Dobar dio nogometne zajednice u Hrvatskoj voli Izbornika. Ne, tu ne pričamo o Zlatku Daliću ili o Daguru Sigurdssonu, već o satiričnoj Facebook stranici koja je posljednjih mjeseci uzela prilično velik zamah u našem javnom prostoru. Izbornik je stranica anonimnog vlasnika koja već godinama na izrazito specifičan te humorističan način objavljuje o događanjima većinom iz nogometa, a jednim manjim dijelom i drugih sportova. U trenutku pisanja ovog teksta stranica ima 45 tisuća pratitelja, a na jedan ili drugi način je utjecala i na neke od najpoznatijih aktera ili klubova u domaćem nogometu, te u posljednje vrijeme nerijetko stizala u takozvani nogometni 'mainstream'.
Budući da je riječ o prilično distinktivnoj pojavi u hrvatskom nogometnom okruženju, odlučili smo se intervjuom predstaviti Izbornika, čiji je identitet poznat redakciji. Koji je Izbornikov način satire, zašto i kako se uopće upustio u ovu priču, na što sve pazi prilikom vođenja stranice i objava, koje su prednosti i nedostaci anonimnosti, samo su neke od mnogih tema koje smo prošli u gotovo sat vremena ugodnog razgovora.
Za one koji se možda još nisu susreli sa sadržajem, kako bi u par rečenica opisao ljudima stranicu Izbornik?
- U početku je to bilo zamišljeno kao stranica u kojoj je taj lik Izbornika netko tko sve zna o nogometu, svugdje bio i svašta radio, bio na svim funkcijama od oružara do predsjednika kluba. No zatim je s vremenom to postala stranica koja se na neki šaljivi i sarkastični način osvrće na događaje prvenstveno u nogometu, a ponekad i u drugim sportovima. Bitno je da se sve pokušava prikazati na šaljiv način, bez nekakve mržnje, rasprava s vrijeđanjem, bez da ljudi jedni druge nazivaju ustašama ili četnicima i bez da se priča tko je čiji, tko je koga osnovao i slično. Takve stvari se zaobilaze u širokom luku. Rekao bih da je ovo što radimo neki humor koji nije prvoloptaške vrste, nego humor koji neće shvatiti svatko, no onima koji se svidi postaju stalni pratitelji, pa se stvorila vjerna sljedba 'fenova'. Ima nas više koji vodimo brigu o ovoj stranici, a ja sam glavni. Imam jednog suautora koji je instrumentalan za stranicu i zaslužan za neke od najboljih objava, a u jednom trenutku nas je bilo pet ili šest. Spomenuo bih i jednog suradnika koji više ne radi na stranici, a pokrenuo je rubriku "Vic ponedjeljkom", to je bila njegova ideja. Znat će on sam kad bude čitao intervju. Pozdrav svima koji su kraće ili duže sudjelovali u uređivanju stranice i bili članovi uredništva
Koliko smo mogli saznati, naziv je došao od kultnog satiričnog lika, izbornika Dene s poznatog Gitak TV-a?
- Da. Dijelom je Dena, a dijelom zbog toga što sam za vrijeme fakulteta organizirao termine za nogomet, pa su mi zbog toga prijatelji dali nadimak "Izbornik". Ali da, Dena je isto bio jedan veliki dio inspiracije jer sam veliki obožavatelj Gitak TV-a. Kad smo već kod toga, moram napomenuti da mi je velika čast što je jedan član Gitak TV-a, Mateo Ezequiel Peruzović, pratitelj Izbornika.
Jesi li imao smisao za humor odmalena?
- Jesam. I baš zbog toga mi je, kad sam primijetio da su se počele na Facebooku stvarati te humoristične nogometne stranice, pala ideja da iskoristim to nešto sitno smisla za humor što imam. Posebno sam zapazio jednu stranicu koja više nažalost ne postoji, a zvala se "Deluded Brendan". Na toj stranici se kreator ponašao kao bivši trener Liverpoola Brendan Rodgers, te u njegovom stilu, posebno s riječima "great character", komentirao događaje iz nogometa. To mi je bilo jako smiješno, i po uzoru na nju sam pokrenuo Izbornika. U početku sam samo objavljivao statuse na Facebooku, bez fotografija, a nakon toga mi je jedan prijatelj sugerirao da će objave s fotografijama imati puno bolji efekt. Sve je s Izbornikom krenulo u 11. mjesecu 2015. godine, ali to je stara stranica kojoj je Facebook iz nekog razloga ubio doseg. Pa je zbog toga prije par godina nastala ova današnja stranica Izbornik.
