Nogometni analitičar Joško Jeličić žestoko se osvrnuo na Hajduk i udrugu Naš Hajduk nakon što su Splićani na Opus Areni svladali Osijek s 2:0.
– Garcia je pametan čovjek, a i sama otpremnina dovoljno govori o tome. A ona konferencija za medije na kojoj Vučević odlazi, ali zapravo ostaje, nije dobio otkaz niti je dao ostavku, nitko nije ni kriv ni nevin, o Livaji se ne govori, o neispunjenim obećanjima također… Ako to nije scenarij za Alana Forda, onda ne znam što jest – rekao je Jeličić u programu MAXSporta te dodao:
– Vučević je još jedan u nizu bivših igrača Hajduka koji poznaju svoj posao, ali su u klub vraćeni više emocijom nego racionalnom procjenom. U osam mjeseci je potrošen. Ivan Bilić smijenio je već četvrtog sportskog direktora, što je brojka kakvu, primjerice, Damir Mišković u Rijeci ima u 14 godina.
Potom je iznio stav o onome što vidi kao temeljni problem kluba:
– Biliću nedostaje osobnosti i karizme. Poznajem predstavnike stanara koji ostavljaju snažniji dojam. Kontinuitet u klubu posljednjih 15 godina zapravo predstavljaju većinski vlasnik, Grad Split, i udruga Naš Hajduk. Parafrazirat ću Stanka Poklepovića – možda bi bilo dobro da nas poštede svoje ideologije i demokracije i idite ća. U 15 godina promijenjeni su i potrošeni brojni ljudi – od Vučevića, Kalinića, Tudora do Leke. To je problem upravljanja. Nema jasne strategije ni odgovornosti. Žao mi je što je Vučević pristao ostati u takvom okruženju. A pitanje je koga će Hajduk sada dovesti – nekog anonimnog stranca s dobrim ugovorom, domaćeg uhljeba ili neki socijalni slučaj. Potpisuju se visoke otpremnine, a odgovornost izostaje – i to traje godinama.
Vođenje kluba, kaže, posebno ga frustrira:
– Nitko, pa ni Vučević, ne može imati odriješene ruke bez jasne strategije. No tko tu strategiju donosi i tko iza nje stoji? U ozbiljnim klubovima postoje ljudi koji preuzimaju odgovornost. Kalinić je jednom otvoreno rekao kako stvari funkcioniraju, ali to je brzo palo u zaborav. Hajduk je postao ideološka priča, a ne isključivo nogometna. Ipak, trener, igrači i rezultati trenutačno su najsvjetlija točka – pet bodova zaostatka za Dinamom, koji je u mnogočemu organizacijski ispred, nije beznačajno.
Na kraju se osvrnuo i na igru pojedinaca:
– Livaja nije imao svoju najbolju večer, nije značajnije utjecao na igru, imao je tek nekoliko dodavanja bez ključnog učinka. No na njemu je golema odgovornost, najbolji je i najplaćeniji igrač. S druge strane, Pukštas je ponovno bio presudan faktor.
Otvori KEKS Pay
"Šef” je savršena karikatura nesposobnih predsjednika uprave. Čovjek u praksi pasivan, sklon izgovorima i prebacivanju odgovornosti. Lijen. Spava. Jeremija je simbol kadrovske politike koja se oslanja na bolesne (ozlijeđene) igrače poput Artema Milevskyog, Huga Almeide ili Lovre Kalinića. Stalno ihh nešto boli. Stalno “čuvanje cvjećarnice”, kao što je Lovre Kalinić stalno "čuvao Hajdukovu svlačionicu", ali nije obranio niti jedan udarac bez da se ozlijedio. Grunf se u toj metafori može usporediti s udrugom Naš Hajduk – ideološki izumitelj čiji “izumi” proizvode neželjene posljedice u praksi. Ideja zvuči plemenito i napredno, no bez jasne operativne izvedbe može stvoriti više kaosa nego reda. Kao što Grunf nosi parole na svojim majicama, tako udruga Naš Hajduk piše parole koja potop Torcida ističe na stadionu. Goran Vučević je tu odigrao ulogu Alana Forda. Vučević je poput Alana Forda - prototip običnog čovjeka koji se svojom naivnošću i moralnim načelima ističe u društvu lopova, ciničnih birokrata i korumpiranih uhljeba. I na kraju pripadnik Torcide- on je oličenje Boba Rocka. Kao što bob Rock ima tri brata blizanca u zatvoru, tako su i pripadniku Torcide braća po zatvorima ili komunama. Bob Rock je oličenje prgave familije.