Hrvatska politička scena proteklih je dana svjedočila još jednom bizarnom potresu koji je u medijski prostor lansiran s jasnim političkim učinkom, a potom brzo ugašen. Sve je počelo kad je tjednik Nacional trijumfalno objavio rezultate "ankete" prema kojoj bi Zoran Milanović, odluči li se kandidirati na sljedećim parlamentarnim izborima sa svojom nezavisnom listom, osvojio čak 26 mandata u Hrvatskom saboru. Prema toj računici, Milanović bi postao konačni rušitelj Andreja Plenkovića nakon tri puna mandata HDZ-ove vlasti. Dan poslije u igru se uključio i Jutarnji list špekulirajući o tihim dogovorima i kadrovskim križaljkama za 2028. godinu, uz tezu da dio vrha SDP-a ne vjeruje u Sinišu Hajdaša Dončića kao budućega premijera.
Mesiji s Pantovčaka očito je dopušteno apsolutno sve. Od flagrantnog kršenja ustava, teškog vrijeđanja predsjednika Ustavnog suda.. Dok je bio premijer, on sam je birao i postavljao glavnog državnog odvjetnika, kao produženu ruku za nametanje svoje samovolje. Hrvatskim ljevičarima očito je ostalo zapisano duboko u genima da oni mogu i smiju provoditi svoju revolucionarnu vlast, politički režim u kojem je njima sve dozvoljeno. Sjetimo se Kolinde Grabar Kitarović, koja kao predsjednica države gotovo nije smjela ni pisnuti. Zoki je kao predsjednik države ujedno bio i glavni kandidat za buduće premijera, točno tako se i ponašao u kampanji. U razvijenim zemljama zapada, takvo ponašanje bilo bi sankcionirano njegovim trajnim udaljavanjem i brisanjem iz političkog života. Kod nas, on i dalje egzistira, dobiva još jedan mandat, jer on smije sve, točno to i radi.