Na livadama, u voćnjacima, vrtovima i šumama, pčele rade ono što čine već milijunima godina – sakupljaju nektar i pelud. Naizgled jednostavna i tiha prizorna svakodnevica zapravo je temelj jednog od najsloženijih prirodnih sustava o kojem ovisi i čovjek. Jer bez ovih sićušnih kukaca oprašivača ne bi nedostajao samo med, već i značajan udio hrane koju svakodnevno jedemo. Zahvaljujući njihovu oprašivanju biljaka omogućena je globalna proizvodnja hrane i održavanje bioraznolikosti, a bez njih bi prirodni ekosustavi i ljudska egzistencija bili ozbiljno ugroženi.
Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), oko 75 posto svjetskih poljoprivrednih kultura u određenoj mjeri ovisi o životinjskom oprašivanju, ponajprije o pčelama, pa se procjenjuje da oprašivači sudjeluju u proizvodnji otprilike jedne trećine usjeva. Posljednjih desetljeća ovi korisni kukci oprašivači sve su ugroženiji, što zbog intenzivne poljoprivrede, uporabe pesticida, klimatskih promjena, gubitka staništa i širenja raznih zaraznih bolesti i nametnika.
O uspješnosti misije spašavanja ovih malenih, a iznimno korisnih stvorenja ovisi naša budućnost na Zemlji, a sve ovo naveli smo kako bismo vas upoznali sa ženom koja već više od 20 godina stoji na prvim linijama borbe za njihov opstanak. Ivana Tlak Gajger, profesorica na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i međunarodno priznata znanstvenica, dobitnica Nagrade HAZU-a za najviša znanstvena dostignuća, osoba koja je tri godine zaredom (za 2022., 2023. i 2024. godinu) uvrštena među 2% najutjecajnijih znanstvenika svijeta prema istraživanjima Sveučilišta Stanford, aktivno surađuje s pčelarima i zakonodavcima te razvija znanstveno utemeljene modele zaštite pčela i biološke raznolikosti. Ivana Tlak Gajger 2021. godine osnovala je i Edukativno-arhivsku postaju za pčelarstvo, s ciljem očuvanja pčelarske baštine, unaprjeđenja stručne i znanstvene edukacije te promicanja važnosti pčelarstva i zdravstvene zaštite pčela,a trenutno je angažirana kao ekspertica Svjetske veterinarske organizacije, koja razvija edukacijske programe iz područja pčelarstva za veterinarske stručnjake diljem svijeta.
‘Još kao dijete sam željela raditi nešto što ima smisla’
Pčele su za Ivanu Tlak Gajger puno više od istraživačke teme. One su, kako kaže, nit koja povezuje njezin profesionalni poziv, interes za prirodu i osjećaj odgovornosti prema društvu.
„Moj interes za pčele razvio se postupno, ali ključan je bio trenutak kada sam shvatila da tako mali kukci imaju golemu ulogu u održavanju ekosustava i proizvodnji hrane, a da je njihovo zdravlje istodobno jedno od najmanje vidljivih poglavlja unutar veterinarske medicine. Danas odgovorno tvrdim da briga za zdravlje pčela nije ni usko ni sporedno područje, nego način da se vrlo konkretno doprinosi kvaliteti života“, objašnjava Ivana Tlak Gajger.
Iako je danas međunarodno priznata znanstvenica, priznaje da kao dijete nije sanjala o takvoj karijeri. Kroz djetinjstvo i odrastanje pratio ju je osjećaj da samo želi raditi nešto vezano uz okoliš i ljude, a znanost joj se pokazala kao prirodni okvir za takvu vrstu poziva. Tijekom studija veterinarske medicine njezini su se interesi postupno usmjerili prema biologiji i bolestima pčela – području koje je tada bilo gotovo “nevidljivo” u odnosu na druge grane struke, a opet presudno za održivost bioraznolikosti i proizvodnju hrane.