Budući da su jedan od zaštitnih znakova stranice takozvane ponavljajuće fore koje postanu i interne šale nogometne zajednice, kako proučavaš koja će fora ostati trajna (npr. Vic ponedjeljkom za Diona Drenu Belju, slikovito ili gol u gostima), a koja ipak ostaje samo jednokratna?
- Sve to procijenim po reakcijama pratitelja. Primjerice, taj Vic ponedjeljkom u kojem smo predstavili Diona, Drenu i Belju kao tri različite osobe je bio teški 'hit'. Vidjeli smo da se to ekipi sviđa, pa je to ostalo kao redovita fora. Slično je bilo i s forom "slikovito". Ljudi su mi kasnije na nekim objavama počeli pisati: "Pa nisi stavio riječ slikovito", i onda sam shvatio da svaka objava tog tipa treba ići s riječju slikovito. A za neke druge tipove objava ili fora shvatiš da se jako brzo istroše ili da ih ljudi možda ne smatraju toliko zabavnima, pa onda ostanu kratkotrajne ili jednokratne. Ali da, neke fore dožive rok trajanja po četiri ili pet godina.
Doprinosi li imidžu i rastu stranice ta činjenica što konstantno pratiš povratnu informaciju publike?
- Definitivno. To mi je možda i najdraža stvar cijele priče. Stalno ponavljam - kad ne bi bilo pratitelja, ne bi bilo ni stranice. Taj 'feedback' i ta reakcija ljudi koji razumiju zezanciju mi jako puno znači. Velika čast i sreća mi je to što nam često u inbox stižu poruke u kojima sami pratitelji šalju ideje za nešto što bi se moglo objaviti. Daju prijedloge, uslikaju nešto smiješno na televiziji tijekom prijenosa, ili nekog na ulici tko liči na poznatog nogometaša. Jako je lijepo kad znaš da ljudi razmišljaju o stranici do te mjere da kad vide nešto smiješno, kažu si "idem ja sad to poslati Izborniku". Onda tek shvatiš koliko je to velika stvar i koliko je to daleko otišlo.
Kako gledaš na svoju anonimnost u cijeloj ovoj situaciji? U kojim aspektima ona pomaže, a u kojima odmaže pri vođenju ovakve stranice?
- Pomaže jer je mantra cijele stranice da je Izbornik osoba koju svi znaju, a zapravo ju nitko ne zna. Isto tako, pomaže u smislu da me ta tajnost u nekim situacijama štiti, iako ne objavljujemo stvari koje idu na osobnoj razini i koje bi bile problematične, na to jako pazimo. S druge strane, možda bi moglo odmagati u budućnosti ako bi se radilo o nekim gostovanjima u podcastima ili emisijama. Kad bih otkrio identitet, onda to više ne bi baš imalo smisla zbog cijelog koncepta stranice. Bilo je tu nekakvih uvreda, pa vjerujem da bi ih bilo još možda i više kad bi ljudi povezivali stranicu s nekim imenom i prezimenom, bio to ja ili netko drugi. No moram reći da sam razgovarao s nekim novinarima i primijetio da u usporedbi s količinom prijetnji i uvreda koje oni dobivaju u komentarima ili porukama, na sreću ne dobivam ni približno toliko. Ti svi ljudi koji vrijeđaju su internetski ratnici koji se ne bi usudili takve uvrede govoriti uživo.
Koliko sati dnevno provodiš za Facebook stranicom?
- Kad se sve zbroji to je dosta vremena, ali većinom je to malo po malo tijekom dana. Pogledam malo što ima u inboxu, pogledam što se događa jer moram biti u tijeku s događanjima. Recimo, pogledam što ima, objavim nešto i pustim, i do bude pet do deset minuta vremena, ali kad se sve to zbroji onda se nekad šokiram. Trudim se da mi to ne uzme previše vremena, jer ako mi uzme previše vremena onda se nekad osjećam loše. Ali moraš pratiti i biti u tijeku, nikad se ne možeš potpuno isključiti iz svega.
Na stranici se kroz humoristične objave ne prate samo nogometaši i treneri, već često i medijsko praćenje svega toga (emisije, podcasti, prijenosi...). Zašto se i to prati?
- Do toga je došlo spontano. Uvijek kod medijskog praćenja sportova ima nekih stvari i situacija koje čovjeku zapnu za oko. Primjerice, našalimo se na to da Index uvijek snažno objavljuje o ždrjebovima kad postoji šansa da će Dinamo igrati protiv Crvene zvezde, pa se onda našalimo kad komentatori u prijenosima nešto krivo izgovore, pa kad se na našim portalima objave naslovi koji nemaju nikakve veze s fotografijom ili tekstom. U svemu tome ima toliko sadržaja da jednostavno ne možeš to ne primijetiti, pa fore dođu spontano, ili pratitelji sami pošalju. Ono što je najvažnije je da nikad u svemu tome nema nikakve zle krvi. Nikad se ne ide osobno. I zato mi je žao što su neke javne ličnosti to sve krivo shvatile, dok su neke druge javne ličnosti prihvatile šalu na svoj račun. Uvijek mi je lijepo vidjeti kad netko shvati da je riječ o zdravom humoru i prihvati zezanciju.
