Više od pola stoljeća nijedan hrvatski atletičar nije 800 metara trčao brže od 1:45.0, a i veliki Luciano Sušanj to je napravio samo jednom – kada je 1974. u finalu Europskog prvenstva u Rimu s 1:44.07 osvojio zlatnu medalju. A onda je u nešto više od dva mjeseca Marinu Bloudeku to uspjelo čak pet puta. Pritom je atletičar Dinamo-Zrinjevca prvo u Ostravi s 1:44.02 oborio spomenuti Sušnjev rekord, da bi se u Madridu spustio za još jednu stotinku, pa je sada hrvatski rekord na 800 metara 1:44.01, s tendencijom da se uskoro spusti ispod 1:44.0. Marino je jedan od hrvatskih osam putnika na skorašnje Svjetsko prvenstvo koje će se od 13. do 21. rujna održati u Tokiju.
– Znamo po pripremama i treninzima u kakvoj sam formi i bilo je samo pitanje vremena kad će se sve poklopiti jer atletika je mozaik u kojem se sve kockice moraju posložiti na određeni dan i baš se sve to poklopilo u Ostravi, gdje sam ove godine istrčao i dvoranski rekord na 800 metara – pojašnjava Bloudek
Kako je došlo do ove eksplozije rezultata?
– U atletici se, rekao sam već, sve mora lijepo posložiti. Napravili smo ove godine idealan plan – otišli smo na visinske pripreme u Keniju, tik pred dvoransku sezonu, i odmah se pokazalo, već u dvoranskoj sezoni, da smo napravili odličan posao jer sam istrčao hrvatski rekord, poboljšavši onaj Savićev koji je stajao više od 30 godina. Time sam se plasirao i na Europsko dvoransko prvenstvo, na kojem sam osvojio deseto mjesto, što mi je do sada najbolji plasman na velikim natjecanjima. Nastavili smo istim ritmom jer imamo shemu za treninge i samo je pitanje kako ćemo odraditi visinske pripreme. Otišli smo 40 dana ponovno u Keniju i odmah nakon povratka trčao sam Prvenstvo Hrvatske u štafetama, Dinamov miting, na kojem sam trčao 1:45.15, i Hanžekovićev memorijal. Već tada smo znali da slijedi eksplozija rezultata. Bilo je samo pitanje vremena kada ću ispuniti normu za Svjetsko prvenstvo u Tokiju i istrčati hrvatski rekord.
U posljednjih su nas godinu dana zapljusnuli sjajni rezultati hrvatskih atletičarki i atletičara na juniorskim natjecanjima. Treba stoga podsjetiti i da je Marino Bloudek 2017. godine bio europski juniorski prvak na 800 metara. No prelazak među seniore nije išao glatko...
– Svima je divno i krasno dok ste juniori, kada ste u konkurenciji s atletičarima svoje dobi, ali čim se prijeđe u seniore, tu vam već dolaze 'gladijatori' i 'spartanci'. Bilo mi se teško prebaciti iz juniorskog staža u seniorski, ali bio sam dosta motiviran i uporan, tražio sam izlaz i uvijek sam govorio da bih mogao doći na veliku scenu kada bi mi se sve posložilo, da bih mogao biti na europskoj, a možda i na svjetskoj razini. Posložila mi se situaciju u AK Dinamo-Zrinjevac s trenerom Mladenom Kršekom, mislim da smo odličan duo s malim timom koji je uz nas.
Imali ste priliku upoznati Luciana Sušnja, koji nije doživio da padne njegov rekord.
– Bio sam u njegovu Atletskom klubu Kvarner u Rijeci, bilo mi je drago što smo se upoznali jer je on bio pojava i zaštitno lice hrvatske atletike. Osvojio je europsko zlato s tim čuvenim rezultatom, a žao mi je što nije uspio doživjeti da netko sruši njegov rekord jer mislim da bi mu bilo drago.
Cijela vaša obitelj vezana je uz nogomet, a i vi biste završili u najpopularnijem sportu da vas ozljeda nije odvela u atletiku.
– Svi s tatine strane su u nogometu. Tatin bratić Sandro sada je pomoćni trener u Dinamu, sreli smo se u Maksimiru nakon rekorda i cijela nogometna ekipa mi je čestitala. Kao klinac bio sam pozvan u tri Arsenalova kampa, imam negdje doma u Virovitici i te fotografije. Iako sam bio vezni igrač ili napadač, oni su me vidjeli kao stopera, dok su me u Dinamu vidjeli kao veznjaka. S Dinamom sam u Kurilovcu osvojio zlatnu medalju na jednom turniru, ali put me nakon ozljede noge odveo u atletiku. Taman kad sam trebao zaigrati za reprezentaciju, slomio sam obje kosti. Čekao me dug oporavak, htio sam vratiti kondiciju, i tako sam dospio u atletiku, gdje sam bio pozvan na jedno natjecanje, pa u reprezentaciju. Trčeći u tenisicama, osvojio sam svoju prvu medalju. Pa sam onda pozvan na Europske igre mladih, gdje sam također osvojio medalju, i to zlatnu, i eto… Uvijek sam govorio da ću se vratiti nogometu, ali još nisam. Ako Dinamo treba brzo krilo, na raspolaganju sam vikendom jer su mitinzi tijekom tjedna, ha-ha-ha.
Otvori KEKS Pay