„Upravo ta ‘nevidljivost’ bila mi je dodatni poticaj. Shvatila sam da se iza tog malog segmenta krije ogroman prostor za istraživanje i konkretan doprinos društvu“, otkriva nam Ivana Tlak Gajger.
Nakon završetka studija zaposlila se na Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela, gdje je prošla sve faze – od mlade asistentice uključene u nastavu i laboratorijsku dijagnostiku do voditeljice istraživačkih projekata i redovite profesorice u trajnom izboru. Paralelno je razvijala znanstveni rad, gradila suradnju s pčelarima i sudjelovala u projektima koji su povezivali laboratorij, pčelinjak i zakonodavni okvir.
„Trenutno vodim nacionalni i službeni dijagnostički laboratorij za bolesti pčela APISlab, sudjelujem u nacionalnim i međunarodnim projektima, izrađujem smjernice dobre veterinarske i pčelarske prakse te nastojim rezultate istraživanja prenijeti u primjenu. Kao voditeljica istraživačke skupine za pčele, vidim svoj profesionalni put kao spoj znanosti, struke i edukacije, od laboratorija i pčelinjaka do učionice i javnog prostora, s jasnim ciljem zaštite zdravlja pčela i jačanja njihove uloge u održivosti čovječanstva“, priča nam Tlak Gajger.
Znanstvenici mogu mijenjati svijet nabolje
Ivana svoj posao doživljava kao poziv, ne samo kao zanimanje i duboko vjeruje kako znanstvenik svojim djelovanjem itekako može utjecati na pozitivne promjene u društvu, što je svojim istraživanjima, edukacijama, mentoriranjem studenata te javnim nastupima pokazala i na međunarodnoj razini. Naime, ovu hrvatsku znanstvenicu Sveučilište Stantford čak tri godine zaredom uvrstilo je u 2% najutjecajnijih znanstvenika svijeta.
„To što su me prepoznali na međunarodnoj razini i triput zaredom me uvrstili u 2% najutjecajnijih znanstvenika svijeta prije svega mi je potvrda da i jedno, naizgled malo, specijalizirano područje, poput zdravlja pčela, može imati stvaran globalni znanstveni odjek. Iza toga poretka na 'znanstvenoj ljestvici' stoji dugogodišnji i kontinuirani istraživački rad, objave rezultata u međunarodnim časopisima, kao i uključivanje u globalne mreže i istraživačke skupine koje se bave kukcima oprašivačima. No jednako mi je važno naglasiti da to priznanje doživljavam i kao obvezu da i dalje zadržim istu razinu predanosti, znanstvene čestitosti i etičnosti te da ostanem dostupna 'za svakodnevne razgovore' s kolegama i pčelarima“, skromno nam objašnjava Ivana Tlak Gajger.
Izvan laboratorija, majka, supruga i putopisac
Putovanja su sastavni dio njezina posla jer često sudjeluje na znanstvenim i stručnim konferencijama, gostuje kao profesorica na drugim sveučilištima te drži predavanja i radionice za veterinare i pčelare u različitim zemljama. No Ivana voli putovanja, a u posebno lijepom sjećanju ostat će joj putovanje u Južnu Afriku, gdje je imala prilike raditi sa studentima, veterinarima i pčelarima u potpuno drugačijim ekološkim i društvenim uvjetima nego u Europi.
„Kroz posjete pčelinjacima, rad s 'pčelama ubojicama', razgovore s lokalnim stručnjacima te uz nastavu na Sveučilištu u Pretoriji, Gabaroneu i Cape Townu, vrlo jasno se vidjelo koliko su pčele važne za opstanak lokalne poljoprivrede, ali i kao izvor prihoda za obitelji u ruralnim područjima. Ta putovanja za mene su bila više od službenih obveza i donijela su niz 'pčelarskih putopisa' punih slika, priča i novih iskustava. Upravo u putovanjima tijekom kojih kombiniram nastavu, laboratorije, pčelinjake i razgovore s ljudima iz različitih kultura, najjasnije osjetim koliko znanost o pčelama nadilazi osobne i institucionalne okvir“, podijelila je s nama Tlak Gajger.
