mu je to prvo, a ne već sedmo veliko natjecanje. Kad bi se svi tako ponašali, gdje bi nam bio kraj. Možda je upravo na to mislio Lovren kad je u svojim istupima govorio da bi mlađi trebali pokazati više respekta.
Otvori KEKS Pay
Luka, svaka ti čast! Ostani još i odigraj Sp nagodine. Vrijeme je da Bišćan preuzme A reprezentaciju a Dalić neka preuzme U21 reprezentaciju!