Slavica Halambek, 69-godišnja je Zagrepčanka, supruga i majka dvoje djece te baka čak sedmero unučadi, a koji su joj ujedno bili i njezina najveća podrška i motivacija da nikada ne odustane od borbe protiv bolesti. Naime, u samo nekoliko godina dijagnosticirani su joj reumatoidni artritis, nedugo nakon toga i dva karcinoma dojke, a preživjela je i dvije teške operacije kralježnice te amputaciju noge, a danas, dok s nestrpljenjem iščekuje novu protezu, ispričala nam je kako je sve počelo.
– Moja agonija traje od 1997. kada sam prvo osjetila bolove u rukama, a zatim i u zglobovima. Bojala sam se da bi se moglo raditi o reumatoidnom artritisu ali jedno duže vrijeme nisam to kontrolirala, a nakon što su se bolovi počeli pojačavati, otišla sam doktoru. Prvi nalazi, odnosno RH faktori za reumatoidni artritis pokazali su se negativni što me jako razveselilo jer ga je imala moja mama i znala sam kakve su to boli i kakva je to bolest. Nakon toga sam ponovila nalaze i ipak su bili pozitivni – počela je Slavica svoju priču te dodala kako joj je ta bolest znatno zakomplicirala život jer se radilo o strašnim bolovima u zglobovima i kostima, a kako od samog početka nije dobivala pravilnu terapiju, sve se zakompliciralo.
– Inače, ta se bolest liječi kortikosteroidima koji mi nisu pripisani na samom početku, no kada sam ih počela uzimati bolovi su se postupno smanjivali. Četiri godine kasnije, pri tuširanju sam ispod dojke osjetila kvržicu i odmah sam nazvala prijateljicu koja je radila na Institutu, ispričala sam joj što sam napipala i rekla mi je: 'Odmah sutra dođi kod mene na ultrazvuk'. Tako sam i napravila, a ultrazvukom je utvrđeno da je kvržica zapravo karcinom. Međutim, doktor mi je rekao kako on to ne bi odmah operirao – prisjeća se Slavica.
No, srećom, dodaje, taj je karcinom bio maligni, dio su ipak odstranili operacijom, a kao terapiju pripisali zračenje jer kako ni jedan limfni čvor karcinom nije zahvatio, kemoterapije joj nisu trebale. Redovito je odlazila na kontrole, a na jednoj od njih, nedugo nakon prve operacije, dijagnosticiran joj je karcinom, promjera četiri centimetra, na drugoj dojci.
– Doktor mi je odmah rekao da će vjerojatno morati doći do odstranjenja cijele dojke, što sam naravno odmah prihvatila jer mi je bilo u interesu da se to ne proširi dalje i rekla sam mu: 'Doktore, što vi smatrate i mislite da treba napraviti, vi to napravite'. I tako je i bilo, otišla sam u bolnicu, odstranili su mi desnu dojku i nakon toga sam se dobro osjećala. S obzirom na moju narav, jer inače sam vrlo optimistična osoba i nikada na ništa nisam gledala skeptično, mislila sam to je to, bit će bolje i idemo dalje. To je bilo 2007, kemoterapije i zračenja nakon operacije sam vrlo teško podnosila, a od tada redovito idem na kontrole i za sada je sve u redu – govori.
Reumatoidni artritis nedugo nakon toga oštetio joj je zglobove, trpjela je, neizdržive bolove u desnom koljenu, otišla na rengen koji je pokazao kako u koljenu nema hrskavice, a što je pak uzrokovalo amputaciju i ugradnju totalne proteze. Uspješno je operirana u Lovranu, a osam godina kasnije Slavici je noga postala nestabilna. U međuvremenu, bolest joj je oštetila i nekoliko kralježaka zbog čega je imala i dvije teške operacije kralježnice, najprije na odjelu neurokirurgije u Kliničkoj bolnici Dubrava, zatim na ortopediji, a koje je, ističe, jako teško podnijela.
– Dobila sam implantante koje moj organizam ili nije prihvatio, ne znam što se desilo, ali kičma me strašno boljela i kod druge operacije se ustanovilo da je ispod tih implantanata bilo puno cisti. Sve su mi to izvadili i u svaki kralježak stavljali šarafe, a zbog kortikosteroida koje sam uzimala, a što traje i dan danas, došlo je do osteoporoze zbog čega mi se i rasklimala proteza – nastavlja Slavica. Doktor joj je tada rekao kako mora promijeniti protezu, što je i učinila u Klinici za traumatologiju, a nakon te je operacije dobila i stafilokok koji su bezuspješno liječili antibioticima.
– Rana nikako nije htjela zacijeliti i taj infekt se tako proširio da mi je došao do bedrene kosti. I jedan dan sam hodala i samo mi je noga otišla ispod mene, pala sam i nisam znala sad što je, da li je koljeno, da li je kuk, došla je hitna pomoć, odvezli su me u bolnicu na Sveti duh na traumatologiju. Napravili su obradu i rekli: 'Gospođo, imate vrlo nezgodan prijelom, spiralni, bedrene kosti, mi to moramo operirati'. Operirali su me i liječili taj infekt, 70 dana sam bila u bolnici, međutim, nikako da se taj infekt povuče i doktor Krstonijević, koji me i operirao, rekao mi je: 'Gospođo Halambek, napravit ćemo sve što možemo da ne bi amputirali nogu, a ako ne bude išlo, morat ćemo napraviti amputaciju'. Malo sam se onako stresla, ali odmah sam razmišljala pozitivno, danas je medicina toliko otišla naprijed, moraš se boriti, imaš za koga i jednostavno, zdravlje i sve ti je najvažnije – prisjeća se.
To se naposljetku i ostvarilo, Slavici je amputirana i cijela noga, a najveća podrška, ali i motivacija tijekom cijele borbe bila joj je njezina obitelj koja joj, zajedno sa suprugom, pomaže i u svakodnevnom životu. Iako, kaže, primjerice lonac danas ne može podići, rado će suprugu pomoći u kuhinji savjetima i sjeckanjem povrća, a najdraža joj je sadnja cvijeća, čega se nije htjela odreći. Dane krati i gledajući dokumentarce i brigom za obitelj, a ponekad ju najstarija unuka odvede i u kafić.
– Nisam tip osobe koja voli da se netko sažalijeva. Rekla sam svima: 'Ne treba me žaliti, joj jadna, nema noge'. Ne. Meni to ne treba. Meni to zapravo čini onda još lošije. Ne želim to. Nego, optimistična sam općenito u životu. Bilo što da se nešto dogodi, ja uvijek kažem ima rješenja. I vedar sam duh, nisam sumorna. Nema dana da sam ja pala u neku depresiju ili nešto. I zato bih svim ženama dala podršku i jednu poruku. Treba se boriti. Prvenstveno zbog sebe, olakšati sebi život. Ja nisam mogla u početku ništa s kreveta, ali malo po malo, uspjela sam. Trebamo vjerovati u sebe, ne klonuti jer to je najgore, pogotovo za psihu. Ja znam da je to teško, ali jednostavno treba samo pozitivno razmišljati, kao i o tome da je život i zdravlje najvažnije – zaključuje Slavica.
