Prema službenoj stranici Hrvatskog nogometnog saveza, hrvatska nogometna reprezentacija postoji od 1990. godine, odnosno kao njezina prva utakmica vodi se prijateljska sa SAD-om 17. listopada 1990. godine u Zagrebu. Knjiga Andreja Maksimovića o toj utakmici, „Hrvatska SAD (ili NIKAD)”, bit će promovirana danas u 11 sati. Međutim, brojne publikacije i autori svrstavaju hrvatsku nogometnu reprezentaciju u još tri države: Banovinu Hrvatsku – u kojoj je ona odigrala četiri utakmice, potom u Nezavisnu Državu Hrvatsku – 15 nastupa, te u SFRJ – jedan nastup, 1956. protiv Indonezije.
Prvi nastup u Banovini Hrvatskoj reprezentacija je imala 2. travnja 1940. protiv Švicarske u Zagrebu (4:0), a prvi nastup u NDH 15. lipnja 1941. u Beču protiv nacističke Njemačke (1:5). Susret s Nijemcima u Beču bio je tek uvod, možda i okidač za ono što će uslijediti. Naime, tadašnje nogometne vlasti u Hrvatskoj poslale su Fifi zamolbu za primanjem u punopravno članstvo. Na odgovor iz Züricha čekalo se do 17. srpnja 1941. godine, kada je iz krovne svjetske nogometne organizacije u Zagreb stigao dopis u kojemu je među ostalim stajalo:
„Veoma poštovana gospodo, veseli me što vas ovim putem mogu izvijestiti da je Odbor za hitne poslove odobrio vašu molbu za prijem u Fifu, i koristim taj povod da vam kao novome članu našeg svjetskog saveza poželim srdačnu dobrodošlicu. S činjenicom da ste primljeni u Fifu bit će odmah upoznati svi učlanjeni zemaljski savezi. S osobitim poštovanjem, generalni tajnik.”
Taj gospodin zvao se dr. Ivo Schricker, Nijemac rođen 1877. u Strasbourgu. Dužnost glavnoga tajnika Fife obnašao je od 1932. do 1951. godine.
Hrvatski nogometni savez tako je u doba zloglasne NDH postao punopravni član svjetske nogometne organizacije, te je s privolom Fife njegova reprezentacija za Drugoga rata nizala utakmicu za utakmicom. No, ako je faktografija toga vremena doista vjerodostojna, zašto današnji Hrvatski nogometni savez na svojoj službenoj stranici ne navodi utakmice Hrvatske za vrijeme NDH. Zašto ih ne priznaje? Objašnjenje daje tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, pravnik Vlado Iveta, koji je ovaj mjesec zajedno s Marijem Stipančevićem objavio knjigu “Pod svojim bojama”.
- U kolovozu 1939. osnovan je Hrvatski nogometni savez kojega je zajedno sa Slovenskim nogometnim savezom i Srpskim loptačkim savezom osnovao Vrhovni nogometni savez Jugoslavije, umjesto dotadašnjeg unitarnog Jugoslavenskog nogometnog saveza – u uvodu navodi Iveta, te nastavlja:
- Nakon napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju i raspada tog režima, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Po uzoru na Njemačku i Italiju, i u NDH je sportska organizacija došla pod neposrednu upravu države i izgubila svaku samostalnost. Od poglavnika imenovani državni vođa za šport, Miško Zebić, imao je sve ovlasti, uključujući donošenja propisa sportskih saveza i imenovanja povjerenika za pojedini sport. Za povjerenika za nogomet već je u svibnju 1941. imenovan Rudi Hitrec (brat nogometaša Ice Hitreca, nap.a.). On je 7. srpnja 1941. uputio glavnom tajništvu Fife zahtjev za članstvom. Prema tada važećem Statutu Fife, o prijemu o članstvo odlučivao je Kongres, a Odbor za hitnost, koji se sastojao od predsjednika i dopredsjednika Fife, mogao je donijeti privremenu odluku o članstvu, koju je trebao potvrditi sljedeći Kongres. Zbog izbijanja Drugog svjetskog rata, od 1939. godine nije bio održan Kongres, pa je o zahtjevu HNS-a odlučio Odbor za hitnost. Glavni tajnik Fife, Nijemac Ivo Schricker, obavijestio je već 17. srpnja HNS da je odlukom Odbora za hitnost primljen u članstvo Fife. U odboru za hitnost bili su predsjednik Fife, Francuz Jules Rimet, i dopredsjednici - Belgijac Rodolphe Seeldrayers i Talijan Giovanni Mauro.
Iveta će u nastavku upozoriti na ključni detalj ove priče.
