S kapetanskom trakom na ruci, istrčao je na travnjak Poljuda. Bio je svibanj 2016., kraj sezone, a Dinamo je osigurao naslov, dok je Hajduk istu završavao kao treći. Njegov Inter, pak, šestoplasirani; u vrhu napada igrao je Ilija Nestorovski, na desnom beku Petar Bočkaj. Zaprešićani su slavili s 2:0, a lider gostiju Marko Ćosić ubrzo dobio poziv – iz Splita. S druge strane linije nalazio se Marijan Pušnik.
- Mogu sa sigurnošću reći da mi je to bila najveća pobjeda s Interom i jedna od najdražih u karijeri. Ne znam kako je došlo do kontakta. Jednog me dana samo nazvao moj tadašnji agent Milan Martinović i rekao da se brzo moramo naći. Trener Pušnik bio je na liniji i pitao jesam li fizički spreman. Odgovorio sam da i nakon toga je kazao 'u redu, sutra su liječnički i testiranja, dođi i dokaži ako si tako siguran'. Došao sam, odradio sve i potpisao jednogodišnju posudbu – započinje nekadašnji hajdukovac Ćosić koji ima pregršt zanimljivih priča s terena i klubova čije je dresove nosio, usprkos tome što će 30. rođendan proslaviti iduće godine.
Dotaknuli smo se, stoga, brojnih tema – od njegovih početaka uz suigrača Mislava Oršića, jedne utakmice u bijelom dresu koja mu je istodobno bila najljepša i među najtežima, igranja protiv maloljetnog Erlinga Haalanda u Norveškoj, do neugodne situacije te kasnijeg prelaska u Gziru, s kojom je u Europi kreirao senzaciju. A nije riječ o Hajduku. Doduše, njegov sadašnji i bivši klub bili su jedan od ključnih povoda za intervju – jedini je igrač koji je nastupao za obje momčadi.
No, krenimo redom. Inker je danas zamijenio nesretno ugašeni Inter, a tako se zvao i na Ćosićevim počecima. 'Vatreno krštenje' u seniorima imao je kao 17-godišnjak na startu sezone 2011./12. – protiv Dinama punog impresivnih imena, na Maksimiru…
- Svoje prve korake sam napravio u tadašnjem Inkeru iz Zaprešića. Krenuo sam trenirati nogomet 2001. godine. Kao djeca smo se svi družili na školskom igralištu i tako smo svi započeli trenirati nogomet iz susjednih zgrada. Da, sa 17 godina sam debitirao. Tada je trener bio Ilija Lončarević koji mi je odmah dao priliku i to je bilo prvo kolo prvenstva. Bilo mi je nestvarno tada zaigrati protiv Dinama na Maksimiru. Stvarno je bilo ispunjenje snova zaigrati protiv Dinama koji je te godine imao odličnu momčad. Tada su Kovačić, Badelj i Sammir igrali u veznoj liniji, a u to vrijeme sam igrao zadnjeg veznog i sjećam se da sam se osjećao bespomoćno i da sam dirao loptu svega četiri ili pet puta iako sam igrao dvadesetak minuta.
Na terenu se uz njega nalazio i mladi Mislav Oršić, koji će kasnije postati legenda Dinama, a sada je kretao u Zaprešiću i nastupao protiv njih. Jeste li se družili? Kako gledaš na njegovu sadašnju situaciju na Otoku?
- S Oršom sam igrao dugi niz godina u mlađim kategorijama. On je došao u Inter iz Kustošije tako da smo zajedno igrali kroz mlađe uzraste i poslije bili zajedno u seniorima, samo što je on bio standardan. Pričali smo puno i družili se. Bili smo mlađi igrači u prvoj momčadi i generacijski smo bliži bili od ostalih igrača. Vidjelo se već tada da je odličan i da će napraviti veliku karijeru – priča Ćosić koji je lider Intera postao 2013. godine pa nastavlja:
- Što se tiče Southamptona, mislim da je potrebna prilagodba i malo više vremena da dođe na svoje. Ogromna je razlika i igra se potpuno drukčiji nogomet nego u HNL-u. U Dinamu provedeš nekoliko godina pobjeđujući pa nakon toga dođeš u drugi klub gdje uglavnom gubiš ili remiziraš utakmice. Unatoč svim tim stvarima vjerujem da će se nametnuti tamo i napraviti velike stvari i u najjačoj ligi svijeta.
Naš sugovornik se na domaćim terenima ustalio, radio je i karijeru gradio pa nagrada nije izostala. Prešao je u redove Hajduka i odmah dobio priliku u sastavu, usprkos konkurenciji koju su mu na stoperskoj poziciji redom činili Zoran Nižić, Ardian Ismajli, Lorenco Šimić i Petar Bosančić. Iskoristio ju je na najbolji mogući način.
