Neki će reći da je Igor Milanović zabio najznamenitiji vaterpolski gol "na ovim prostorima". Naš Saša, grafičar, sjeća se da je s ocem Nikolom te ljetne večeri 1986. krenuo iz Dubrave prema Novom Zagrebu, taman u trenucima kad je počinjao TV-prijenos finala Svjetskog vaterpolskog prvenstva u Madridu Jugoslavija – Italija. Stigli su do rođaka, sjeli, popili piće, porazgovarali i vratili se u Dubravu, a utakmica je... još trajala! Igrao se tko zna već koji produžetak kad je Dudo Šimenc, koji u tom trenutku ima najjači šut na svijetu, iako u prilično dobroj poziciji, loptu dodao svom vršnjaku Milanoviću. Na njemu je Campagna, koji čini neshvatljivu pogrešku – napada Milanovića pogrešnom rukom. Milanović ostaje sam pred vratarom. I kreće, jedan, drugi, treći, četvrti zamah...
Iz Beograda je u predvečerje rata stigao u Zagreb. I majka je zaplakala dok su ga Hrvati slavili
Prisjetio se u jednom poslijeratnom intervjuu da je njegova majka u Beogradu zaplakala prateći TV-prijenos s plivališta Mladosti, koje se treslo od povika: "Igore! Igore! Igore!" I kad svi ratovi prođu, takve emocije ostaju. Milanović je volio Zagreb, i Zagreb je volio njega
Komentara 3
Eto i ja sam 91g pobjegao iz JNA i Niko mi nije skandirao
Ovo je dokaz da Hrvati vole Milanovića.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Eto, ipak nekemu Milanoviću lijepe skandiraju 😁