Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Irska

Dublin - grad nalik književnom djelu koji oduševljava šarmom

dublin temple bar
Foto: Marijana Faletić
1/14
17.01.2010.
u 14:07

Informatički centar Europe, grad grandioznih parkova i romantičnih mostova pridobit će vas neponovljivom atmosferom brojnih tradicionalnih pubova, ali i životom ulica

Već nakon par minuta šetnje Dublinom primjetit ćete toplu ljudsku narav i dobronamjerne poglede, gomile bosonogih djevojaka i natpise Guinness, Bailey's i Jameson kud god se okrenuli. Njegov ženski dio populacije ne poznaje hladnoću te čarape rijetko koristi kao odjevni predmet, a alkohol ne održava samo industriju suvenira, već predstavlja veliko veselje i onako srčanim Ircima. Literarna prijestolnica svijeta u kojoj je rođen James Joyce te dobitniici Nobelove nagrade za književnost William Butler Yeats, George Bernard Shaw i Samuel Beckett. Gradska literarna tradicija seže čak i mnogo dublje, tisuće godina ranije kada su redovnici prepisivali Bibliju u predivne rukopise, a najbolje preživjeli primjerak je famozna knjiga «The Book of Kells» koja datira iz 800. godine te se čuva u poznatom Trinity Collegu. Obilježja književne slave vidljiva su i na važnijim gradskim znamenitostima kao što su muzej «Dublin Writers Museum», James Joyce Tower te na rodnoj kući Oscara Wildea...

Dubh Linn ili Baile Átha Cliath

Originalno ime Dublina je Dubh Linn čije značenje  «crno jezero» je bilo povezano s najstarijim poznatim prirodnim jezerom melise u Sjevernoj Europi. Danas formira središnji dio ograde kod kuće pingvina u dublinskom zoološkom vrtu. Iako je u svijetu poznat pod imenom Dublin, Irci ga nazivaju pomalo egzotičnim irskim imenom Baile Átha Cliath. Dvojezičnost u ovome gradu nije strana pojava, pa tako svi natpisi, osim na engleskom svoje značenje obilježavaju i na modernom irskom jeziku.

Od točke do točke

Od zračne luke do grada najjednostvnije je doći brzom i pouzdanom linijom busa Aircoach, čija povratna karta iznosi 12 eura, a uz pomoć kojeg ćete već za manje od pola sata po dolasku piti pivu u nekom od pubova Temple Bara. Autobus tijekom dana vozi svakih desetak minuta, dok ga u noćnim satima možete očekivati svakih sat vremena. (www.aircoach.ie) Preko rijeke Liffey prelazi deset mostova, a najpoznatiji je O'Connel koji povezuje glavne dijelove grada. Originalno je bio izrađen od špage i najveći teret kojeg je tada mogao podnijeti je bio jedan čovjek i magarac. 1801. godine je zamijenjen drvenom strukturom, a današnji betonski most je postavljen tek 1863. g. te je bio poznat pod nazivom «Carlisle Bridge». O'Connel Bridge je jedini prometni most u Europi koji je širi nego duži. Njegov imenjak nalazi se u parku Stephen's Green te premošćuje jezerce. Iako ostavlja dojam da je sve blizu i dostupno pješice, Dublin je možda najbolje, osobito ako nemate više od 2-4 dana razgledati uz pomoć turističkih autobusa koje nikada nećete morati čekati više od deset minuta, a za cijenu od 15 eura moći ćete se voziti, ako poželite, i neprekidno 24 sata. Autobusi povezuje dvadesetak najvećih gradskih atrakcija te vam omogućuju princip «siđi – uđi» kad god i gdje vam je zgodno.