Predstavio se golovima u Europskoj ligi: prvo je zabio ukrajinskoj Oleksandriji preko koje je Hajduk ušao u play-off natjecanja, da bi u idućoj fazi, protiv izraelskog Maccabi Tel Aviva, odigrao svoju ponajbolju utakmicu ikad jer je, u maniri napadača, postigao dva pogotka i osigurao produžetke. Večer je istovremeno, kaže, bila i prekrasna i tragična, jer Splićani su u konačnici ispali.
- Kako mi obrambeni ne zabijamo puno golova, hvala Bogu da sam imao priliku zabiti te golove za Hajduk. Osobito dva Maccabiju na punom Poljudu. To je nešto što se stvarno ne može opisati riječima. Nažalost, na kraju nisam zabio jedanaesterac i nismo se uspjeli kvalificirati u Europsku ligu. Na istoj utakmici sam doživio najljepši i jedan od najtežih trenutaka u svojoj karijeri – objašnjava.
Nikola Vlašić, Tino Sven Sušić, Ante Erceg i Marko Futacs neki su od igrača koji su tada bili na Poljudu. Najviše ga se, ističe, dojmio mladi Vlašić, koji će u ljeto 2017. prelaskom u Everton postati najunosniji transfer kluba u povijesti (10.8 milijuna eura). Novi bi rekord mogao postaviti 16-godišnji Luka Vušković, Manchester City već nudi 12 milijuna eura…
Ćosića, rođenog u Zagrebu, Hajduk nije otkupio i na kraju sezone vratio se u redove Intera. Zašto ga nisu zadržali, bilo je sljedeće pitanje.
- Ne znam stvarno gdje je zapelo. Oni su tako odlučili i to je to. U nogometu vodeći ljudi ne objašnjavaju svoje odluke i poteze. Rekli su mi da me neće otkupiti, zaželjeli su mi sreću i to je bilo sve.
Šalimo se dok zajedno gledamo sliku Ćosića u jednoj majici Intera. Složili smo se – u njoj izgleda kao medicinski brat…
- Moglo bi se reći da je malo demode, haha! – veli.
Ubrzo je jug zamijenio sjeverom i po prvi zaputio u inozemstvo. Za 250 tisuća eura doveo ga je norveški Haugesund, ali pojavila se povreda.
- Kupio me Haugesund i u to vrijeme je to predstavljano kao korak unazad. Međutim nije to bilo baš tako kako je bilo prezentirano. Norvežani su jedan od fizički najmoćnijih naroda što pokazuju u velikom broju sportova. Imaju disciplinu, work ethic i sve uvjete koje sportaš može zamisliti. Nažalost već nakon tri mjeseca od dolaska u Norvešku puknuo mi je prednji križni ligament. Nakon operacije mi je bilo potrebno šest mjeseci oporavka i kad sam se spremio i vratio nisam uopće dobio šansu da dokažem da pripadam tamo.
U isto vrijeme, nogometnoj se javnosti počeo predstavljati mladi napadač Moldea, Erling Haaland, koji je tek trebao proslaviti 18. rođendan. Za Ćosića nema dvojbe – riječ je o najboljem igraču protiv kojeg se našao na terenu.
- Igrao sam dvaput protiv njega u Norveškoj. Iako je imao 17 godina, bio je nadmoćan i prolazio je i zabijao kao od šale – prisjeća se.
Nakon što je otišao u slovenski Rudar iz Velenja, uslijedili su teški dani za Marka. Klub je uvjerljivo ispao u niži rang, imali su tek 12 bodova, dok je predzadnji Aluminij skupio čak 20 više. I ondje ga je vodio Pušnik…
- Kad sam tek došao u siječnju 2019. godine u prvih pola godine u Rudaru uspjeli smo izboriti ostanak u prvoj ligi, međutim u zadnjem kolu krajem petog mjeseca sam opet ozlijedio koljeno i morao sam na operaciju i oporavak je trajao sve do 11. mjeseca. Tada je već počela nova sezona u kojoj smo jako loše startali. Klub je bio u velikim problemima već na početku sezone i bez pobjede. Nakon toga je došla i pandemija korone, ali smo već tad bili u nenadoknadivom zaostatku i na kraju sezone ispali u drugu ligu.
Potom, epizoda u izraelskoj Hapoel Afuli, u kojoj je igrao s Lovrom Čirjakom i Antoninijem Čulinom. Situacija mu se iz jednog razloga činila neizdrživom.
