Odbor Doma lordova (gornjeg doma Parlamenta Ujedinjene Kraljevine) ovih dana je saslušao zabrinjavajuća svjedočenja o razmjerima ovog fenomena, u sklopu razmatranja Konvencije iz Macolina, prvog i jedinog međunarodnog sporazuma o manipulaciji sportskim natjecanjima. Mozes Swaibu, bivši igrač akademije Crystal Palacea, koji je 2013. godine uhićen zbog umiješanosti u skandal s namještanjem utakmica dok je igrao za Bromley, izjavio je da nadležna tijela nisu uspjela pratiti razvoj tehnologije i tržišta sportskog klađenja.
- U naše vrijeme tehnologija nije bila ni približno na današnjoj razini. Novi organizatori namještanja utakmica djeluju otvoreno, a tijela kaznenog progona nisu uspjela pratiti razmjere tog napretka. Iskreno, mislim da se situacija pogoršala. Iz vlastitog iskustva mogu reći da sportaši ne poznaju pravila. Ne znaju što je Konvencija iz Macolina. Namještanje utakmica sve više zahvaća mlađe ljude, a postojeća rješenja zastarjela su i više nisu primjerena. Još je mnogo toga potrebno učiniti - rekao je Swaibu.
Iz Belgije i Litve stigla je vijest koja je prošla gotovo potpuno nezapaženo u široj javnosti. Obje zemlje napokon su ratificirale Konvenciju Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima, poznatiju kao Macolinska konvencija. Unatoč tome što su obje države u prošlosti bile pogođene teškim skandalima s namještanjem utakmica, mediji su ovom događaju posvetili minimalnu pažnju. Ipak, u uskim krugovima tužitelja, istražitelja i sportskih dužnosnika, bio je to znak ohrabrenja. Belgija je, primjerice, Konvenciju potpisala još 2016. godine, no trebalo je punih osam godina da se proces ratifikacije privede kraju.
Macolinska konvencija, potpisana 2014. i na snazi od 2019. godine, do danas je jedini međunarodni pravni standard osmišljen isključivo za suzbijanje manipulacija u sportu. Njena temeljna snaga leži u stvaranju takozvanih "nacionalnih platformi", središnjih tijela koja olakšavaju razmjenu ključnih informacija vezanih uz namještanje utakmica i korupciju. Te platforme zamišljene su kao mjesto susreta javnog i privatnog sektora, gdje vladina tijela, sportski savezi, policija, pravosuđe i kladioničarski operateri mogu koordinirano djelovati. Učinkovitost ovog modela tolika je da su neke zemlje, poput Belgije, uspostavile svoju platformu još 2017., dvije godine prije nego što je Konvencija uopće stupila na snagu. Prije njihova stvaranja, jednostavno nije postojala centralizirana baza podataka za prikupljanje informacija o mrežama za namještanje, istragama u tijeku i sudskim procesima. One popunjavaju kritičnu prazninu u sustavu čija se vrijednost procjenjuje na zapanjujućih 1,7 bilijuna dolara godišnje. Zbog svoje robusnosti, Konvencija je postala uzor i izvan Europe; Australija ju je potpisala i obvezala se ratificirati, dok su brazilske nogometne vlasti, i same potresene skandalima, pozvale svoju vladu da im se pridruži.
Razmjeri problema s kojima se ovi mehanizmi suočavaju su monumentalni. Dok se prosječni navijač brine o spornim sudačkim odlukama, u pozadini se odvija sofisticirani kriminal. Slučaj iz Armenije, gdje je 2020. godine cijela druga nogometna liga suspendirana zbog namještanja, savršeno to ilustrira. Jedan sumnjiv rezultat od 12:0 možda bi se i mogao zanemariti, no dva takva rezultata u istoj sezoni, uz niz drugih poput 9:2, 8:1 i 8:0, bili su previše očiti. Istraga je rezultirala doživotnim zabranama za 45 osoba, uključujući igrače, trenere i vlasnike klubova iz Rusije, Ukrajine, Latvije i Bjelorusije, razotkrivajući jednu od najvećih mreža za namještanje u europskoj povijesti. Ovo nije izoliran incident. Namještanje utakmica, prema riječima stručnjaka, postalo je "virus" i "epidemija" koja se proširila i na najveća natjecanja, uključujući preliminarne faze Lige prvaka. Dok su igrači u nižim ligama ranjiviji zbog manjih primanja, kriminalne mreže, često bazirane u Aziji, ne prezaju ni od čega kako bi ostvarile profit. Problem je postao toliko sustavan da ga se više ne može promatrati kao niz pojedinačnih prekršaja, već kao strukturni fenomen na sjecištu sporta, ilegalnog klađenja, transnacionalnih financija i informacijskih tržišta.