- Prvi Kongres Fife nakon rata održan je 1946. godine i na njemu je hrvatski nogomet u okviru Jugoslavije zastupao Fiskulturni savez Jugoslavije, budući da su nogometni savezi Hrvatske i Jugoslavije kao posebne organizacije obnovljeni tek 1948. godine. Na tom je Kongresu Jugoslavija bila tretirana kao redovna članica Fife, a na dnevnom redu nije bilo točke o potvrdi odluke Odbora za hitnost o prijemu HNS-a u Fifu. Time privremena odluka iz 1941. nije postala stalna te je prestala važiti. To su činjenice, a preostaju interpretacije. Ne treba zaboraviti da se u Odboru za hitnost Fife 1941. godine radilo o ljudima koji su se nalazili na području njemačke okupacije, odnosno da je Mauro bio iz Italije, saveznice NDH i, uz Njemačku, zemlje koja je ustaše i postavila na vlast. Uz to je glavni tajnik, preko kojega je išla sva administracija, bio Nijemac. Formalno su se držali nemiješanja u politiku te su samo priznavali stvarno postojeće geopolitičko stanje. S druge strane, nikada nije donesena odluka o brisanju Jugoslavije iz članstva. Za razliku od Austrije, čiji je savez nakon Anschlussa sam zatražio brisanje jer su postali dio Njemačkog saveza – ističe Iveta i nastavlja:
- Iz ovoga proizlazi da je Fifa protivno međunarodnom pravu, koje je priznavalo kontinuitet jugoslavenske državnosti (prvo putem kraljevske vlade u Londonu, a potom vlade Tito-Subašić), neizravno priznala NDH. Isto tako proizlazi da je HNS u NDH kao tijelo koje je rukovodilo (iako posve nesamostalno u odnosu na vlast te nefunkcionalno s obzirom na nemogućnost kontrole cijelog teritorija) hrvatskim nogometom bio privremeni član Fife. Međutim, s obzirom na odredbu iz preambule Ustava RH da Republika Hrvatska nije sljednica NDH, pravna niti bilo kakva druga, utakmice koje je igrala reprezentacija NDH ne bi se trebale voditi kao redovne utakmice reprezentacije – kategorički je zaključio je Vlado Iveta.
Tako će utakmice reprezentacije NDH s privremenom Fifinom dozvolom, kao i nastupi tadašnjih reprezentativaca, proslavljenih hrvatskih nogometnih protagonista, ostati tek slovo na papiru kroničara toga vremena. Na primjer, u prve dvije utakmice nakon 'priznanja' iz Züricha, 8. rujna 1941. u Bratislavi i 28. rujna 1941. u Zagrebu na igralištu Concordije, u prijateljskim susretima sa Slovačkom, boje Hrvatske branili samo igrači Građanskog (Glaser, Brozović, Dubac, Jazbinšek, Lechner, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović. Cimermančić, Pleše) i Concordije (Pukšec, Beda, Pavletić). Izbornik je bio znameniti sportski dužnosnik Bogdan Cuvaj, koji će u godinama nakon rata postati izbornikom mlade reprezentacije Jugoslavije. Vodio je NDH i Jugoslaviju – to je zaista jedinstven slučaj! Jedan reprezentativac NDH zaigrao je kasnije za Jugoslaviju na čak dva Svjetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Njemačkoj. Bio je to proslavljeni Zlatko Čajkovski Čik iz Partizana, koji je u hrvatsku reprezentaciju za rata bio pozvan iz zagrebačkog HAŠK-a.
U vrijeme NDH bila je osnovana i B-selekcija Hrvatske, te se bilježi jedan njezin nastup, u rujnu 1942. u Bratislavi protiv Slovačke. Susret je završen ishodom 1:1, a za momčad Hrvatske nastupio je kasnije najveći golgeter Partizana i reprezentativac Jugoslavije sa 63 nastupa Stjepan Bobek. Klub njegove mladosti u Zagrebu bio je HŠK Ličanin. Zanimljiva je i povijesna reprezentativna isprepletenost legende Građanskog i Dinama Franje Wölfla, napadača razornoga šuta i rekordera sa 18 predratnih nastupa za Hrvatsku, ali i nogometaša koji je u razdoblju od deset godina nastupao za čak četiri reprezentacije, pod četiri različita grba! Mara Wölfl je 1938. godine debitirao za selekciju Kraljevine Jugoslavije u Varšavi protiv Poljske, potom je 1940., zajedno s Franjom Glaserom, tada vratarem beogradskog BSK-a, odigrao četiri utakmice za reprezentaciju Hrvatske, tada selekcije s teritorija Banovine Hrvatske, zatim je od 1941. do 1945. za predstavništvo NDH skupio 13 nastupa, a na kraju karijere igrao je i osam utakmica za reprezentaciju SFR Jugoslavije. S tom reprezentacijom ima srebrnu medalju s Olimpijskih igara 1948. u Londonu.
A tko je uopće za vrijeme rata igrao protiv reprezentacije NDH? Primjerice, 5. travnja 1942. u Bologni u dresovima Talijana selekciju NDH sa 4:0 porazili su među ostalim članovi selekcije svjetskih prvaka iz 1938. godine, Alfredo Foni, Pietro Rava, Michele Andreolo i Amedeo Biavati, a predvodio ih je izbornik svjetskih prvaka iz 1934. i 1938. godine, čuveni Vitorio Pozzo.
Za Njemačku je u siječnju 1942. godine, u kaljuži Concordije (današnja Kranjčevićeva), protiv Hrvatske nastupio Fritz Walter, jedan od najslavnijih nogometaša u povijesti elfa. Walter je za rata bio mobiliziran u njemačku vojsku, a 1942. bio je zarobljen i odveden u logor u rumunjski Maramures. Tamo je igrao nogomet sa stražarima, koji su ga po dolasku Sovjeta spasili od odvođenja u gulag tvrdeći da je Fritz originalno iz Saarske oblasti. Fritz Walter bio je jedan od njemačkih junaka koji su 1954. postali svjetski prvaci, a vodio ih je slavni trener Sepp Herberger – koji je Nijemce vodio i 1942. u Zagrebu.
Otvori KEKS Pay
Hrvatski nogometni savez osnovan je 13. lipnja 1912. godine. HNS je član Fife od 1941. godine, a članstvo je potvrđeno 3. srpnja 1992., nakon što je Hrvatska postala samostalna. /izvor :HNS/