- U to vrijeme je i dalje bila korona pa je bilo velikih problema. Tamo je bilo baš rigorozno, dva puta je cijeli Izrael bio u karanteni u kojoj se nije smjelo izaći iz stana. Bio sam sam u stanu prvo šest tjedana pa još tri tjedna. Iskreno stvarno je bilo jako teško to sve izdržati – otkriva Ćosić.
Povratak u Hrvatsku pokazao se po njemu kao ispravan potez. U veljači 2021. predstavljen kao novi igrač Rudeša, a nekoliko mjeseci kasnije pojačao je Hrvatski dragovoljac, u toj sezoni člana prvoligaškog društva. Zagreb, kod njega s time ne možete promašiti. Zato ne prolazi ni šala da je Zagorec, s obzirom na to da je odrastao u Zaprešiću.
- Da, to su bile kratke epizode koje su mi jako drage i iz koje nosim lijepe uspomene. Upoznao sam u ta dva kluba neke jako drage ljude. Meni je Hrvatska najbolja zemlja na svijetu i Zagreb najbolji grad. Odrastao sam i živim cijeli život u Zaprešiću. Nisam Zagorec, roditelji su iz Hercegovine. Idem tamo skoro svake godine kad imam slobodno, međutim Zagreb je ipak 'number one'.
U siječnju 2022. završava u klubu u kojem je i danas. Navijačima u Hrvatskoj predstavio se u ljeto 2019. – 'izvanzemaljci' su sletjeli, a Poljud bacili u očaj. Jasno, riječ je o Gziri United. Kakve su bile reakcije, jedan bivši hajdukovac u redovima momčadi koja im je nanijela vjerojatno najveću sramotu u povijesti? Kako si sam vidio taj famozni poraz?
- Bilo je puno komentara na moj transfer u Gziru, ali život nogometaša je takav, tako su se stvari poklopile i ne žalim. Što se tiče poraza Hajduka, mislim da svaki klub jednostavno doživi takvu neku vrstu katastrofe. Znam da je to izgledalo jako loše. Mislim da se u današnjem nogometu nijedan klub ne smije podcijeniti, nebitno iz koje zemlje dolazi. Stvarno se svakodnevno možemo uvjeriti da nema više izjava lako ćemo ih pobijediti – priča iskusni Ćosić.
Hajdukovci su prošle sezone osvojili Kup, najavljivali su borbu za naslov, ali čini se da od nje u tekućoj sezoni ipak neće biti ništa, modri su se odvojili na devet bodova prednosti. Kako komentiraš stanje u HNL-u i, konkretno, svoj bivši klub?
- Na njihovu situaciju gledam tako da jednostavno nemaju kontinuitet. Osvojili su Kup, ali mislim da je ulog prevelik da se samo Kup osvoji. Ove godine su već promijenili tri trenera. Dok god je puno stranaca u Hajduku, oni neće osvojiti titulu. Temelj moraju biti domaći igrači iz Hajdukove škole s ponekim odličnim igračem u HNL-u. Volio bih da Hajduk osvoji prvenstvo, ali ne tako da Dinamo bude lošiji pa da oni osvoje, nego da oni budu bolji od Dinama i osvoje prvenstvo. To bi značilo da bi u skoroj budućnosti imali potencijalno dva predstavnika u Ligi prvaka. Zamislite samo npr. utorak Dinamo protiv Atalante, a srijeda Hajduk protiv Arsenala – objašnjava svoju optimističnu viziju.
Gzira je novu senzaciju kreirala prošlog ljeta. Iznad svih očekivanja, iz Europske su lige izbacili srpskog predstavnika, Radnički iz Niša, nakon jedanaesteraca. Potom su se hrabro potukli i s austrijskim Wolfsbergerom, koji je prije nekoliko sezona igrao protiv Dinama u Europi – ondje je završilo 0:0, ali su na Malti izgubili rezultatom 4:0.
- Ako vjeruješ da možeš nekog pobijediti, a protivnik je jači od tebe na papiru, ali te podcijenio, sigurno ćeš pobijediti. Komentari su bili odlični, svi su bili sretni, klubu je to prvi put da je prošao u treće pretkolo europskog natjecanja.
Kakav je život na Malti?
- Život je odličan. Dvaput tjedno izravan let za Zagreb, klima super, more, hrana, stvarno se ne mogu požaliti na ništa.
Ugovor u Gziri, koja je na ljestvici druga sa 17 bodova zaostatka iz vodećih Hamrun Spartansa, ima do ljeta. Upitali smo ga na kraju kakvi su mu daljnji planovi.
- Iskreno, ne znam što će biti nakon završetka ugovora. Nešto smo pričali i za sljedeću sezonu, ali ništa konkretno da bih mogao reći da ću ostati ovdje i sljedeće sezone – zaključio je Ćosić.
