Djetinjstvo provodimo u školi, na brojnim izvannastavnim aktivnostima poput učenja stranih jezika i sporta. Tinejdžerske dane provodimo u srednjoj školi, gdje se od nas već očekuje da znamo što ćemo dalje kada je riječ o karijeri. A potom slijede dvadesete, kada očekivanja postaju još veća – vrijeme kada i sami od sebe očekujemo previše. Putovanja, druženja, posao, prijatelji, obitelj, ciljevi koje si postavljamo sami, ali i oni koje nameće društvo. Jesmo li postigli sve što smo planirali? Kasnimo li za svojim vršnjacima? Živimo li savršen život kakav nameću društvene mreže? To su pitanja koja si mladi svakodnevno postavljaju.
Što je burnout?
Upravo ta neprestana utrka s vremenom i visokim očekivanjima može dovesti do iscrpljenosti i osjećaja preopterećenosti – poznatog kao burnout. Sindrom izgaranja stanje je fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom i pritiskom. Iako se često povezuje s radnim okruženjem, sve je prisutniji i među mladima koji balansiraju između fakulteta, posla, društvenog života i osobnih ambicija.
Istraživanja pokazuju da sve veći broj mladih doživljava simptome burnouta, a neki ih prepoznaju tek kada postanu ozbiljni. Ista istraživanja otkrivaju da mlađe generacije doživljavaju znatno više stope burnouta – čak 81 % mladih u dobi od 18 do 24 godine i 83 % onih između 25 i 34 godine prijavilo je simptome izgaranja, u usporedbi s “tek” 49 % osoba starijih od 55 godina.
Kada je vrijeme da povučemo kočnicu? Kako prepoznati znakove burnouta i spriječiti da nas potpuno iscrpi? O ovim pitanjima razgovarali smo sa psihologinjom Dajanom Krupić, vlasnicom Norvela – savjetodavnog centra u Osijeku, koja se savjetodavnim radom bavi više od 15 godina, a profesionalno se razvila kao stručnjakinja za mentalno zdravlje.
— Mladi uče od nas odraslih, od društva i promatraju što se nagrađuje, a što ne. U današnjem društvu često se vrednuje konstantna zaposlenost i postignuće, pa se odmor pogrešno doživljava kao lijenost, „nerad“ ili gubljenje vremena. Mladi su izloženi pritisku da stalno budu produktivni – bilo kroz školu, fakultet, dodatne aktivnosti ili rad na sebi – što stvara osjećaj da nikada nije “dovoljno”.
Psihološki gledano, osjećaj krivnje proizlazi iz vjerovanja i naučenih obrazaca, gdje osoba vjeruje da se njezina vrijednost mjeri isključivo postignućima i vanjskom evaluacijom, umjesto da shvati kako su odmor, slobodno vrijeme i uživanje u životu ključni za rast i dugoročnu produktivnost. Kronični stres i anksioznost također igraju ulogu, jer mozak naviknut na konstantnu aktivnost teško prihvaća mir i može slati signale da nešto “nije u redu” kada osoba prestane raditi i ne prima više informacije – objašnjava psihologinja Krupić.
Postavite granice
No kako prepoznati, ali i postaviti granicu između produktivnosti i potpunog burnouta? Važno je naglasiti da, ako nastupi burnout, nije dovoljno samo se naspavati ili odmoriti jer je u tom trenutku već nastao ozbiljan problem u funkcioniranju živčanog sustava. Kada dođe do burnouta, oporavak može potrajati i nekoliko mjeseci, čak i godinu dana. Zato psihologinja naglašava koliko je važno biti svjestan svojih kapaciteta.
— Postoje određeni signali koje treba pratiti kako bi se osigurala ravnoteža između rada i oporavka, jer izgaranje nije uvijek očito. Zapitajte se kada vam je previše i postavite si pitanja poput: “Koliko sam preplavljen obvezama, pa i onim najjednostavnijima, poput odlaska u trgovinu?”, “Otkazujem li aktivnosti koje su mi korisne zbog umora (npr. vježbanje, druženje)?”, “Osjećam li se kao da više ne mogu?”, “Postajem li razdražljiv na sve i svakoga?” Ako smo svjesni svojih kapaciteta, ove ćemo stvari primjećivati i na njih reagirati što prije.
Ključnu ulogu igra stil življenja, što su potvrdila i brojna znanstvena istraživanja.
— Stil življenja koji će nam pomoći da ne pregorimo, odnosno da budemo svjesniji svojih aktivnosti i potreba tijela i uma, razvijamo tako da prestanemo težiti raditi više i tražiti načine kako biti još produktivniji. Upravo to stvara problem u društvu – ne razvijamo autentično dopuštenje za odmor, već i dalje potičemo “još više”.
Radimo više na tome da se pitamo zašto nam je važno to što radimo, kako želimo živjeti, što smo do sada naučili od odraslih i što bismo mogli mijenjati kako bi nam bilo bolje. Znanstvena istraživanja pokazuju da mentalnu snagu i svjesnost održavamo redovitom meditacijom, odnosno mindfulness praksom, uključivanjem u socijalne aktivnosti, boravkom u prirodi, svakodnevnim vježbanjem, razvijanjem suosjećanja prema sebi i drugima, planiranjem vremena za sebe i ugodne aktivnosti te edukacijom o životnim vrijednostima kako bismo se lakše usmjerili prema njima – objašnjava psihologinja.
Balans je ključ
Koliko ste puta u posljednjih mjesec dana rekli “nemam vremena”? No je li to uistinu zato što nemamo vremena ili imamo previše distrakcija i loše postavljene prioritete? Kada se zapitamo, odgovor je jednostavan – ključ je balans.
— Više vremena imamo za ono što nam je važno kada smo odmorni. Tada smo motiviraniji i imamo više energije. Da bismo postigli balans, moramo otkriti kako funkcioniramo kao osobnost i trebamo li više aktivnosti koje aktiviraju osjećaj postignuća ili aktivnosti koje potiču osjećaj zadovoljstva kako bismo se optimalno osjećali dobro.
Još uvijek u društvu prevladava slaba svijest o potrebama i granicama, pa često djelujemo iz neznanja i nerazumijevanja. Također, izostaje i društveno shvaćanje da zadovoljstvo životom i smislenost ne znače samo imati odličan uspjeh i stalno nešto postizati, već i sposobnost empatije i osjetljivosti prema osjećajima drugih ljudi – zaključuje psihologinja.
Otvori KEKS Pay
