Druga sezona podcasta "Bobu Bob" na Večernji TV ove jeseni donosi nova iznenađenja, svježe sugovornike i teme koje izazivaju rasprave i preispitivanja. Autor i voditelj Igor Bobić, iskusni novinar s prepoznatljivim stilom i britkim pitanjima, i ovaj put nastavlja istraživati društvene fenomene kroz razgovore s različitim osobnostima - od političara, kulturnjaka pa sve do ljudi čija životna iskustva otvaraju nova poglavlja javne scene. S njim smo razgovarali o tome što publika može očekivati od nove sezone, kako bira svoje goste i koliko ga sam taj format novinarstva mijenja kao sugovornika i promatrača društva.
Druga sezona podcasta "Bobu Bob!" je pred nama. Kako ste zadovoljni odjekom i uspjehom prve sezone? Više nego zadovoljan. Novi medij, novi format, a odaziv gostiju te gledanost i slušanost na svim platformama jako dobre. Čak bih rekao iznad očekivanja, ali znali smo glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i ja kada smo pokretali podcast u veljači da prostora za nešto novo i drukčije ima, da postoji potencijal i da kombinacija koju dajemo Večernjak i ja može biti dobitna.
Koja je epizoda prema brojkama bila najgledanija, i jeste li to očekivali ili vas je iznenadilo? Bila je to epizoda u kojoj je gostovao Miroslav Škoro koji prije toga nije puno govorio o svom "prošlom životu" političara. A i emitirana je uoči Thompsonovog koncerta s kojim je u kumskoj vezi, ali su im se putevi razišli pa je ljudima bilo zanimljivo što je tomu razlog i hoće li i sam na Hipodrom. Otkrio je Škoro u tom razgovoru i da je imao anafilaktički šok zbog magarećeg mlijeka i skoro umro i da zbog narušenog zdravlja ne može na koncert i da bi inače išao. A da s Thompsonom nije ni u kakvoj svađi.
FOTO Pogledajte život Roberta Redforda u slikama
Kakvi su bili komentari gledatelja? Jeste li dobivali više pohvala, kritika ili možda konstruktivnih sugestija? Naravno, to je ovisilo o tome kome se određeni gost, a bilo ih je dvadeset troje sviđa ili ne. Da budem iskren, sve kritike, bile pozitivne ili negativne, kao i konstruktivne sugestije, uzimam na znanje, ali se njima ne opterećujem. Ono što mislim da je dobro primjenjujem, a ostalo ostavljam u bespućima interneta.
Postoji li neki gost iz prve sezone koji je vama osobno bio posebno zanimljiv ili izazovan? Za svakog gosta se pripremam na isti način jer mi je svaki najvažniji i izazov jer u minimalno sat vremena trajanja podcasta ipak moraš nešto znati o njima i pokušati izvući nešto novo i drukčije. Prije spomenuti Škoro bio je dodatni izazov jer u nekoliko mjeseci otkada sam ga prvi put zvao, odbijao je pomisao razgovarati o politici, da bi me na kraju razgovora pitao zanima li me još nešto.
Je li se dogodilo da je netko odbio doći u podcast, i ako jest – kako ste to doživjeli? Nisam imao situaciju da netko odbija doći u podcast zbog podcasta samog ili mene. Za neke ljude jednostavno nije bilo mogućnosti da dođu unatoč višemjesečnim dogovorima.
Što publika može očekivati od nove sezone? Hoće li biti kakvih većih noviteta u formatu, temama i gostima? Mladi smo još. Tek nam je pola godine. Malo smo ušminkali špicu, format ostaje isti uz htijenje da budemo unutar sat vremena. Malo ćemo podići marketing da povećamo vidljivost i "napasti" na najjače.
Postoji li neka "lista želja" gostiju koje priželjkujete ugostiti u drugoj sezoni? Imam listu želja naravno. Ali, ako bih vam je otkrio, onda neka od jakih imena s kojima sam u dogovoru ne bi bila iznenađenje za gledatelje i slušatelja. A to ne želimo, zar ne?
Mislite li i dalje zadržati fokus na politici i društvenim temama, ili planirate i šire teme? Nisam rob političkih tema, iako se u tome najbolje snalazim. I prošle sezone govorili smo o gospodarstvu s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić koja je i otvorila podcast te s predsjednikom Uprave Končara Gordanom Kolakom. O znanosti s Ivanom Đikićem, umjetnoj inteligenciji s Hrvojem Josipom Balenom sa Sveučilišta Algebra Bernays te o klimatskim promjenama s ravnateljem DHMZ- Ivanom Güttlerom i akademikom Mirkom Orlićem. Bit će tu i estrade, sporta. Sve je otvoreno.
Kako danas gledate na političku situaciju u Hrvatskoj? Što vam se čini najvažnijim trendom ili problemom? Nisam politički analitičar nego novinar. Ali, ono što primjećujem je stanovita dosada - u listopadu će devet godina kako je Andrej Plenković premijer, pokazatelji o životu u državi s kojima maše stoje na papiru, a čini se da reformi o kojima se nekad toliko govorilo nema. Mislim na školstvo, zdravstvo i pravosuđe prije svega.
