Svaki roditelj čini najbolje što zna i može u određenom trenutku. Zadaće koje se stavljaju pred roditelja uistinu su zahtjevne i složene, a roditeljska je uloga mnogim majkama i očevima jedan od najvećih životnih izazova. Gotovo pa nema roditelja koji je u cijelosti zadovoljan sa sobom, koji vjeruje da čini sve savršeno i da ne može bolje. Naravno, uvijek postoji mogućnost za napredak, uvijek postoje druge mogućnosti kada roditeljski napori ne donose očekivani rezultat. Gotovo pa nikad nije kasno zapitati se: "Kako mogu biti bolji roditelj?", „Kakva su moja uvjerenja i na čemu se temelje?“, „Kakve odgojne metode i postupke koristim?“, „Jesu li one učinkovite?“ itd.
Psihološka istraživanja dugo se bave pitanjem kakav odgojni stil roditelja najviše pogoduje razvoju djeteta i što je sve potrebno pružiti djetetu kako bi izraslo u zdravu i vrijednu osobu. Stečene spoznaje mogu roditeljima poslužiti kao smjernice kvalitetnijeg roditeljstva te pružiti praktične savjete za svakodnevno bavljenje djetetom. Nažalost, recepti za odgoj ne postoje, kao niti savršeni roditelji. No, to djetetu nije ni potrebno. Najvažnije je djetetu pružiti i pokazati ljubav, jasno pokazujući tko je „glavni“ u tom odnosu, tko odlučuje i tko je odgovoran. Roditelj dijete mora prihvatiti onakvim kakav jest, sa svim njihovim vrlinama i manama i dati mu prostora da iskaže svoju osobnost.
Upravo takvi roditelji, oni koji rade na sebi, konstantno se zapitkuju što još mogu učiniti, nastoje poboljšati svoje roditeljske vještine i ispravljati neizbježne pogreške, najuspješniji su roditelji kojeg bi svako dijete poželjelo.
Roditeljstvo bez uputstava
Budući obitelj predstavlja prvi kontakt djeteta sa svijetom i prvu stanicu na putu njegovog odrastanja, odnos između roditelja i djeteta temeljan je za razvoj zdravog pojedinca. U obiteljskom okružju dijete stječe prva iskustva, uči na temelju roditeljskog ponašanja, formira mišljenje i stavove, razvija svoje osobne potencijale i socijalne odnose. Stoga je obitelj i odnos roditelja najznačajniji čimbenik razvoja pojedinca i njegove cjelokupne ličnosti. Tema psiholoških istraživanja unazad nekoliko desetljeća upravo su utjecaj stilova roditeljskog ponašanja na razvoj djeteta. Tako su utvrđena četiri različita roditeljska stila: autoritativni, autoritarni, popustljivi i zanemarujući, tj. indiferentni stil.
Autoritativni roditelji postavljaju jasna pravila ponašanja i zahtjeve, pri čemu djetetu objašnjavaju razloge primjene određenog odgojnog postupka. Poštuju potrebe i prava djeteta, uzimajući u obzir njegovu razvojnu dob. Ponašanje tih roditelja, unatoč restrikciji i visokoj razini kontrole karakterizira i mnogo topline i razumijevanja. Takva djeca su samopouzdana, samostalna, motivirana za rad i postizanje uspjeha, prihvaćaju svoju osobnost sa svim manama i vrlinama, društvena su i odgovorna.
Između autoritarnih roditelja i njihove djece vlada odnos podređenih i nadređenih. Takvi roditelji maksimalno kontroliraju djetetovo ponašanje i zahtijevaju neupitnu poslušnost. Ne uzimajući u obzir potrebe i prava djeteta, strogo discipliniraju djecu i često primjenjuju i fizičko kažnjavanje. Kao rezultat, djeca su povučena i nesigurna, nedostaje im spontanosti, djevojčicama nedostaje motivacije za postizanje uspjeha, dok su dječaci zbog svoje nesigurnosti najčešće agresivni.
Popustljivi roditelji su jako usmjereni na dijete i pokazuju puno topline i pozitivnih osjećaja, no popuštaju mu u svim njegovim zahtjevima, toleriraju brojna neprihvatljiva ponašanja i ne postavljaju primjerene odgojne granice. Takva djeca obično su dobro raspoložena, no nedostaje im osjećaja odgovornosti, impulzivni su i skloni agresivnosti ako ne dobiju ono što žele. Često se ponašaju razmaženo, nesigurno i neodgovorno.
