U snimanje sam ušao s jako puno strahova. Strah od obujma posla, organizacije vremena, strah od usklađivanja obveza u kazalištu s onima na setu, strah od dužine snimanja, straha od posljedica snimanja serije, prepoznavanja na ulici i gubitka kakve takve anonimnosti, straha od tuđeg mišljenje o meni i potencijalnih osuda.
I onda sam shvatio da tako, strepeći u nekim projekcijama, neću nikamo dogurati, da to može biti sjajna prilika da se suočim sa svim tim demonima i da zaradim novac. U tom smislu to mi je snimanje bilo oslobađajuće. Na tuđe mišljenje nikada ne možeš utjecati, jednostavno smo prerazličiti, ono što se vama sviđa nekome drugome može biti grozno i obrnuto. A ja se samo mogu truditi da budem iskren prema sebi i da, u kojem god formatu se pojavio, nikada ne odustanem”, govori Dado Ćosić, kojeg gledamo u seriji Nove TV “Čista ljubav”.
Utjelovio je Blaža, a ima li s njime sličnosti govori: “To bi bilo kao da imam miksetu na kojoj se nalaze sve moje osobine. Za Blaža sam nekolicinu njih pojačao, neke smanjio, neke stavio na mute. S idejom da Blaž s kraja serije ne može biti isti kakav je bio na početku. Smatrao sam da mu se mora dogoditi preobrazba. I da mora biti realan, bez uljepšavanja i prikrivanja”, govori 30-godišnjak i dodaje može li u jednom dugotrajnom projektu poput ovog dobro razraditi svoj lik.
“U seriji postoji izvjesna neizvjesnost. Na početku serije ne znam kako će ona završiti ne znam kako će se lik do kraja razviti. Takoreći, putem ga razvijam i pravdam njegove postupke. U predstavi materijal je jasan, uvijek je isti, ali igranjem se otvaraju nove mogućnosti i novi prostori i svaki je put drukčije. Iako je predstava ista, ona nikada nije ista. I u skladu s time razvijaš i širiš sebe i svoje mogućnosti unutra toga što igraš”, govori član ansambla ZKM-a koji je prije nekoliko godina ozlijedio leđa i nekoliko mjeseci nije mogao glumiti u predstavama.
"Ozljeda leđa davno je iz mene. Znate, jedna stvar je klinička slika i ono što vam doktori kažu, što vas vrlo često ograniči i možda čak i da opravdanje da se prepustite ozljedi. Da je po liječnicima, nikad ne bih smio dignuti ništa teže od osam kilograma. A sasvim drugo je ono kako vi kreirate vlastitu realnost. U toj mojoj realnosti ja ozljedu leđa nemam. I iz te realnosti proizlaze moje mogućnosti. Olga Pakalović ima nešto više od osam kila, bez ikakvih posljedica sam je dizao i nosio, kroz smijeh opisuje Dado koji se nedavno Olgu i oženio... ali samo u seriji.
“Ne, ja se ne priželjkujem oženiti. Zajedništvo se može živjeti i na druge načine”, govori dramski umjetnik koji je niz zapaženih uloga ostvario u kazalištu (“Teškoće s izražavanjem”, “Ja i moji osjećaji”, “Tartuffe”, “Črna mati zemla”, “Bijeli bubrezi”, “Alisa u zemlji čudesa”..), uloga u filmu “Zvizdan” donijela mu je Zlatnu Arenu na najbolju sporednu mušku ulogu, no tek tek se sada ostvario njegov strah i ljudi ga prepoznaju na cesti.
“Jedna gospođa me na Dolcu s leđa zaskočila i hvatala po ramenu da vidi koliko me boli rame s obzirom na to da sam noć prije u epizodi provaljivao vrata i glumio da me rame boli. Druga teta u jednom dućanu rekla mi je sljedeće: “Vi tako nekada na televiziji budete ružni a evo sad kad vas vidim, to i nije baš tako.” Objema sam zahvalio na komplimentu”, opisuje Ćosić koji se u djetinjstvu zaljubio u glumu.
“Svaki put kada bi baba Vida popila kavu i otišla svojim putem ja bih svojem baku i djedi glumio kako baba Vida ulazi u kuću. Tu negdje sam se zaljubio u glumu. Hvala babi Vidi što je išla na živce mom djedu tih 90-ih”, prisjetio se Dubičanin koji od 1999. godine živi u Zagrebu, a u drugom srednje počeo se ozbiljnije baviti glumom upisavši Učilište ZKM-a.
“Bruno, u to vrijeme moj najbolji prijatelj, nazvao me i otprilike mi rekao da se on ide upisati u Učilište i da, ako sam odlučio da ipak ostajem u Zagrebu i ne vraćam se u rodni grad, mogu se s njim ići upisati. I tako se nisam vratio u Dubicu”, otkriva. Iz drugog pokušaja upisao je zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti, a kasnije nije krio da je stanje na fakultetu bilo demotivirajuće i nije bilo otvorenosti i tolerancije.
"Da, rekao sam to, i u nekim stvarima je bilo tako, neki ljudi mi nisu bili po volji, nisam ni ja njima, neke situacije mi nisu bile po volji. Nisu bile u skladu s mojim očekivanjima. I to dolazimo na ono bitno. Očekivanja. Niti je bio problem u ljudima niti u situacijama nego u mojim očekivanjima. Jako sebično od mene. Očekivati nešto od bilo koga, od bilo čega - vrlo zeznuto i vrlo krivo, govori i dodaje:
"Nisam razmišljao da se ispišem, božesačuvaj, nego da se prebacim na drugu akademiju. Danas mi je jako drago da to nisam napravio. Uopće, danas mi je jako drago zbog svih odluka koje sam ikada u svom životu donio."
ma Mile udarim te tamo di si supalj