Iako uspješna u svojim znanstvenim pothvatima, Ivana naglašava kako obitelj u njezinu životu ima vrlo važnu ulogu.
„Prije svega, ja sam majka dvoje djece i supruga, a to je uloga koja mi daje ravnotežu u odnosu na sve zahtjeve života znanstvenice. Usklađivanje brzog profesionalnog ritma s privatnim životom je izazovno i zahtijeva puno planiranja, ali i podršku obitelji bez koje to ne bi bilo moguće. S vremenom sam naučila da ravnoteža ne znači savršenu podjelu vremena, nego stalno prilagođavanje i prihvaćanje činjenice da postoje razdoblja intenzivnog rada i putovanja, ali i svjesnog odmora. Veliko zadovoljstvo pronalazim i u naizgled malim stvarima poput čitanja dobre knjige, boravku u prirodi i fotografiranju pčela kada u miru mogu promatrati ono što inače proučavam uz mikroskop. Te mi aktivnosti pomažu sačuvati znatiželju i podsjetiti zašto sam se uopće počela baviti ovim poslom, a to je zasigurno ljubav prema prirodi i životu“, opisuje svoje privatne interese znanstvenica.
Jednako uživa u istraživanju i u radu sa studentima
Profesionalni ciljevi Ivane Tlak Gajger danas se, kako kaže, prirodno nadovezuju na prekretnice koje su obilježile njezinu karijeru. I dalje želi razvijati istraživanja koja zdravlje pčela promatraju u širokom kontekstu – od utjecaja klimatskih promjena i okolišnih čimbenika do biosigurnosti i konkretnih praksi na pčelinjaku.
„Najveća motivacija mi je što rezultati projekata ne ostaju samo na razini znanstvenih radova. Kroz standardizirane dijagnostičke metode, praćenje pojavnosti bolesti kod medonosnih i divljih pčela te istraživanja imunostimulativnih prihrana zajednica, oni postaju konkretne preporuke za pčelare“, ističe.
No jednako snažan poticaj pronalazi u radu s mladim ljudima. Svaki diplomski ili doktorski rad koji mentorira za nju je više od akademske obveze, to je nastavak priče o zdravlju pčela i zaštiti okoliša.
“Svakim mentorstvom osjećam da ta priča prerasta jednu osobu i jednu karijeru. Upravo ta svijest da se kroz projekte, suradnje i prijateljstva stvara nova generacija stručnjaka koja će nastaviti i nadograditi taj rad, najveći mi je razlog da ustrajem i podižem ljestvicu vlastitih profesionalnih ciljeva.“
Na pitanje uživa li više u istraživanju ili u predavaonici, odgovara bez zadrške: “Za mene su nastava i istraživanje dvije strane istog poziva. Istraživački rad daje mi priliku da pomičem granice znanja o pčelama, a rad sa studentima omogućuje da to znanje prenesem i da zajedno tražimo rješenja za probleme u praksi.“
Mladima koji razmišljaju o znanstvenom putu, ali ih obeshrabruju okolnosti, poručuje da ne podcjenjuju svoju znatiželju i upornost jer se znanstvena karijera gradi malim koracima, kao što su studentski projekti, prakse, volontiranje u laboratorijima, sudjelovanje na radionicama, pa i pisanje mailova ljudima koji ih inspiriraju. Za kraj, Ivana Tlak Gajger, dobitnica priznanja Večernjeg lista “Žene koje mijenjaju Hrvatsku” poručuje: „Vrata se otvaraju onima koji kucaju i pristojno pitaju više puta. I važno je tražiti mentore jer dobronamjeran mentor je osoba koja vjeruje u vas i otvara vam prilike koje možda sama nije imala. Upravo tako nastaju pozitivne promjene u društvu.“
Otvori KEKS Pay
