Govor mržnje na internetu mnogima se još uvijek čini kao nešto prolazno, gotovo usputno, kao niz grubih komentara, anonimnih uvreda i verbalnih napada koji se događaju “negdje tamo online”. No posljedice takvih sadržaja itekako su stvarne. U digitalnom prostoru, u kojem je sadržaj dostupan stalno, lako se dijeli i teško nestaje, šteta ne ostaje zatvorena na ekranu. Naprotiv, prelijeva se na svakodnevni život, mentalno zdravlje i osjećaj osobne sigurnosti.
Posebno su ranjivi mladi, koji velik dio svojih društvenih interakcija danas ostvaruju upravo online. U razdoblju kada razvijaju identitet, sliku o sebi i osjećaj pripadnosti, izloženost govoru mržnje može imati snažan i dugotrajan učinak.
Stres, anksioznost i osjećaj ugroženosti
Kako objašnjava psihologinja Klara Zečević-Božić, govor mržnje na internetu ima vrlo konkretne i mjerljive psihološke posljedice. Kratkoročno se najčešće pojavljuje pojačan stres, anksioznost i snažne emocionalne reakcije poput ljutnje, straha ili tuge. Mnogi pritom osjećaju poniženje, napad na vlastitu vrijednost i doživljaj ugroženosti.
Dugoročne posljedice mogu biti još ozbiljnije. Dugotrajna izloženost, napominje psihologinja, povezuje se s razvojem simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, depresivnosti, kroničnog osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja prema drugima, kao i sa socijalnim povlačenjem, i u online i u offline prostoru.
“Specifičnost online prostora je u tome što izloženost može biti kontinuirana. Sadržaj je dostupan stalno, bez jasnih granica, lako dostupan i može se brzo širiti, što znači da se osoba može iznova izlagati istom ili sličnom negativnom iskustvu, što dodatno pojačava doživljaj psihološke prijetnje”, objašnjava Klara Zečević-Božić.
Ne pogađa samo ‘metu’, već i one koji promatraju
Iako se najteže posljedice očekivano javljaju kod onih koji su izravna meta govora mržnje, problem se ne zaustavlja samo na njima. Osobe koje su direktno napadnute, kaže Klara Zečević-Božić, češće razvijaju intenzivne emocionalne reakcije, simptome traume i izražen osjećaj osobne ugroženosti.
“Međutim, ni promatrači nisu imuni. I oni mogu razviti povišenu razinu anksioznosti, osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja prema društvu. Također, dugotrajno promatranje može dovesti do internalizacije poruke da je takvo ponašanje normalno ili prihvatljivo. Drugim riječima, govor mržnje ne pogađa samo pojedinca, već i širi društveni kontekst“, kaže psihologinja.
Kod osobe pak koja se nađe na “nišanu” online zlostavljača pojavljuju se razne emocije. Prema riječima stručnjakinje, najčešće se pojavljuju strah, nesigurnost i osjećaj ugroženosti. Mnogi osjećaju ljutnju, frustraciju i nepravdu, a kada je napad javan, česti su i sram te poniženje. Uz to se nerijetko pojavljuju tuga, izolacija i doživljaj da je osoba ostavljena sama u situaciji koja je nadilazi.
No posljedice nisu samo emocionalne. Napadi mijenjaju i način na koji osoba razmišlja o sebi i drugima. Kako pojašnjava Klara Zečević-Božić, javljaju se negativne automatske misli poput “Nisam dovoljno dobar/dobra” ili “Svi me osuđuju”, a osoba može početi generalizirati iskustvo, preuveličavati prijetnju i stalno se vraćati na proživljeno.
“Važno je naglasiti da ove reakcije nisu znak slabosti, već očekivan odgovor na percipiranu socijalnu prijetnju”, ističe psihologinja.
Mladi su posebno osjetljivi
Kad je riječ o mladima, posljedice mogu biti posebno snažne. Adolescencija je razdoblje intenzivnog razvoja identiteta, a mišljenje vršnjaka i osjećaj pripadnosti tada imaju veliku težinu. Upravo zato govor mržnje može duboko narušiti samopouzdanje i način na koji mlada osoba doživljava samu sebe.
“Mladi su posebno ranjivi jer se nalaze u fazi intenzivnog razvoja identiteta. Kada su izloženi govoru mržnje, postoji rizik da internaliziraju negativne poruke, odnosno mladi počinju vjerovati da ono što drugi govore o njima online ima temelja, što može izravno narušiti samopoštovanje i stvoriti dugotrajan osjećaj nesigurnosti ili manje vrijednosti”, objašnjava Klara Zečević-Božić.
