Glumački i životni par Ninu Violić i Filipa Šovagovića ne treba posebno predstavljati. Za Večernjakovu ružu nominirani su za glumačko ostvarenje u filmu "Dobra djeca" Filipa Peruzovića, u kojem glume sestru i brata. U filmu pulsiraju kao jedno pa je bilo nemoguće odvojiti ih i nominirati samo jedno od njih.
Najprije čestitke na nominaciji. Koliko vam znače nagrade? Nina, vi ste k tomu već dobitnica jedne Večernjakove ruže. Po čemu pamtite tu dodjelu?
Nina: U zoru, 24. siječnja 2003., rodila sam svoju kćer Rozu i onda su mi navečer u rodilište javili da sam dobila Ružu, koju mi je za nekoliko dana uručio dostavljač na kućnu adresu jer se nisam uspjela snaći da pošaljem nekoga na dodjelu. Dakle, tu dodjelu neću zaboraviti nikada iako nisam bila prisutna.
Filip: Lijepo je dobiti nagradu za svoj rad. Dodjela je svečanost, mota se tu puno ljudi, sretneš neke drage ljude koje dugo nisi vidio.
Nominirani ste za svoje uloge u filmu "Dobra djeca", što je ujedno vaša prva veća suradnja pred kamerama (znamo da ste se kratko pojavili skupa u filmu "Tri muškarca Melite Žganjer" i u filmu "Puška za uspavljivanje"). Kako je bilo snimati, što je bilo posebno izazovno? Kako ste se pripremali za uloge Nikole i Saše?
Nina: Igrali smo stolni tenis u parovima jer ja nisam imala pojma, a Filip ubija, a u filmu smo morali igrati tenis kao da smo ga igrali cijeli život. Moj je cilj bio da ga pobijedim barem jednom. Nisam baš uspjela, ali na snimanju sam bila okej. Filip nije htio govoriti ni o scenariju ni o filmu u slobodno vrijeme i meni se to na neki način svidjelo. Tako smo za snimanje zadržali neku vrstu iznenađenja.
Filip: Nama je vrlo rano postalo jasno da će se snimati dugi kadrovi pa je većina vremena u pripremama otišla na svladavanje teksta. Negdje pred sam početak filma bili smo u stanju odigrati i istoimenu predstavu. Zabavniji dio bili su stolnoteniski turniri svake nedjelje. To je bio zanimljiv kondicijski trening s našim kolegama Filipom Peruzovićem i Nikolinom Bogdanović.
Što ste, glumeći skupa, novo spoznali jedno o drugome kao o glumcima?
Nina: Spoznala sam da je Filip u stanju pojesti samo salatu u stanci za ručak.
Filip: Tajna je u suigri i supostojanju, bitno je shvatiti da nisi sam na setu i onda je sve lakše.
Filipe, kakav ste u životu mlađi brat sestri Anji Šovagović Despot? Nina, vi ste jedinica, je li vam ikada u životu nedostajala bratska figura?
Nina: Nije.
Filip: Vjerojatno bih mogao biti i bolji.
U skladu s ovom dvojnom nominacijom, zgodna je činjenica da ste i privatno u vezi. Tko je u ovim najboljim godinama, u kojima ste vas dvoje, tolerantniji? Kažem tolerantniji jer nekako mi se čini da je tolerancija u određenim godinama ključ dobre veze. Ili se varam?
Nina: To ponekad ima veze s vremenom, kad je jugo, primjerice, ja sam tolerantnija, a kad je ledara i sivo nebo, onda je Filip bolji.
Filip: A kako kada. Tolerancija valjda znači nešto između totalne ignorancije i totalnog razumijevanja. Dani su različiti, imate bolju i lošiju godinu, ne možete predvidjeti stvari i ni sami nekad ne znate što biste sa sobom. Svi smo mi u potrazi za savršenim balansom.
Sigurno svako od vas ima neke navike koje je ovaj drugi prihvatio i zavolio. Dakle, što je Nina zavoljela zbog Filipa, a što Filip zbog Nine?
Nina: Ja sam zavoljela mesne proizvode.
Filip: Ja sam zavolio nogomet. Prije bih tu i tamo pogledao neku utakmicu, ali sad baš pratim. Imam goleme rupe i pokušavam to nadoknaditi, gledam i neke stare tekme. Okupiraju me transferi, statistika.
Pitanje za oboje – glumačko ostvarenje kojim ste najzadovoljniji?
Nina: Kad sam bila mlađa, bila sam jako kritična prema sebi i nikad ne bih bila zadovoljna, a sada ima već puno uloga zbog kojih sam baš nekako zadovoljna.
Filip: Pa obično sam zadovoljan kada uspijem pomiriti zahtjeve kolektivnog ega i manjak individualne ambicije. A i obrnuto.
I po pokušajima dogovora za ovaj mali razgovor vidim da ste jako zauzeti. Na čemu trenutačno radite?
Nina: Nedavno je izašla predstava "Zakopana čuda" s Leonom Lučevim i Jelenom Graovac Lučev, koju sam režirala i želim joj dug život i puno publike, a 6. veljače u HNK Zagreb imama premijeru predstave "Trilogija o Agamemnonu" Lade Kaštelan, koju režira Livija Pandur, u kojoj igram Klitemnestru, ženu osvetnicu koja zakolje svog muža koji joj je ubio kćer.
Filip: Evo, jurim na predstavu u Gavellu.
I ono ključno, koga ćete povesti na dodjelu Večernjakove ruže 20. ožujka u HNK Zagreb.
Nina: Nadam se da neću imati predstavu taj dan, recimo, u HNK2!
Filip: A to još ne znam!
Otvori KEKS Pay
