Uvođenje trećeg ranga europskog klupskog nogometnog natjecanja, Konferencijske lige, na prvu se činilo kao idealna prilika za hrvatske klubove koji se ne zovu Dinamo, prije svega Rijeku i Hajduk, da se počnu češće plasirati u glavne faze europskih natjecanja. Međutim, u posljednje četiri godine, otkako postoji Konferencijska liga, nijedan hrvatski klub osim Dinama nije se uspio plasirati u bilo koje europsko natjecanje. Uoči uzvratnih europskih utakmica drugih kvalifikacijskih kola hrvatskih predstavnika u ovosezonskoj Ligi prvaka (Rijeka) i Konferencijskoj ligi (Hajduk i Varaždin) itekako je važno podsjetiti se na stanje koeficijenta hrvatskog klupskog nogometa u odnosu na ostatak Europe.
Hrvatska je uoči ove sezone na rang-ljestvici prvih liga europskih država prvi put ispala iz top 20 društva nakon čak 12 godina, i to je prilično alarmantna činjenica. Prije nego što iznesemo podatke i trendove koje dokazuju alarmantnost situacije, prvo se vrijedi podsjetiti na to kako funkcionira koeficijent država, odnosno liga. Svaki klub dobiva određen broj bodova u europskim utakmicama ovisno o ishodu, natjecanju i fazi natjecanja u kojoj igra. Državni koeficijent dobije se tako da se zbroje bodovi svih klubova koji su u toj sezoni bili u europskim natjecanjima (i kvalifikacije i glavna faza) te se taj zbroj dijeli s brojem klubova koji se iz te države natjecao u Europi, i onda se zbraja učinak iz posljednjih pet sezona kako bi se dobio završni koeficijent. Ono što je glavni problem hrvatskih klubova je europski jaz između Dinama i ostalih klubova iz gornjeg doma HNL-a. Uzevši u obzir da u domaćem prvenstvu u posljednjih nekoliko sezona gledamo prilične napete borbe za naslov prvaka koje uglavnom traju do posljednjeg ili pretposljednjeg kola, uistinu je nevjerojatno da je u Europi baš tako velika razlika između Dinama (38. klub Europe) i ostatka društva (Rijeka 135., Hajduk 154.). Dok je s jedne strane impresivno što je Dinamo na toj klupskoj ljestvici koeficijenata ispred Marseillea, Celtica, Šahtara, Galatasaraya i Salzburga, s druge je krajnje poražavajuće da je Rijeka iza Shamrocka, Borca, Celja i Lugana, a Hajduk iza Lincolna, Klaksvíka, Flore i Vikingura.
Ne postoji nijedna država bolje rangirana od Hrvatske koja ima takvu razliku između svojeg prvog i drugog najboljeg kluba u Europi. Zato su sve te države Hrvatsku u posljednjih šest godina (otkako je Hrvatska bila na 15. mjestu) i pretekle na rang-ljestvici ligaških koeficijenata, a to su Norveška, Danska, Švedska, Cipar, Švicarska, Poljska, Škotska i Izrael. S druge strane, Hrvatska je pretekla Rusiju i Ukrajinu, no to je uvjetovano razlozima nenogometne, odnosno ratne prirode. Za ukupan koeficijent lige nije dovoljan samo jedan klub, pa makar on i ostvarivao sjajne rezultate. Dinamo je u Europi bolje rangiran od bilo kojeg kluba iz čak deset država koje na ukupnoj ljestvici liga imaju bolji koeficijent od HNL-a (Češka, Turska, Norveška, Danska, Austrija, Poljska, Izrael, Cipar, Švicarska, Švedska). Nećemo reći da je u ovom slučaju kvantiteta klubova ispred kvalitete rezultata jednog kluba, ali je svakako potrebno imati kombinaciju jednog i drugog, barem u nekoj zdravoj mjeri, budući da se zbroj rezultata svih klubova na kraju dijeli s brojem klubova.
Upravo u miksu kvalitete i kvantitete leži razlog hrvatskog europskog pada. Dok je u posljednje četiri sezone Hrvatska imala samo jedan klub u glavnim fazama europskih natjecanja, Cipar, koji je nedavno Hrvatsku pretekao na ljestvici koeficijenata, u istom je razdoblju imao čak sedam klubova koji su se plasirali u Ligu prvaka, Europsku ligu ili Konferencijsku ligu (APOEL, Pafos, Apollon, Omonia, Anorthosis, Aris Limassol, AEK Larnaca). Višestruk broj različitih klubova u glavnim fazama europskih natjecanja u protekle četiri godine imale su i države poput Češke (6), Danske (6), Austrije (5), Švicarske (5), Poljske (4), Švedske (4) i Škotske (4), a veći broj predstavnika u glavnim fazama u Europi u tom su razdoblju imale i nama susjedne zemlje, Srbija (4) i Slovenija (3), koje nam polagano na ljestvici koeficijenata počinju puhati za vratom. Primjerice, prošle sezone slovenski su klubovi donijeli Sloveniji 9,093 boda, dok je Hrvatska ubilježila 5,875 bodova za koeficijent.
Na kraju krajeva, ovih godina su se u glavnu fazu Konferencijske lige plasirali i klubovi poput Vaduza iz Lihtenštajna, Lincolna iz Gibraltara, Larnea iz Sjeverne Irske, TNS-a iz Walesa te Klaksvíka iz Farskih Otoka. Sve su to klubovi s izuzetno slabijom igračkom kvalitetom od bilo kojeg hrvatskog prvoligaša, a kamoli Rijeke i Hajduka.
Ako ni u ovoj sezoni ne budemo svjedočili plasmanu dva ili tri hrvatska kluba u glavne faze europskih natjecanja, moguće je da za Hrvatsku slijedi još jedan pad na rang-ljestvici ligaških koeficijenata, što bi moglo donijeti dodatne negativne posljedice. Primjerice, ako Hrvatska s trenutačnog 21. mjesta padne na 23. mjesto, iduće će sezone prvak HNL-a morati započeti kvalifikacije za Ligu prvaka u prvom pretkolu, gdje svoje europske puteve započinju prvaci država poput San Marina, Andore i Malte. Itekako smo svjesni da je priča o padu koeficijenta HNL-a toliko puta ispričana, no ona sada zaista počinje prelaziti u sferu alarmantnog stanja, i upravo ju je zato važno ponovno naglasiti.
Otvori KEKS Pay
Rijeka i Hajduk prvo moraju shvatiti da je Europa bitnija od HNLa. Europa definira vrijednost kluba i ekonomsku održivost. Biti prvak Hrvatske ne znači ništa bez zarade u Europi nakon toga.