Umjesto slavljeničke euforije na Trgu bana Jelačića, hrvatska javnost svjedočila je priopćenju Hrvatskog rukometnog saveza koje je potvrdilo ono čega su se mnogi pribojavali: svečani doček brončanih rukometaša je otkazan. Kamen spoticanja, kako je i službeno potvrđeno, bio je glazbeni program. Dok su igrači i stručni stožer, poneseni velikim uspjehom, izrazili jednoglasnu želju da im na pozornici zapjeva Marko Perković Thompson, s kojim su se čuli i videopozivom iz svlačionice, gradska uprava na čelu s Tomislavom Tomaševićem takav prijedlog nije prihvatila.
Reakcija reprezentativaca nije se dugo čekala. Ubrzo nakon službene objave društvenim mrežama proširila se ista, simbolična poruka. Junak prvenstva, vratar Matej Mandić, zajedno sa suigračima Tinom Lučinom, Davidom Mandićem i kapetanom Ivanom Martinovićem podijelio je fotografiju sablasno praznog Trga bana Jelačića. Preko nje stajalo je pitanje koje je saželo njihovo razočaranje: "Dokle više, Zagrebe???". Objave su dodatno bile popraćene Thompsonovom glazbom, čime je stav igrača postao nedvosmislen.
Iako je poruka bila zajednička, objava mladog Mandića najsnažnije je odjeknula. Vratar koji je nevjerojatnim obranama postao miljenik nacije pokazao je da se ne boji izreći što misli. Njegova srčanost s terena prelila se i na društvene mreže, a jednostavnim pitanjem upućenim glavnom gradu postao je neslužbeni glas cijele reprezentacije, koja se, kako su poručili iz HRS-a, osjećala "silno tužno" što im želja nije ispunjena.
Slučaj je brzo poprimio političku dimenziju. Dok su igrači tvrdili da ih politika ne zanima, uslijedile su oštre reakcije. Ministar sporta Tonči Glavina optužio je gradsku vlast za "ideološku isključenost", a slične su poruke stizale i iz oporbe. S druge strane, iz Grada su stizale informacije da je program s drugim izvođačima već bio dogovoren prije nego što je stigao ultimativni zahtjev za Thompsonom, čime je sportski događaj nepovratno gurnut u arenu političkih prepucavanja.
Dok Hrvatska ne dobije pravu vlast.