Nedavno se dogodilo da braniteljske skupine zabranjuju ili onemogućavaju održavanje festivala u Benkovcu. Što to govori o društvenom ozračju i slobodi izražavanja? Mislim da je loše da se bilo kome brani da iznese svoj stav o bilo čemu. Osim ako se ne radi o govoru mržnje. Pogotovo se to odnosi na umjetnički izričaj. Sloboda izražavanja temelj je demokratskog društva i nešto što 2025. ni na koji način ne bi trebalo biti upitno.
Kako biste usporedili političare s početka svoje karijere i ove današnje? Jesu li se oni zapravo bitno promijenili ili su samo okolnosti drugačije? I jedno i drugo. I oni su ljudi, gledaju i slušaju što publika traži. Onda se to zove populizam. U gorem obliku to vodi u autokraciju pa onda u još nešto puno gore. Ostaju primjeri plemenitih ljudi i političara kakav je bio Vlado Gotovac primjerice, i koji će uvijek biti nadahnuće. Ima i sada svijetlih primjera na različitim razinama vlasti, ali na koncu sve ovisi o glasačima koji prvo trebaju izići na izbore i onda odabrati nekoga. Nažalost, sve sam bliži onoj narodnoj da na bilo kojoj razini, narod ima vlast kakvu zaslužuje. Uvijek.
Vratimo se malo na vašu karijeru. Koji su vam trenuci bili presudni u oblikovanju novinarskog puta? Sad mi se već teško i sjetiti kad sam počeo u srednjoškolskom listu Boom i na Radio Orahovici početkom devedesetih. Ha ha ha. Ali, rekao bih da je to, uz Slavonski radio i Slavonsku televiziju te Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju, kao i N1, koji su me svi obilježili, ipak RTL. Bio sam jedan od osnivača te televizije u Hrvatskoj, mislim da je te 2004. zaista stiglo televizijsko novinarstvo u Hrvatsku. Puno smo toga radili prvi i jako sam ponosan na tih 15 godina koje sam proveo ondje prešavši put od prve do zadnje stepenice.
Jeste li ikad požalili zbog nekog pitanja u intervjuu ili nečeg što ste objavili? Žalim zbog grešaka. Krivog podatka ili izgovora. Iako se kaže da se u svakom poslu greške događaju. Nisam požalio zbog nekog pitanja, a i shvatio sam da, ako ste korektni prema sugovorniku, i najteža pitanja prođu i ista osoba će vam ponovno doći u goste.
U odnosu na prve godine novinarstva, što se najviše promijenilo u načinu na koji danas radite svoj posao? Na Slavonskom radiju u Osijeku sredinom 90-ih bio je jedan kompjuter u podrumu na kojem je bio internet i onda bismo iza 22 sata išli surfati jer je tada modem bio brži. Pravi cringe. Za neke podatke išao sam u arhivu Glasa Slavonije. Danas je sve na klik udaljeno. Novinarski posao se toliko promijenio i ubrzao da je i samim konzumentima to teško pratiti. Novinarima samima to stvara probleme jer su svi u poziciji da mogu izvještavati i nuditi informacije. Možda je to prilika da pravo novinarstvo izbori svoju poziciju koju gubi u društvu informacija.
Što mislite, koliko podcasti poput "Bobu Bob" mogu stvarno utjecati na javnu percepciju i društvene debate? Nisu što se kaže breakthrough, ali mogu pomoći. Zovem u goste ljude koji su zanimljivi, aktualni i imaju što za reći. Zabranjenih ili lakših pitanja nema. Ako nešto od izrečenog potakne nekoga na razmišljanje ili čak potakne neku akciju, nitko sretniji od mene.
Što biste rekli mladim novinarima? Je li danas teže ili lakše ući u ovaj svijet nego kad ste vi počinjali? Mislim da je lakše već i zbog ovoga što sam spominjao prije da smo društvo informacija koje svatko dijeli i širi na bezbrojnim platformama. Ali, baš zbog toga posao novinara nikad nije bio odgovorniji i važniji. Najveći problem je svakako podcijenjenost, prije svega materijalna, prema novinarima, zbog čega i ovi koji su u ovom pozivu, razmišljaju da ga se ostave. Da ne govorim o likovima koji nas nazivaju "dnovinari". Istina, ima svakakvih novinara, kao i liječnika i kuhara. Ali znajte, rijetko je koja afera otkrivena, a da je nisu donijeli novinari, rijetko bi bilo koja nepravda u borbi s birokracijom bila riješena da nije novinara i rijetko biste znali što se zaista događa da nije novinara. Istina na kraju pobjeđuje, a novinari su bili i ostali i bit će oni koji ju pronose.
Otvori KEKS Pay