Ako je govor mržnje usmjeren na neku osobnu ili grupnu karakteristiku, poput izgleda, spola ili pripadnosti određenoj skupini, učinak može biti još izraženiji. Mladi tada ne doživljavaju napad samo kao pojedinačnu uvredu, nego kao udar na vlastiti identitet i mjesto koje imaju u društvu.
Posljedice se ne zadržavaju samo na unutarnjem doživljaju, ističe Zečević-Božić, već često dolazi i do promjena u ponašanju – povlačenja iz društvenih interakcija, suzdržavanja od izražavanja vlastitog mišljenja ili prilagođavanja kako bi se izbjegli novi napadi. Dugoročno to može stvoriti trajno negativnu sliku o sebi i povećati rizik za razvoj anksioznih i depresivnih poteškoća.
Anonimnost kao okidač okrutnosti
Kao što primjećuju mnogi korisnici interneta, poseban problem digitalnog prostora jest anonimnost, odnosno online zlostavljači skrivaju svoj identitet koristeći lažna imena ili profile. Prema mišljenju Klare Zečević-Božić, anonimnost dodatno pojačava intenzitet govora mržnje. Jer, kako kaže, Kada se smanji osjećaj osobne odgovornosti, raste sklonost impulzivnom i agresivnom ponašanju. Ljudi tada često govore ono što u izravnoj komunikaciji “licem u lice” najvjerojatnije nikada ne bi izrekli.
“Taj fenomen poznat je kao efekt online dezinhibicije – ljudi u online okruženju govore i rade ono što u interakciji ‘licem u lice’ najčešće ne bi rekli ili učinili. U praksi to znači da su poruke često ekstremnije, osobnije i okrutnije nego što bi bile u izravnoj komunikaciji. Za osobe koje su meta takvog sadržaja, anonimnost počinitelja povećava osjećaj nepredvidivosti i bespomoćnosti jer napadi mogu dolaziti od 'bilo koga' i u bilo kojem trenutku. Upravo ta kombinacija intenziteta, neizvjesnosti i kontinuirane dostupnosti sadržaja čini govor mržnje na internetu posebno psihološki opterećujućim“, smatra psihologinja Zečević-Božić i upozorava na to da ponavljana izloženost govoru mržnje s vremenom može dovesti i do desenzitizacije.
Naime, s većom i učestalijom izloženošću govoru mržnje, ljudi počinju sve slabije reagirati, a agresivna komunikacija počinje se doživljavati kao nešto uobičajeno.
“Ako takvo ponašanje ostaje bez posljedica, raste vjerojatnost da će ga i drugi početi koristiti. Posljedica je postupno pomicanje društvenih normi. Granice prihvatljivog govora postaju šire, empatija prema žrtvama slabi, a nasilje u komunikaciji sve se manje prepoznaje kao problem. Upravo zato govor mržnje nije samo individualni problem onoga tko ga trpi, nego i društveni problem koji mijenja način na koji komuniciramo jedni s drugima”, kaže psihologinja.
Kako se zaštititi i oporaviti?
Iako posljedice mogu biti ozbiljne, postoje strategije koje mogu pomoći osobama koje su bile žrtve govora mržnje. Zečević-Božić smatra da je prvi korak rad na načinu razmišljanja i preispitivanje negativnih misli koje se nakon napada mogu razviti.
“Važno je ne prihvatiti agresivne poruke kao osobnu istinu. Jednako je važno regulirati izloženost, ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama i filtrirati sadržaj koji izaziva stres. Veliku ulogu ima i podrška bliskih ljudi, jer razgovor pomaže u obradi iskustva i smanjuje osjećaj izolacije. Također, važno je i aktivno postavljanje granica i pravovremeno reagiranje na sadržaj ispunjen govorom mržnje – blokiranje korisnika, prijava sadržaja i svjesno distanciranje od toksičnih online okruženja”, savjetuje Klara Zečević-Božić te dodaje da kada su prisutni intenzivni simptomi, poput anksioznosti ili traumatskih reakcija, važno je potražiti i stručnu pomoć.
O online nasilju treba govoriti otvoreno
Govor mržnje na internetu ne smije se podcjenjivati samo zato što se događa u digitalnom prostoru. Njegove posljedice su stvarne, ponekad dugotrajne i mogu ostaviti trag na mentalnom zdravlju, samopouzdanju i osjećaju sigurnosti, osobito kod mladih.
“Zato je važno o ovoj temi govoriti otvoreno, educirati djecu i odrasle, učiti mlade kako prepoznati i prijaviti štetan sadržaj te stvarati sigurnije digitalno okruženje”, za kraj poručuje psihologinja Klara Zečević-Božić.
Otvori KEKS Pay
