Nogometna Europa još nije ni ušla u svoju jesensku vrevu, a na Balkanu je atmosfera već dosegnula točku vrenja. Okidač je bio krah beogradske Crvene zvezde u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Neočekivani poraz od ciparskog Pafosa, kluba osnovanog tek 2014. godine, nije samo sportski neuspjeh, već i ogroman financijski udarac za momčad u koju su ovog ljeta uloženi milijuni eura. Ispadanjem su ostali bez minimalno 15 milijuna eura, a medijski pritisak na trenera Vladana Milojevića i igrače dosegao je vrhunac. No, njihov neuspjeh otvorio je vrata scenariju od kojeg mnogima prolaze trnci – preselili su se u Europsku ligu, natjecanje u kojem ih kao prvi nositelj u ždrijebu čeka najveći rival iz prošlosti, zagrebački Dinamo. Srpski mediji odmah su lansirali naslove o mogućem "paklu" i susretu koji bi "zatresao cijelu regiju", svjesni da bi kuglice ždrijeba mogle ispisati novo poglavlje jedne od najburnijih sportskih priča na ovim prostorima.
Prema novom formatu natjecanja, svaki klub u ligaškoj fazi igra osam utakmica protiv osam različitih protivnika, a ždrijeb računalno spaja klubove iz različitih jakosnih skupina. Budući da je Dinamo smješten u prvu, a Crvena zvezda u drugu jakosnu skupinu, mogućnost njihova međusobnog ogleda nije samo teoretska, već i vrlo izgledna. Bio bi to prvi službeni susret ova dva kluba još od svibnja 1991. godine, a sama najava takvog dvoboja budi sjećanja na dane kada su stadioni bili pozornice političkih i nacionalnih tenzija koje su uskoro eskalirale u rat. Potencijalni dvoboj stoga ne bi bio samo nogometna utakmica, već događaj visokog rizika koji bi predstavljao ogroman sigurnosni izazov i test zrelosti za oba društva, više od tri desetljeća nakon što su njihovi navijači s tribina otišli izravno na bojišta.
Kada se spomenu Dinamo i Zvezda, prva asocijacija nije nogomet, već 13. svibnja 1990. godine i utakmica koja nikada nije odigrana. Taj je dan u kolektivnoj memoriji upisan kao "utakmica koja je započela rat", iako povjesničari naglašavaju da je to mitologizirani narativ. Ipak, prizori s Maksimira bili su zastrašujuća najava onoga što slijedi. Tisuće navijača Crvene zvezde, Delija, predvođenih Željkom Ražnatovićem Arkanom, budućim zapovjednikom paravojnih postrojbi, stiglo je u Zagreb samo nekoliko tjedana nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Uz nacionalističke povike "Zagreb je srpski" i "Ubit ćemo Tuđmana", krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini, probijajući ogradu i napadajući domaće navijače. Uslijedio je kaos u kojem su Bad Blue Boysi srušili ogradu na sjeveru i utrčali na teren kako bi se suprotstavili Delijama i tadašnjoj miliciji, koja je, prema svjedočenjima, bila izrazito pasivna prema gostujućim izgrednicima.
Usred tog pakla, dogodio se trenutak koji je postao simbolom otpora i jednim od najpoznatijih prizora u povijesti europskog nogometa. Tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban, vidjevši kako milicajac brutalno tuče jednog navijača, zaletio se i legendarnim skokom udario pripadnika snaga reda. Taj je potez Bobana pretvorio u nacionalnog heroja i personifikaciju hrvatskog prkosa, iako ga je stajao suspenzije i neigranja na Svjetskom prvenstvu. "Bio sam spreman riskirati život, karijeru i sve što slava nosi za jedan ideal, za jednu stvar – hrvatsku stvar", izjavio je kasnije. Mnogi pripadnici Bad Blue Boysa koji su tog dana branili stadion bili su među prvima koji su se prijavili u obranu domovine, a spomenik ispred Maksimira i danas odaje počast "navijačima Dinama kojima je rat počeo 13. svibnja 1990.".
Iako je utakmica iz 1990. ostala urezana kao konačni prekid, činjenica je da su Dinamo i Zvezda odigrali još jedan, posljednji međusobni dvoboj. Dogodilo se to gotovo točno godinu dana kasnije, 18. svibnja 1991., također na Maksimiru. U posve drukčijoj atmosferi, pred tribinama na kojima je dominirao transparent "Volim te mama, al' ne više od Dinama", odigrana je spektakularna utakmica. Zvezda je stigla kao apsolutni favorit i budući prvak Europe, s Robertom Prosinečkim u sastavu, dok je Dinamo predvodio Zvonimir Boban. Gosti su poveli 2:0 golovima Darka Pančeva, no Dinamo se vratio golovima Davora Šukera iz jedanaesterca i Josipa Gašpara. Pobjedu za pamćenje donio je Gregor Židan u 89. minuti za konačnih 3:2. Bio je to posljednji prvenstveni okršaj dvaju velikana u ligi koja je brojala svoje posljednje dane. Samo 11 dana kasnije Crvena zvezda je u Bariju postala prvak Europe, a nedugo zatim Hrvatska i Slovenija proglasile su neovisnost.
Danas, više od 33 godine kasnije, mogućnost novog susreta otvara brojna pitanja. U regiji opterećenoj duhovima prošlosti takva bi utakmica neizbježno bila više od sporta. Bila bi to prilika za demonstraciju da je nogomet napokon nadvladao politiku, ali i ogroman rizik da stare strasti ponovno proključaju. Jedno je sigurno: ako kuglice spoje Dinamo i Zvezdu, cijela će Europa s posebnom pozornošću pratiti ne samo 90 minuta na terenu, već i sve ono što će se događati na tribinama i izvan njih. Bio bi to ultimativni test za UEFA-u, organizatore, ali i za oba kluba i njihove navijače da pokažu jesu li tenzije iz devedesetih konačno ostale u prošlosti.
Otvori KEKS Pay
Regija bruji? Tko to bruji? Tekma ko tekma nista drugacija nego recimo da igramo sa Ferencvarosem ili PAOK nemojte samo dizati tenzije nepotrebno!