Lupita Nyongo mogla bi biti najljepša žena na svijetu, no svejedno to nikad ne bi bila za Homera, ne bi to bila za Grke iz brončanog doba, kao ni za današnje Grke. To ne znači da im ne bi bila lijepa. No, nikako ne bi bila lice zbog kojeg bi se pokrenulo 1000 brodova na Troju. Pa ni 500. Jer uopće nije bilo pitanje ljepote lica, već ahejske moći i prestiža koje u paketu dolazilo uz njega. Jednostavno, nije postojala nikakva šansa da je Helena od Sparte mogla izgledati kao žena iz srca crne Afrike.
Nastranu što ju je Homer opisivao epitetima xanthos (za svijetlu boju kose, ne nužno plavušu) i leukolenos (za bijele ruke). Ne, stari Grci, pa ni Spartanci, nisu bili rasisti u današnjem smislu riječi. No Sparta je tijekom svoje povijesti izrasla u najksenofobnije društvo antičkog svijeta, koje je između ostaloga redovito periodički provodilo kseneziju, deportaciju svih stanovnika strane krvi, svih kojima oba roditelja nisu rođena u Sparti. Čak i u "otvorenoj" Ateni, Periklo mora ponizno moliti građane za izuzeće da sinu kojeg je imao s neatenjankom odobre državljanstvo. Oni su još tada imali ICE!
Zanimljivo kako takozvana revizija povijesti uopće nije problem kad se od neprihvatljivih povijesnih činjenica stvara prihvatljiva i politički korektna laž. Problem je kad je obrnuto kao kad se vječni pozitivci i osloboditelji prikazuju kao zločinci čak i kad to nesumnjivo jesu.