U srijedu će se u Palači Dverce održati dodjela Državnih nagrada Franjo Bučar, a jedan od tri dobitnika nagrade za životno djelo, osim košarkaša Andra Knege i nogometaša Martina Novoselca, bit će Milivoj Bebić (66), svojedobno najbolji vaterpolist svijeta. Čestitajući vaterpolskom velikanu, koji je još od 2013. u Kući slavnih vodenih sportova, čuli smo sljedeće:
– Kada ste igrač i kada zabijete više golova u utakmici, vama sve to nekako izgleda normalno. No s odmakom mi je posebna čast jer tek tada vidite kako je nešto bilo teško. U ono vrijeme bilo je malo natjecanja, tada su se svjetska prvenstva igrala svake četiri godine, a danas svake godine imate neko veliko natjecanje.
Prije no što se pozabavimo njegovom bogatom karijerom, zamolili smo Bebu da se pozabavi aktualnim hrvatskim igračima i da ih poreda po učinku u 2025., u sklopu Večernjakove ankete za vaterpolista godine.
– Naš najbolji igrač na Svjetskom prvenstvu u Singapuru bio je Luka Bukić, ujedno i najbolji igrač Mladosti koja je igrala finale domaćeg prvenstva i polufinale Eurokupa. Važan igrač zadnjih godina u svim momčadima za koje je igrao i zaslužio je jednu kumulativnu nagradu.
Nagradio je bodovima ovaj nekad vrsni strijelac još jednog manje razvikanog igrača.
– Zvonimiru Butiću ovo je najbolja godina. I u klubu i reprezentaciji bio je strijelac nekoliko odlučujućih pogodaka, a u obrani je puno bolji nego prijašnjih godina.
U Bebićevu poretku uslijedila su tri Dubrovčana.
– Žuvela je bio najbolji igrač Juga, osvajača Eurokupa. Univerzalac je to kojeg je trener iskoristio u ulozi lijevog vanjskog napadača, gdje se pokazao kao odličan strijelac i kreator. Promaknuo se u vođu. Bijač je standardno vrstan vratar, ali je u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Mađarske bio ispod svoje razine. Zbog bolesti i ozljeda imao je ove godine dosta oscilacija. Fatović, koji je inteligentan igrač i lider, ovaj put nije u vrhu ovog poretka jer mu je ova godina u prosjeku bila lošija od prethodnih.
Šesto i sedmo mjesto pripalo je dvojici mladostaša.
– Harkov zna biti nezaustavljiv s velikim brojem pogodaka, a na trenutke nevidljiv. Jako je važan server, ali i kontraš koji otvara prostor suigračima. Iako je među najboljih sedam zaslužio biti i centar Lončar, koji zna odigrati i na beku, tu sam stavio Vrlića, koji odlično igra prevažnu poziciju centra o kojoj napad u vaterpolu doista ovisi jer iznuđuje velik broj isključenja.
Svi su spomenuti igrači i istaknuti članovi nacionalne vrste, a naš sugovornik u reprezentaciju bivše države ušao je već sa 17 godina. A koliko god bio poznat onaj pogodak Igora Milanovića iz finala SP-a 1986. za svjetski naslov, jednako je poznat i onaj Bebićev domaćinima dvije godine prije u Los Angelesu za olimpijsko zlato.
– Nekome od mojih suvremenika išla je matematika ili fizika, i njima sam se divio, a ja sam imao osjećaj za gol. I danas se divim svakom vrhunskom rezultatu u bilo kojem području djelovanja. Kada bi treneri bili kipari, onda bi prvo od svoje djece napravili Messija, no Božji dar nešto je što, uza sav trud, ipak ne možeš nadoknaditi.
I četiri godine prije tadašnja reprezentacija, predvođena Bebićem, igrala je za olimpijsko zlato protiv domaćina.
– Žao mi je te Moskve u kojoj smo za zlato izgubili od SSSR-a 7:8 jer smo primili nekoliko pogodaka kakve obično nismo primali.
Bebić je svjetski rekorder po broju postignutih pogodaka (28) u jednoj utakmici, a bila je to utakmica protiv Gvatemale (62:0).
