Naša najbolja džudašica Lara Cvjetko godinu iz snova završava na prvom mjestu svjetske ljestvice u kategoriji do 70 kilograma. Dvostruka svjetska viceprvakinja zadnji je turnir imala u Zagrebu, gdje je na jakom međunarodnom Grand Prixu izgubila u borbi za broncu. U obitelji Cvjetko džudo je prvo izabrala Lara, a zatim su s treninzima počele i njezine dvije mlađe sestre, Nina i Jana. Danas sestre Cvjetko zajedno nastupaju na brojnim natjecanjima, što je pravi raritet u svijetu
Svirala sam klavir
– Roditelji su mi sportski tipovi i odmalena su nas usmjeravali na puno sportova. Trenirala sam džudo i tekvondo. Uz to sam morala svirati klavir i učiti, a ništa mi se od toga nije posebno dalo. Vodili su nas na planinarenja, skijanja, ljeti na surfanje. Na kraju, u fazi kada je trebalo odabrati i posvetiti se jednom sportu, rekla sam da želim džudo. Tada su već došli prvi rezultati i medalje, a onda su sestre nekako spontano krenule mojim putem.
Tri sestre, tri džudašice. Znate li za još neki primjer da se tri sestre bore na istom Grand Prixu?
– Ima primjera braće i sestara džudaša, ali da su ikad tri sestre nastupile na istom Grand Prixu, mislim da se to još nije dogodilo
Kakve ste bile kao male? Jeste li se često kod kuće "borile" po podu?
– Jesmo, oduvijek. Često smo se tukle i hrvale, uvijek smo bile tvrdoglave i "teške", tako da je svađanje bilo normalno – kroz smijeh nam priča Lara Cvjetko i dodaje:
– Ja sam najstarija sestra pa sam uvijek "maltretirala" njih dvije. Ali i one su mene na svoj način. Mislim da je to ono klasično odrastanje. Danas smo odrasle i imamo priliku boriti se profesionalno.
Jana i Lara Cvjetko borile su se međusobno u finalu državnog prvenstva.
– Jako je zanimljiv osjećaj stati nasuprot sestri, a opet se svaku borbu boriš da pobijediš. To je prava rijetkost u svijetu sporta, pogotovo u džudu – nema puno ljudi koji mogu reći da su se borili protiv brata ili sestre. Mislim da sam dovoljno zrela da sam mogla isključiti činjenicu da je preko puta mene moja mala sestra. Moja mala Jana u tom je trenutku konkurencija koja mene napada i koju moram pobijediti. Moram pokazati da sam ipak bolja od nje.
Lara Cvjetko iz Zagreba se prije nekoliko godina preselila u Solin upravo zbog džuda, a za njom je ubrzo stigla i Nina pa danas zajedno treniraju u JK Solin.
– Otišla sam iz Zagreba u džudo klub u Solinu kako bih radila s našim trenerom i izbornikom Draganom Crnovom. On je veliki stručnjak i sada ovdje trenira dosta cura koje su došle iz Zagreba i Samobora, među njima i moja Nina, tako da imamo stvarno odličnu ekipu..
Kakav odnos sa sestrama imate danas?
– Stvarno imamo dobar odnos i dobro se razumijemo. Imamo puno zajedničkih interesa, tema i stvari koje nas povezuju, uz džudo naravno. Nina i ja sada živimo zajedno, što mi je stvarno super – nisam mislila da ću toliko uživati. Mislila sam da ćemo se više svađati oko spremanja i kućanskih obveza, kao što je to bilo doma. Volimo gledati serije zajedno, čitamo iste knjige. Jana i ja igramo istu igricu, zove se Genshin Impact, pa i o tome često pričamo.
Koja je od sestara Cvjetko najborbenija?
– Jana, definitivno. Možda zato što je najmlađa pa smo je Nina i ja uvijek malo "gurale sa strane". Oduvijek se morala boriti za svoje mjesto među nama trima, tako da je takva ostala i danas. A ja sam, kao najstarija, i dalje zaštitnički nastrojena i sve bih napravila za njih.
Jesu li roditelji i dalje aktivni, prate li vas na natjecanjima?
– Vole i dalje planinariti, mama je trenirala padobranstvo, a tata skijanje, tako da smo uz njih oduvijek u sportu. Voljela bih se okušati u padobranstvu i mislim da ću to ostaviti za vrijeme nakon džudaške karijere. Mama je pravi adrenalinski tip i voli ekstremne sportove, a padobranstvo joj je bila velika ljubav prije nego što me rodila.
Kakvi su planovi za sljedeću sezonu?
– Idemo dalje s natjecanjima na IJF Touru, vjerojatno je prvo natjecanje Pariz. Imamo Europsko prvenstvo, a počinju i kvalifikacije za Olimpijske igre, pa treba biti u dobroj formi.
Koje natjecanje ili natjecanja danas izdvajate kao najdraža?
– Po emocijama i rezultatu to su, naravno, dva svjetska srebra, iako poraz u finalu uvijek malo pokvari doživljaj. Ipak, to su mi dva najveća rezultata. Najdraža natjecanja su mi pobjeda na zagrebačkom Grand Prixu 2023., kada sam slavila pred domaćom publikom, te Europsko prvenstvo u Podgorici 2025., na kojem sam osvojila broncu.
Voljela bih napisati knjigu
Uz džudo ste proputovali pola svijeta. Gdje vam je bilo najljepše?
– Mislim da mi je Španjolska uvijek najdraža, nekako me podsjeća na Hrvatsku, a od gradova izdvojila bih Valenciju. Volim i Dominikansku Republiku, Tadžikistan mi je ove godine bio iznenađujuće zanimljiv, a Kina i Meksiko me nisu pretjerano oduševili. Iako stalno letim, uopće ne volim avion, a još manje sjediti 15 sati u zraku. To je gore od najtežeg treninga.
Što nakon sportske karijere?
– Voljela bih raditi nešto u struci i možda to povezati sa znanjem koje imam iz sporta. Jednom bih voljela napisati knjigu, ako smislim priču koju želim ispričati, i želim malo više uživati i piti kave, a manje putovati. Ali prije svega toga želim postati olimpijska pobjednica – zaključila je Lara Cvjetko.
Otvori KEKS Pay
