Odjednom kao da smo se probudili u 1990. godini.
– Ja sam igrao u Jugoslaviji kad se pjevalo "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska". Samo na takav način gledam na Hajduk. Isto tako želim da nikad ne uzme bod Dinamu. Oni su veliki rivali i bez tog rivalstva hrvatski nogomet ne bi imao smisla. Hajduk je veliki klub koji godinama nije uspio ono što je Dinamo – izjavio je u intervjuu za Dinamovu televiziju predsjednik Uprave plavih Zvonimir Boban.
Samo smo čekali da još posegne i za "Oj Dinamo, poginut ću za te kao Stjepan Radić za Hrvate", "Volim te, mama, ali ne više od Dinama" ili "Neka živi Dinamo i majka Hrvatska".
Zafrkanciju na stranu: Bobanovim džentlmenskim nastupom prema Hajduku odjednom kao da su zapuhali neki novi vjetrovi u hrvatskoj ligi, svakako pozitivni i za svaku pohvalu. Na tragu trenda koji je svojoj pojavom artikulirao i Dinamov predsjednik Velimir Zajec: gospoština u odnosu prema instituciji Hajduka, respekt i poštovanje. Umjesto šaketanja u svečanoj loži, stisak ruke s čelnicima bijelih, bez krivih pogleda, bez podbadanja, provokativnih i podcjenjivačkih izjava, repova.
Nedugo nakon Bobana, GNK se oglasio i priopćenjem:
– GNK Dinamo želi puno sreće i uspjeha našim predstavnicima u europskim kvalifikacijama – HNK Rijeka, HNK Hajduk i NK Varaždin. Nadamo se da će Hrvatska uz nas imati još kojeg predstavnika u Europi! – objavio je maksimirski klub, a na njega se nadovezala i Istra 1961 svojom objavom:
– NK Istra 1961 ovim putem želi puno sreće i uspjeha našim domaćim klubovima u nadolazećim europskim natjecanjima – Rijeci u borbi za Ligu prvaka, Hajduku i Varaždinu u borbi za Konferencijsku ligu i Dinamu u Europskoj ligi!
Još dva snažna naleta nesvakidašnjih HNL-ovih vjetrova, u svakom slučaju ohrabrujućih, obećavajućih. Tajming je dobar, uoči početka natjecanja, dok urnebes SuperSport HNL-a još nije ni u začecima, a pred nama je sezona velikih očekivanja mnogih klubova, stresova, tenzija, uzbuđenja.
Naime, uvijek je poželjno – a nažalost tako rijetko manifestirano u našoj ligi – da čelnici klubova međusobno nastupaju pomirljivo, dapače stimulativno jedni prema drugima. Poruka je to nade kako će Bobanov iskreni nastup, bez fige u džepu prema Hajduku, barem malo zapljusnuti i ohladiti uzavrele strasti s tribina. Doprijeti do onih koji s obje strane šalju poruke mržnje, onih koji dogovaraju tučnjave u gradskim četvrtima, na odmorištima i autocestama – provocirajući čak i fatalne ishode. Svima nam je u interesu da se takve pojave iskorijene i da derbiji Dinama, Hajduka i Rijeke budu praznici nogometa, a ne priredbe najvećeg sigurnosnog rizika. Pravi navijači, čiji je jedini "drive" ljubav prema svom klubu, taj će narativ prvi prihvatiti.
Naravno da su davno prošla vremena kada su Dinamo i Hajduk bili bratski klubovi, kao protuteže nekadašnjem političkom režimu (unutar mjesec dana u ljeto 1990. godine oba kluba poskidala su zvijezde petokrake s klupskih grbova), i prirodno je da kao divovi sjevera i juga Hrvatske s bogatom tradicijom imaju naglašeno, zdravo suparništvo. Kao i ono između jadranskih suparnika. Međutim, kada ono preraste u netrpeljivost i prijezir, i kada na tom valu zajašu zapjenjene mase, onda to postaje teret za cijelo društvo. U tom smislu Bobanove poruke imaju specifičnu težinu, zato što ih izgovara gigant i legenda hrvatskog nogometa, onaj čelnik Dinama koji je zaslužio da mu, zbog otvorenog poziva na pomirbu, na Poljudu – zaplješću.
Otvori KEKS Pay
Znas ono Zvone: my way or highway - pa sad ti provaj nekakav kontakt sa takvim likovima. hajduk je zreo za splitsku ligu kvartova, ali nakon dvi godine niti jedan kvart ne bi vise imao nikakav kontakt s njima, paa oni su unistili nkSplit, umisto da mu pomognu oni su nkSplit proglasili neprijateljem hajduka i sve koji navijaju za nkSplit