– Koliko ja znam, taj rekord i dalje stoji. Tada se igralo četiri puta po sedam minuta i Milanović je u jednoj utakmici zabio 15 pogodaka. A ja sam, prosječno, u svakoj minuti zabio po jedan pogodak. Nije da je momčad igrala na mene, već je stvar bila u tome da smo lovili gol-razliku, a Talijani su njih dobili s oko 60 razlike. Svaki put kada bismo zabili pogodak, mi smo s centra sprintali odmah u presing jer bi oni s centra loptu vratili vrataru. Nismo imali protivnika, nego vremensko ograničenje. Zbilo se to na Univerzijadi u Kobeu, gdje su Japanci baždarili semafor na 20 pogodaka, a kada sam zabio 21., pisalo je “impossible”.
Zbivalo se to u vrijeme izborničkog mandata Ratka Rudića, koji mu je prije određenog broja godina još bio suigrač.
– Igrali smo zajedno na Mediteranskim igrama u Splitu, na Olimpijskim igrama u Moskvi pa i na Prvenstvu Europe 1981. godine. Često smo bili i cimeri, a onda mi je postao izbornik.
Iz tog vremena datira priča kako je Ratko svog bivšeg cimera htio poslati kući s priprema reprezentacije.
– Zbog bolesti majke, nakon dvodnevne pauze u pripremama, kasnio sam s vraćanjem na večernji trening u Budvi, a kako to nisam uspio dojaviti, Ratko me htio vratiti kući, no u reprezentaciji me zadržao Stručni savjet. Nije to poremetilo naš odnos jer nisam bio u pravu, ali sam donekle imao opravdanje. A on je u tom času bio malo nagao jer je bio mlad trener koji je htio graditi autoritet. No sve je završilo na najbolji način pa smo i danas u odličnim odnosima.
Bebić je rekorder i reprezentacije SFRJ jer je u 300 nastupa zabio 620 pogodaka.
– Takvim me vode i u Srbiji jer oni misle da sportsko nasljeđe pripada njima.
Rekorder je Beba i po tome što je bio prvi vaterpolist s profesionalnim ugovorom vrijednim milijun maraka, i to na četiri godine od talijanskog Volturna.
– Istina je, bio je to ugovor na 250 tisuća maraka godišnje. Utemeljitelj tog kluba bio je Raffaele Sapienza, glavni državni tužitelj u Napulju. Taj utjecajni čovjek potrudio se naći sponzora za moj angažman. No da ne bude nesporazuma, dobro sam zarađivao i doma jer sam se bavio ugostiteljstvom. Naime, kako tada do 28. godine niste smjeli ići van, sportaši su otvarali kafiće.
Nakon odlaska u inozemstvo Bebić više nije igrao za reprezentaciju, ni bivše ni buduće države, a jedino za čim žali jest to što Hrvatska nije dobila priliku igrati na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
– Šteta jer bismo imali jaku reprezentaciju koju bi činili Paškvalin, Đuho, Lušić. Ja sam te olimpijske 1992. imao 33, a karijeru sam završio s 34 godine. Danas karijere traju dulje i pitam se gdje Joković i Bušlje nalaze motiv za treniranje. Nije problem igrati i s 40, no pitanje je kako u tim godinama biti motiviran za treninge.
Kao član Tehničke komisije World Aquaticsa za vaterpolo, kako vidi posljednje promjene u pravilima?
– Bio sam skeptik. U tom paketu promjena nešto mi se sviđalo, a nešto nije. To skraćivanje igrališta na 25 metara meni u potpunosti nije leglo, no vrijeme će sve pokazati. S druge strane, potpuno podržavam ovu novost u propozicijama natjecanja na Prvenstvu Europe u kojima se ukida četvrtfinalna utakmica. Jer, nije u redu da vam cijelo prvenstvo stane u jednu utakmicu, a ovako će kroz dvije razine skupina do zone medalje teško proći netko sa samo jednom odličnom utakmicom.
Naš je sugovornik i novi predsjednik Kluba hrvatskih olimpijaca. Što će biti inicijative koje će poduzimati?
– Želio bih okupiti još više velikih imena našeg sporta, ali i da pomladimo malo svoju udrugu. Da ti mlađi članovi budu pokretači. Dosad smo imali dosta jake aktivnosti u Splitu, nešto u Zagrebu, no moramo se jače aktivirati diljem zemlje, u Osijeku, Dubrovniku, Istri... Ne možemo rješavati svjetske probleme, ali možemo pomoći sportu svojim idejama. Primjerice, možemo raditi na elaboratu važnosti sporta za zdravlje ekonomije. Osim toga, imamo i zakladu koju vodi Tomislav Paškvalin i koja je spremna pomoći nekome od kolega olimpijaca koji se nađu u nemilim situacijama.
Otvori KEKS Pay