Kad smo već na toj temi, kroz rad stranice je Izbornik dotaknuo dosta poznatih osoba iz svijeta sporta i praćenja sporta. Blokirali su te HRT-ov komentator Viki Ivanović, trener Zrinjskog Igor Štimac, pa i HNK Rijeka. Kada te Rijeka blokirala, to je 'eksplodiralo' u hrvatskoj javnosti, krenula je akcija #odblokzaIzbornika, brojni mediji su to snažno ispratili, a na temu svega se javio i Dinamo te dao podršku Izborniku. Kako je ta situacija utjecala na popularnost stranice?
- Nije mi jasan taj admin, ili taj tim admina Rijeke. Ne znam što im je točno zasmetalo, mogu samo pretpostavljati ili nagađati. A kad se sve to pokrenulo, onda su i blokirali sve ljude koji su ih pitali da odblokiraju Izbornika. Po meni je to nedostatak smisla za humor, ali i smisla za marketing. Kad bi Rijeka odblokirala Izbornika, to bi sve bilo popraćeno na pozitivan način jer se ta cijela akcija stvorila. Pomoglo bi to i Rijeci, pomoglo bi i meni, jer su svi o tome pričali. Nama je enormno pomogla ta činjenica da nas je Rijeka blokirala, dogodila se prava eksplozija u popularnosti i praćenju. Zahvalio bih ovom prilikom i jednom navijaču s utakmice Rijeka - Slaven Belupo koji je na tribinu donio veliki transparent s natpisom "Odblokirajte Izbornika". Ta cijela priča je postala pokret, i sad više nije toliko ni važno hoće li Rijeka odblokirati Izbornika ili ne. Priča je zaživjela sama za sebe.
Bilo je puno primjera u javnosti koji su dokazali da je to pravi pokret. Navest ćemo samo jedan kad je gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec započeo svoje gostovanje u Podcast Inkubatoru apelom za HNK Rijeku da odblokira Izbornika.
- Da, na to sam isto umro od smijeha. On je jako dobro prihvatio cijelu zezanciju.
Budući da si sad na jedan specifičan način dio te cijele zajednice, kako u Hrvatskoj vidiš praćenje nogometa u tradicionalnim medijima, a kako u novijima?
- Praćenje nogometa u tradicionalnim medijima je s godinama postalo dosta zastarjelo. Čini mi se da ne idu u skladu s vremenom. Ima tu i tamo dobrih tekstova ili TV priloga, ima novinara koji dobro sve to prate, ali većinom se čini kao da je sve to stalo u vremenu. Ono što mi najviše smeta je to što dobar dio ljudi iz tradicionalnih medija koji pišu o nogometu kao da ne razumiju nogomet. Uz to, sad je postalo puno važnije tko je koga prodao za koliko novaca, nego tko kako igra. Većina ljudi koji na televiziji priča o nogometu je puna floskula i dosadnih stvari. Uopće se ne radi na edukaciji nogometnih pratitelja. U taj slobodni prostor su uletjeli razni podcasti, na kojima vidiš da ljudi koji to rade ipak nešto razumiju i znaju, da nešto ljude i educiraju, prikažu taktičke analize, vrline i mane igrača ili kluba. Međutim, ne događa se cijela ova situacija samo u Hrvatskoj, isti je slučaj i u bilo kojoj drugoj zemlji. Tako je u cijelom svijetu, važniji su klikovi nego sam sadržaj. Razumijem da mediji moraju loviti čitanost i pažnju publike, ali smatram da mogu imati ravnotežu, i čitanost, a i kvalitetan, edukativan sadržaj.
Na stranici ispod jedne objave u komentarima pojavio se i Krešimir Antolić, bivši član Uprave Dinama, te se raspravljao s tvojim pratiteljima. Kako komentiraš tu situaciju?
- On je inače dosta aktivan na dnevnoj bazi na Facebooku, najviše komentira zbivanja oko Dinama. Jednom se uvukao u ozbiljnu raspravu ispod jedne objave Izbornika, a u komentarima ga ljudi nisu štedjeli, no on se borio i svaka mu čast na tome. To se u medijima i na društvenim mrežama raširilo kao šumski požar. Sjećam se da sam bio u parku s djetetom i čitao komentare, to je brzo postalo teški 'hit'. Zbog toga svega je Antolić u našem izboru dobio i nagradu za 'tetka godine'. Svaki put kad se nešto tako dogodi, i kad se proširi po medijima, zapitam se "je li moguće da se ovo događa?".
