Na današnji dan, 9. listopada 2017. godine, izbornik Zlatko Dalić vodio je prvu utakmicu na klupi hrvatske reprezentacije – protiv Ukrajine u Kijevu, i pobijedio 2:0 pogocima Andreja Kramarića. Tom je pobjedom Hrvatska bila osigurala dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
Naš kijevski junak Andrej Kramarić, ekskluzivno je za Večernji list, u suradnji s HNS-om, evocirao dane uoči utakmice s Ukrajincima, kao i sam dan kada je odigrao možda i najveću utakmicu svoje karijere.
Evo cijele Kramarićeve ispovijesti u kojoj je otkrio detalje o kojima nikada do sada nije govorio:
- Četiri dana prije Kijeva iznenađujuće smo u Rijeci odigrali 1:1 s Finskom. Sudjelovao sam u toj utakmici kod našega vodećega pogotka kojega je postigao Mandžukić, činilo se kako ćemo tu tvrdu utakmicu na iskustvo ipak privesti kraju, a onda smo u 90. minuti šokantno primili gol. Tu akciju Finaca promatrao sam s klupe, jer sam bio izašao iz igre; gledam i ne vjerujem što se događa! Utakmica završava, publika na Rujevici razočarana, čujem i uvrede na račun nas igrača, ali i prema izborniku Čačiću. Nakon toga sve se brzo odvijalo; Čačić je te noći dobio otkaz, što smo saznali jutro nakon utakmice. Sve je to za nas još bila faza šoka: najprije remi s Fincima, pa smjena izbornika, pa svijest o onome što nas čeka u Kijevu. Bit će to teška misija; i Ukrajincima treba pobjeda, ali oni igraju doma pred sedamdeset tisuća ljudi! I objektivno, u tom trenutku mi imamo manje šanse od njih proći tu skupinu.
Intimna ispovijest vatrenog: Nećete vjerovati što sam radio usred noći uoči svoje utakmice života
- Uoči leta za Kijev u zagrebačkoj zračnoj luci pojavio se novi izbornik Zlatko Dalić. On je za sve nas iznenađenje, ne znam je li se ikada u povijesti dogodilo da reprezentacija svoga novoga izbornika upoznaje u takvim okolnostima. Jako čudna situacija. I ozbiljna; vidim to po izrazima licima suigrača, po njihovim pognutim glavama, po neuobičajenoj tišini koja vlada među nama... Mi u Kijev doista odlazimo s dozom strepnje da nakon te utakmice nećemo vidjeti Svjetsko prvenstvo.
- Moj prvi razgovor s Dalićem zbio se na travnjaku stadiona u Kijevu, dan uoči utakmice. Nisam ga prije ni očekivao, bilo je važnijih igrača od mene s kojima je izbornik trebao razgovarati. Prišao mi je i kazao: „Budi spreman, igraš!”. Na tom treningu bio sam raspoložen; zabio sam super gol u utakmici 11 na 11, a Dalićev nastup dao mi je dodatnu dozu samopouzdanja, budući da do tada nisam uživao puno Čačićevo povjerenje. Bio sam ljutit zbog toga, smatrajući da zaslužujem više minuta na terenu. Međutim, u Kijevu se nisam vodio osobnim interesom, u glavi je bilo samo jedno: maksimalno se fokusirati i pobijediti tu utakmicu! Nebitno na kakav način. Stadion će gorjeti, a ti moraš iskoristiti i najmanju moguću šansu, ako ćeš je uopće imati.
- Već u pripremi utakmice znao sam da ću igrati desno krilo, te da ću defenzivno morati pratiti ofenzivnoga ukrajinskoga lijevoga beka Matvijenka. To sam i činio, pomažući tako našemu desnome braniču Vidi. Imali smo nas dvojica dobru komunikaciju i dobro smo odrađivali posao, iako sam se dosta potrošio u tim obrambenim zadaćama. Kad je krenulo drugo poluvrijeme, Mandžo i ja smo zamijenili pozicije: on je otišao na krilo, ja u špicu, i s te pozicije postigao sam oba pogotka. Onaj prvi, u 62. minuti, bio mi je jedan od najljepših glavom u karijeri. Jako je tu bio bitan Lukin centaršut, a on je imao idealnu preciznost i oštrinu, da mi lopta u pravom trenutku sjedne na glavu, a ja sam onda fenomenalno pogodio. Tako me tada preplavio adrenalin da nisam znao što ću, kamo ću od tolike količine sreće i ponosa! Istodobno sam osjetio i kako sam dosta energetski potrošen, a puno je još do kraja utakmice... Osam minuta kasnije, Vrsaljko daje dugu loptu na Raketu, ja ulazim u prostor između golmana i zadnje linije i molim Boga da me on pogodi. A Ivan to čini nevjerojatno precizno, kako sam samo poželjeti mogao; možda me nije ni vidio, ali je uočio prostor u koji ta lopta mora doći, i gdje napadač mora biti. I iako se to možda činilo kao lagana situacija za zabiti, bio sam svjestan da se i iz takvih šansi promašivalo, te sam bio 'milijardu posto' koncentriran – čvrsto sam stisnuo loptu kako mi slučajno ne bi skliznula niz kopačku.
- Inače, Ukrajina je prije moga prvoga gola imala dvije dobre šanse, mogla je povesti. Šut Rakickog Subašić je bio sretno skrenuo u korner, a Konopljanka je promašio glavom iz dobre pozicije. Mi u toj utakmici nismo bili baš na vrhunskoj razini, a tek nakon moga drugoga gola nestalo je grča, i mi smo svojim iskustvom i kvalitetom priveli utakmicu kraju.
- I još nešto: noć prije utakmice bio sam strahovito nervozan. Bio sam cimer s Marijem Pašalićem, i nikako nisam mogao zaspati. I onda me usred noći ulovila – glad. A ja sam često gladan. Nećete vjerovati, kada god mislim da negdje u hotelu nećemo imati idealnu hranu, ja sa sobom uvijek nosim čokolino. I ja sam tu noć u Kijevu u čak tri navrata sebi spremio porciju čokolina, s hladnim mlijekom, moleći Boga da me Pašalić ne vidi i ne pomisli da sam čudak. I ne samo to; u 7 ujutro bio sam prvi na doručku, što mi se nikada još nije dogodilo, s obzirom da volim dulje spavati. Tako sam tu noć uspio spavati maksimalno dva-tri sata. A ispalo je fenomenalno: eto, i čokolino je zabijao golove za Hrvatsku!
- Dan nakon utakmice nisam izravno iz Kijeva putovao u Njemačku, nego preko Beča za Nicu. Bio sam tada još u friškoj vezi sa svojom današnjom suprugom Mijom, koja je tada studirala u Zagrebu, te smo se odlučili na posjet Monte Carlu. Bilo je to naše prvo zajedničko putovanje. Ne znam ni sam kako sam tada od Hoffenheima dobio tri slobodna dana. U Monte Carlo ponio sam dres s brojem 9 s utakmice u Kijevu i poklonio ga Miji, a drugoga sam ostavio sebi – tako su oba ostala u obitelji.
Otvori KEKS Pay
Bez te pobjede u Kijevu nebi bilo ni Rusije 2018, ni Katra 2022, ni Rotterdama 2023. Vjerovatno najbitnija pobjeda reprezentacije u povijesti kvalifikacija.