Završeno je 37. izdanje Prvenstva Europe za vaterpoliste, a obilježile su ga sljedeće značajke – Grci su osvojili svoju prvu europsku medalju, Srbi su po šesti put postali prvaci Europe (treći put u svom glavnom gradu), a Beograd se pokazao ukletim za hrvatske vaterpoliste.
Nakon dva sedma mjesta (2006. i 2016.), Hrvatska je sada ostvarila najbolji plasman na kontinentalnoj smotri u Beogradu, ali se pomaknula za samo jedno mjesto.
Grčki izbornik učio je od Hrvata
No, tu rezultatsku žalopojku već smo ispričali pa je ovo priča o doprinosu hrvatskog vaterpola velikom uspjehu grčke reprezentacije za koju je još tijekom Prvenstva talijanski izbornik Campagna kazao da je zrela i kompaktna i da će prije ili kasnije, nekad i negdje, na velikom natjecanju osvojiti i zlato.
Ovaj put za Grke nije bilo zlata, ali jest "bronca zlatnog sjaja". Njezin je strateški potpisnik bio izbornik Theodoros Vlachos koji se nakon igračke karijere u Olympiacosu (od 1989. do 1998.) posvetio trenerskom zanatu. A učio je od Hrvata.
– Godinu dana bio sam pomoćnik Draganu Matutinoviću, a potom dvije godine Veselinu Đuhi. Za mene je to bio fakultet. Nakon toga uslijedile su i dvije godine s Mađarom Kasasom. Za mene je to doista bio fakultet. Od tih sjajnih trenera i osobnosti naučio sam jako puno. Uzeo sam od njih što sam trebao da bih postao to što sam sada.
Ako je rad s njima bio studij možemo slobodno reći da je Theodoros Vlachos profesor vaterpola. Baš kao što je 26-godišnji Konstantinos Kakaris jedan od najboljih svjetskih centara, ovog trenutka možda i najbolji. A on nam je objasnio koliko je za njega, ali i dvojicu njegovih suigrača (Papanastasiou, Argyropoulos) bilo važno razvijati u hrvatskom klubu (Jug), pod palicom hrvatskog trenera (Vjekoslav Kobešćak).
– Meni je to u karijeri pomoglo jako puno. Rekao sam treneru Kobešćaku da je dolazak u Jug bio jedna od najboljih odluka koju sam u karijeri donio. A te dvije godine u Jugu pomogle su mi jako puno i ja svim ljudima u tom klubu želim zahvaliti. Velik je to klub i to je i bio razlog zašto smo Argyropoulos, Papanastasiou i ja ondje igrali. Svi igrači koji prođu Jugom ondje napreduju, što možete vidjeti i kasnije u njihovim karijerama. Ja sam osobno u te dvije godine jako puno napredovao – kazao je Kakaris, oslikavajući Jug kao tvornicu vaterpolskih veličina i podatkom da je Papanastasiou u bazenu na Gružu proveo četiri godine, a Argyropoulos, danas jedan od najboljih napadača svijeta, jednu sezonu.
Grci su na ovom prvenstvu djelovali kao da će se doista ostvariti ono što je rekao Campagna, a što im je nedostajalo priznao je upravo Vlachos.
– Ovdje zlato nismo zaslužili jer smo imali slab dan protiv Mađarske u polufinalu. U privatnom je razgovoru Campagna i meni rekao da misli da smo spremni i za zlato, no napravili smo jednu pogrešku, a to je da smo o tome previše pričali. Možemo vjerovati u sebe, ali ne i pričati o tome dok to ne ostvarimo u bazenu. Treba vjerovati u sebe i učiniti sve u bazenu pa onda govoriti, a mi smo o tome previše pričali prije i tijekom Prvenstva.
O zlatu su pričali i Srbi, ali su ga oni i osvojili, i to na krilima domaće publike u ispunjenoj Beogradskoj areni u koju se nije usudio doći njihov predsjednik Aleksandar Vučić. Razlog se mogao vidjeti iz primjera ministra sporta Zorana Gajića, kojeg je publika dobrano izviždala. Kada smo jednog srpskog novinara pitali zašto je tome tako jer ipak je riječ o zaslužnom treneru koji je srpske odbojkaše učinio svjetskim doprvacima (1998.), olimpijskim pobjednicima (2000.) i europskim prvacima (2001.), dobili smo sljedeći odgovor:
– Pa to vam je zato što je član Vučićeve vlade.
No, već u ponedjeljak ujutro Vučić je ugostio zlatne vaterpoliste, kazavši da će im u najkraćem roku na račune biti isplaćena nagrada od 20 tisuća eura po igraču.
Mađarska uvjerljivo najtrofejnija
Inače, čak sedmorica "delfina" (braća Rašović, braća Jakšić, Ranđelović, Dedović i Filipović), kako Srbi tepaju svojim reprezentativcima, članovi su Radničkog iz Kragujevca, konkurenta zagrebačke Mladosti u Ligi prvaka. A izbornik Uroš Stevanović trener je Radničkog.
Kuriozitet je da je Srbija bila bolja od Mađarske u sva tri međusobna finala Prvenstva Europe (2006., 2014. i 2026.) pa sada "all-time" tablica osvajača medalja izgleda ovako: 1. Mađarska 27 (13-8-6), 2. SSSR 10 (5-3-2), 3. Srbija 8 (6-1-1), 4. Italija 12 (3-2-7), 5. Hrvatska 6 (2-3-1), 6. Srbija i Crna Gora 3 (2-1-0), 7. Zapadna Njemačka 3 (2-0-1), 8. SFRJ 12 (1-7-4), 9. Španjolska 8 (1-3-4), 10. Crna Gora 4 (1-2-1)...
Otvori KEKS Pay
"a Beograd se pokazao ukletim za Hrvate"