Unatoč mračnoj slici, podaci pokazuju da Europa možda ipak pruža snažniji otpor od ostatka svijeta. Analitička kuća Starlizard, lider u analizi sportskog klađenja, utvrdila je da je u 2023. godini 0,18 posto svih utakmica odigranih u UEFA-inoj regiji označeno kao sumnjivo zbog potencijalne manipulacije. To je znatno niže od globalnog prosjeka od 0,26 posto, te daleko ispod 0,47 posto u Aziji ili 0,52 posto na međunarodnim utakmicama. Ipak, zbog ogromnog broja utakmica koje se igraju u Europi, UEFA i dalje bilježi najveći apsolutni broj sumnjivih susreta. Affy Sheikh, direktor u Starlizardu, oprezan je s optimizmom:
- Nisam siguran da su podaci dovoljni za donošenje značajnog zaključka. Postotak u UEFA regiji posljednjih je godina konstantno ispod ostalih regija, ali ne možemo iz toga nužno iščitati 'napredak'.
U srcu ove borbe nalaze se ljudi koji rade daleko od očiju javnosti, često s nedovoljnim resursima. Kako bi se premostile razlike u zakonodavstvu i iskustvu među državama, stvorena je Mreža MARS, koalicija sudaca i tužitelja specijaliziranih za kaznena djela povezana sa sportom.
- Imam osjećaj da trčim maraton bez ikakvog treninga - slikovito je opisala svoj posao Ann Lukowiak, belgijska savezna sutkinja i potpredsjednica Mreže MARS.
Njena izjava odražava frustraciju s kojom se suočavaju mnogi njezini kolege: uvjeriti političke aktere da je borba protiv sportske korupcije prioritet izuzetno je teško. Dok su međunarodna suradnja i specijalizirani timovi postali standard u borbi protiv trgovine drogom ili ljudima, sport je i dalje na dnu liste prioriteta. Mreža MARS, koja danas okuplja stručnjake iz više od trideset zemalja, pokušava to promijeniti.
- Sve zemlje nisu imale istu razinu znanja ili zakonodavstva. Dijelimo najbolje prakse, gradimo zajedničke slučajeve te obučavamo suce i tužitelje o sportskim pitanjima - kaže Jean-Yves Lourgouilloux, francuski javni tužitelj i predsjednik Mreže MARS.
Njihov rad nadilazi okvire Macolinske konvencije, baveći se i temama poput dopinga, nasilja u sportu i pranja novca.
Zahvaljujući upravo takvoj prekograničnoj suradnji, postignuti su i konkretni rezultati. Godine 2023. španjolske vlasti, uz podršku Europola, uhitile su 23 osobe uključene u sofisticiranu mrežu koja je namještala utakmice u španjolskoj, andorskoj i gibraltarskoj ligi. Ta operacija razotkrila je uhodani sustav u kojem su igrači i klupski djelatnici strateški postavljali oklade putem mreže posrednika. Još snažniju poruku poslala je UEFA u slučaju albanskog kluba KF Skenderbeu. Nakon opsežne istrage koja je analizom kladioničarskih uzoraka dokazala sustavno namještanje tijekom nekoliko sezona, UEFA je klubu izrekla desetogodišnju zabranu nastupa u europskim natjecanjima i rekordnu kaznu od milijun eura, odluku koju je kasnije potvrdio i Sud za sportsku arbitražu. Takav pristup nulte tolerancije počeo se primjenjivati i na cijele lige. Međutim, svaki uspjeh istovremeno otkriva dubinu problema. Španjolska istraga otkrila je daljnje veze koje vode prema Grčkoj, gdje je Interpolov izvještaj ukazao na ilegalni kladioničarski krug koji uključuje pet klubova iz prve i 13 iz druge grčke lige. Unatoč dvogodišnjoj istrazi, u Grčkoj je malo toga poduzeto.
I dok pasivnost nekih nacionalnih vlasti predstavlja ozbiljnu prepreku, najveći institucionalni otpor borbi protiv namještanja utakmica u Europi pruža Malta. Fenomen poznat kao "malteška blokada" proizlazi iz dubokih ekonomskih interesa ove otočne države u industriji kockanja i klađenja, koja čini značajan dio njezinog BDP-a. Ključ problema leži u pravilu koje dopušta da se kladioničarska tvrtka s licencom na Malti može legalno poslovati bilo gdje u Europskoj uniji. To je Maltu učinilo rajem za kompanije koje traže pristup europskom tržištu uz minimalne regulatorne prepreke. Macolinska konvencija, sa svojim strogim mjerama protiv ilegalnog klađenja, izravna je prijetnja ovom unosnom poslovnom modelu. Zbog toga Malta ne samo da odbija ratificirati Konvenciju, već ju nije ni potpisala. Vjeruje se da je upravo moć "malteške blokade" glavni razlog zašto je postojao gotovo desetogodišnji jaz između prvih potpisivanja Konvencije i nedavnog vala ratifikacija. Ipak, čini se da neke zemlje gube strpljenje.