Zanemarujući, tj. indiferentni roditelji postavljaju malo ograničenja, ali pružaju i malo pažnje, zanimanja i emocionalne podrške svome djetetu. Zanemarujući roditeljski stil povezuje se s najnepoželjnijim razvojnim ishodima kod djece. Taj stil ne potiče zdravi socijalni razvoj. Djeca zanemarujućih roditelja ne sudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama, sklona su agresivnom ponašanju prema drugima ili socijalnoj povučenosti. Ne zanima ih škola pa je često napuštaju te češće pribjegavaju različitim oblicima ovisnosti.
Iako idealnog modela nema, niti jedan roditelj primjenjuje isključivo jedan odgojni stil, najpoželjniji je autoritativan odgoj u kojem roditelji imaju visoka očekivanja od svog djeteta, svome djetetu objašnjavaju razloge postavljanja pravila te ga odgajaju čvrsto ali brižno uz mnogo emocionalne podrške u toplini obiteljskog doma. U tom će slučaju dijete na pozitivan način kroz svoje odrastanje graditi samopouzdanje, biti spremno na prihvaćanje rizika te imati visoku razinu samopoštovanja. Takav će pristup ujedno omogućiti zdrav psihofizički razvoj, učinkovita obrazovna postignuća i zavidne socijalne vještine koje su u suvremenom svijetu često mnogo važnije od ocjena zapisanih u školskoj svjedodžbi.
Kako (p)ostati najbolji roditelj za svoje dijete?
1. Stvorite emocionalno toplo obiteljsko okružje - najvažnija osobina svake obitelji je toplina emocionalnih odnosa unutar obitelji. Emocionalna toplina ima snažan utjecaj na razvoj djeteta, na njegov doživljaj odnosa među ljudima i na kasniji odgoj vlastite djece.
Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, razumijevanje, pažnju i brigu. Često mu se osmjehuju ili na druge načine iskazuju svoju ljubav, ohrabruju ga, prijateljski su raspoloženi prema njemu, nastoje vidjeti stvari iz djetetove perspektive i uvažavaju njegove osjećaje. Od odgojnih metoda koriste objašnjenja, ohrabrivanja i pohvale.
2. Pronađite mjeru u kontroli svog djeteta – dobri roditelji čvrsto kontroliraju svoju djecu, postavljaju pred dijete određene zahtjeve i određuju pravila, jasno pokazujući tko je „glavni“ a potom nadziru njegovo ponašanje kako bi osigurali da se zadanih pravila dijete pridržava.
Međutim, prečvrsta kontrola djetetovog ponašanja, bez mogućnosti slobodnog izbora, može dovesti do zavisnosti, nesamostalnosti, nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, smanjenih ambicija i potisnutog neprijateljstva. S druge strane, preblaga kontrola može rezultirati agresivnim i nedosljednim ponašanjem kod djeteta.
Da bi se dijete razvilo u zdravu i zrelu ličnost, ono zahtijeva određen stupanj slobode i slobodnog izbora ali i određenu strukturu i niz postavljenih pravila ponašanja u socijalnim odnosima.
3. Budite dosljedni u odgoju – svaki roditelj bira koji će roditeljski stil primjenjivati u odgoju svog djeteta. Ako je u tome dosljedan i strpljiv, čega mnogim današnjim prezaposlenim roditeljima nedostaje, zadobit će povjerenje djeteta iz kojeg dijete razvija povjerenje u sebe i druge ljude te će se razviti u zrelu i odgovornu odraslu osobu. Dijete roditelja čije ponašanje nije dosljedno (npr. u jednoj situaciji kažnjavaju dijete zbog ponašanja
koja inače ne kažnjavaju, a drugi put mu dopuštaju sve što hoće jer su umorni) ne znaju što smiju, a što ne smiju, zbunjeni su, nesigurni te sumnjaju u roditeljsku ljubav.
4. Odgajajte svoju djecu kod kuće – nastojite dijete kod kuće naučiti pravilima ponašanja koja se očekuju od njega vani. Ulica, tuđi domovi i javna mjesta nisu mjesta na kojima ćete opominjati dijete, čak udarati kako bi ga naučili onome što ste trebali ranije i u okružju doma. Vikanje i odgajanje djeteta na ulici govori više o roditelju nego o djetetu.
5. Njegujte dobre bračne odnose – međusobni odnosi između majke i oca, ključni su za zdravlje i razvoj djeteta. Ako je odnos između oca i majke neprijateljski i hladan, u kojem su svađa, prigovaranje, omalovažavanje, kritiziranje, ucjenjivanje i predbacivanje dominantna ponašanja, teško da će dijete naučiti što je tolerancija, ljubav, prijateljstvo i partnerstvo. Zato radije podržavajte, ohrabrujte, hvalite, prihvaćajte, pregovarajte i slušajte.
Otvori KEKS Pay