Kad prođemo sve to što si doživio i iskusio, posebice s poznatima koji nisu prihvatili šalu, smatraš li da akteri s naše nogometne scene sebe previše ozbiljno shvaćaju?
- Definitivno. Tu ću se malo vratiti na ono što smo pričali ranije, kako tko shvaća šalu. Konkretno ću se dotaknuti primjera Vikija Ivanovića. On je javna ličnost, i normalno je da će ljudi puno pisati i komentirati o njegovom radu. Razumijem da će čovjek blokirati ljude koji ga vrijeđaju na osobnoj razini ili ako krenu rasprave koje završe s "vi ste ustaše, komunisti, narkomani...". I ja blokiram takve ljude. Međutim, ako netko napiše da se ne slaže s tobom ili se malo našali na zdrav način, to nije uvreda nego mišljenje ili fora, i tu ne vidim razlog da se nekog blokira. Meni su to smiješne stvari.
Ako se dobro sjećam, Viki Ivanović te blokirao zato što si se u jednoj objavi našalio da ne zna reći prezime nogometaša Alderweirelda.
- Tako je, a pazi koja je to nedužna šala. Pa valjda je svatko jednom imao problem s izgovaranjem njegovog prezimena jer je komplicirano prezime. Jezik ti se zapetlja. On se strašno naljutio na objavu, a objava je glasila nešto u stilu "svaki put kada Viki pokuša izgovoriti prezime Alderweireld, jedno dijete prestane igrati nogomet". Nema smisla glumiti da si uvrijeđen ako se netko šali na tvoj račun. Evo, dat ću jedan dobar primjer, a to je komentator Tino Vela. Kad je na Hajduk Digital TV-u rekao rečenicu "dobar dan svima, a posebno Pajazitiju" nakon što je Adrion Pajaziti zabio za Goricu protiv Dinama, dosta smo se šalili na njegov račun, a on je to prihvatio bez problema i čak je napravio podcast s Pajazitijem koji je zbog te rečenice bio popularniji. Znači, čak je i pozitivno iskoristio u svoju korist tu šalu koja je išla na njegov račun. Mi se zezamo na svačiji račun, ali na normalan način.
VEZANI ČLANCI:
Ono što je posebno kod stranice Izbornik je činjenica da među pratiteljima ima prilično malo 'toksičnog' ponašanja i međusobne mržnje, koja je u nogometnoj zajednici inače prilično česta pojava.
- Baš zbog te količine mržnje i vrijeđanja u komentarima općenito u nogometu je stranica zamišljena kao neko sigurno mjesto u kojem nema obračuna ili vrijeđanja. Zamišljena je kao mjesto u kojem se događa zdrava zezancija koja ima mjeru. Kada god razgovor na Izborniku prijeđe u ružna vrijeđanja nekoga, nečije obitelji ili slično, takve objave ili komentari se brišu, jer to je nešto što prelazi mjeru. Na taj način odgajamo publiku i pokušavamo im stvarati zdrave navike, i mislim da smo u tome dosta uspjeli. Nije uvijek lagano to, ali to nam je cilj.
Postoji li nekakva zarada od ovoga?
- Još uvijek smo na čekanju kod Facebooka za monetizaciju i zaradu. Budući da smo imali nekakve "žute kartone" zbog nekih objava, još nas drže na listi čekanja. A nedavno smo pokrenuli prodaju majica u suradnji s Lumer Shopom. Zahvaljujem im jer smo s njima dogovorili prodaju, tiskanje i sve ostalo u roku od jednog dana. To baš dobro ide i jako sam zadovoljan sa suradnjom.
Stranica je došla do 45 tisuća pratitelja i sve brže raste. Kada gledaš iz današnje perspektive, koji ti je uopće cilj s ovom stranicom?
- Ne mogu reći da imam puno nekih konkretnih stvari, ali glavni cilj je da se taj brend Izbornika što više širi, da bude što poznatiji i da se o stranici priča. Imamo različitih ideja organizirati možda neke roštilje, kvizove, koncerte, pa možda i osnivati neke lokalne podružnice po Hrvatskoj. Do kraja ove godine objavit ćemo knjigu koja će zapravo biti kompilacija najboljih objava iz ovih pet godina otkako baš ova stranica postoji, a imat će na početku i predgovor s mišljenjima poznatih ljudi o Izborniku. Gledam da u knjigu uključim i pratitelje, jer bez njih ne bi se od ovoga ništa dogodilo - zaključio je Izbornik.
Otvori KEKS Pay