- Nema sumnje da postoje ekonomski i politički interesi povezani s industrijom igara na sreću. Ali na kraju, svi dionici počinju shvaćati potrebu za koordiniranom borbom kako bi se slomio stisak kriminalnih mreža - optimističan je Lourgouilloux.
Fokusiranje isključivo na korumpirane igrače, suce ili dužnosnike je analitički nedostatno; uhićenja i suspenzije rješavaju posljedice, ali ne i uzroke. Namještanje utakmica je, kako tvrde stručnjaci, strukturni fenomen koji se mora promatrati kao problem upravljanja tržištem. Prva dimenzija tog problema jest potražnja koju stvaraju ilegalna kladioničarska tržišta. Manipulacija nije sama sebi svrha; ona je odgovor na tržišnu potrebu gdje se korumpirani rezultat može unovčiti. Offshore okruženja posebno su pogodna jer nude oklade na niže lige, omladinska natjecanja i druge marginalne događaje gdje je nadzor slabiji. Druga dimenzija su podaci. Tržišta klađenja, osobito ona uživo, ovise o brzom protoku informacija s terena. Stoga, problem nije samo u tome prikupljaju li se podaci legalno, već i gdje ti podaci završavaju. Ako informacije s utakmica cure na ilegalna tržišta, one postaju gorivo koje održava ekosustav koji profitira od manipulacija. Treća, ključna dimenzija, jest financijska infrastruktura. Ilegalna tržišta ne mogu funkcionirati bez mehanizama za primanje uplata, obradu plaćanja i isplatu dobitaka. Pružatelji platnih usluga, e-novčanici i kripto kanali stoga nisu sporedni akteri, već dio infrastrukture koja nezakonito klađenje čini komercijalno održivim.
U svjetlu takve kompleksnosti, rješenja također moraju biti višeslojna i sustavna. Jedna od predloženih mjera je uvođenje obvezne financijske deklaracije za igrače, trenere, menadžere i suce. Osobe koje se suočavaju s financijskim poteškoćama ili dugovima koje ne mogu podmiriti redovnim primanjima bile bi dužne to prijaviti svom savezu. Takva praksa, uobičajena u policijskim i sigurnosnim agencijama, mogla bi se pokazati izuzetno vrijednom u nogometu, gdje postoji percepcija da su čak i igrači nižih liga bogati i imuni na financijske probleme. Nadalje, ključno je ulagati u naprednu analitiku podataka i strojno učenje za analizu kladioničarskih uzoraka. Dokazano je da je to korisno u slučaju Skenderbeu, no kriminalci su evoluirali, prebacujući se na klađenje samo na prvo poluvrijeme ili na specifične događaje unutar utakmice. Tehnologija mora pratiti te trendove. Konačno, nužno je osigurati neovisnost tijela za integritet unutar sportskih saveza. Kako bi se učinkovito borili protiv korupcije, njihova neovisnost mora biti zajamčena kako bi se izbjegao utjecaj vlasnika klubova i drugih interesnih skupina. UEFA je već napravila korake u tom smjeru osnivanjem mreže časnika za integritet i edukacijskih programa, ali ti se napori moraju pojačati i proširiti na nacionalne razine.
Dr. Mădălina Diaconu, stručnjakinja za integritet u sportu i članica UEFA-ine Kontrolne, etičke i disciplinske komisije, istaknula je da se fenomen namještanja utakmica širi i poprima nove oblike.
- U posljednjih dvadesetak godina svjedočimo jasnom porastu namještanja utakmica. Situacija se pogoršava jer se ovaj fenomen širi, a danas se suočavamo s globaliziranim tržištem i iznimnim rastom internetskih platformi za klađenje. Tim je uslugama sada moguće pristupiti s bilo kojeg mjesta i u bilo kojoj životnoj dobi. Vidjeli smo skandale s namještanjem utakmica i u sportovima koji su se nekoć smatrali znatno manje podložnima toj pojavi, poput pikada, šaha ili skijanja. To se događa posvuda, a ne samo u Aziji ili Europi. Sa sigurnošću znamo da iza velikog broja slučajeva namještanja utakmica stoje organizirane kriminalne skupine. To je razumljivo jer im takve aktivnosti omogućuju brzu i veliku zaradu. Još je važnije da se putem tih shema mogu prati prihodi stečeni drugim teškim kaznenim djelima, poput trgovine drogom i trgovine ljudima, osobito mladim djevojkama.
Otvori KEKS Pay