Glavna gradska atrakcije je katedrala Svetog Patrika u kojoj je sredinom 18. stoljeća pokopan pisac Gulliverovih putovanja, Jonathan Swift. U katedrali koja je izgrađena 1191. godine postavljena je stalna izložba u čast Svetog Patrika zaštitinika grada, tako ovdje možete doznati apsolutno sve pojedinosti iz njegovog života. Druga gradska katedrala je katedrala Kristove crkve, jedna od najstarijih atrakcija grada koja potječe iz 1030. godine, Trinity College, Grafton Street, O'Connel Street, nekadašnja tvornica Guinnessa, Dublin Castle s tornjem iz 13. stoljeća, interaktivni muzej Dublinia u kojem je oživljen srednjovjekovni život grada, Nacionalna galerija s Caravaggiom, Rembrandtom i Picassom, Nacionalna knjižnica čija se čitaonica spominje u Joyceovom «Uliksu». Memorijalna kuća Jamesa Joyca nalazi se u samom centru grada i predstavlja uspomenu na mjesto gdje se odigrala radnja iz poznatog romana «The Dead», a isto ovo mjesto poslužilo je i kao scenarij za istoimeni film. Iako kuća stoji na popisu glavnih gradskih znamenitosti, moguće ju je i iznajmiti za vjenčanje, krštenje, poslovni sastanak ili neku drugu neformalnu zabavu. Lijepa mjesta za šetnju i opuštanje su St. Stephen's Green Park i Phoenix park, jedan od najvećih urbanih parkova svijeta, koji je pet puta veći od Hyde Parka u Londonu i dva puta veći od Central Parka u New Yorku.

Otkačena strana grada

Iako u ovome gradu svi djeluju opušteno i veselo, najviše opuštajuće atmosfere susrest ćete u Temple Baru, četvrti južno od rijeke Liffey. Poznata kao kulturna četvrt, nekada središte srednjovjekovnog života grada, ali i centar noćnog života nastala je je početkom 90-tih godina prošlog stoljeća kada su gradske vlasti odustale od rušenja tog starog gradskog područja i prepustili ga umjetnicima i svim slobodoumnim dušama. Ubrzo su ovdje niknuli umjetnički ateljei, altenativni butici, second-hand dućani, prodavaonice ploča i specijalizirane knjižare, dok je cijeli kvart najprepoznatljiviji po tradicionalnim pubovima gdje ćete najbolje naučiti kako se zabaviti kao pravi Irac! Što se tiče generacija, u pubovima se podjednako dobro slažu i mladi i stari, turisti su uvijek dobrodošli, a kako večer odmiče malo kome je bitno tko je tko jer se svi zajedno, bez obzira na poznavanje ili ne, jako dobro zabavljaju. Procjenjuje se kako je 50 posto stanovnika Dublina mlađe od 25 godina, dečki su manje slobodni od cura te ćete, osobito u noćnim i ranim jutarnjim satima, na ulicama doživjeti dobacivanja većinom pripitih djevojaka. Temple Bar se proteže od ulice Fishamble na zapadu do ulice Westmoreland na istoku te od rijeke Liffey na sjeveru do ulica Edward  i Dame na jugu. Njegovo ime potječe od prvog židovskog hrama sagrađenog u Irskoj, a smještenog upravo ovdje. Riječ «bar» povezuje se s odbijanjem Katolika da dopuste Židovskoj zajednici ulazak u bilo koji od susjednih trgovačkih četvrti.

 

Poslastica zvana Guinness

Tvornica Guinnessa je sagrađena 1904. godine kada je ovdje i započeo proces proizvodnje najpoznatijeg irskog piva. Vanjskim izgledom podsjeća na zgradu Škole arhitekture Chicago sa masivnim čeličnim šipkama koje podupiru konstrukciju. Sve do 1988. godineunutar njenih prostorija se odvijao proces fermentacije, a od 2000. godine ovo mjesto postaje jedna od vodećih i najzabavnijih gradskih atrakcija iz koje mnogi, odavajući počast Guinnessu, izlaze u pripitom stanju. Njena unutrašnjost podsjeća na pintu piva, u koju kad b ise ispunila bi stalo oko 14.3 milijuna pinta Guinnessa. Od recepcije do Gravity Bara na vrhu zgrade šetnja će biti i više nego ugodna! U prizemlju vas virtualni voditelj upoznaje sa četiri glavna sastojka Guinessa; vodom, ječmom, hmeljom i kvascem koji se kmbiniraju po tajnoj recepturi kako bi se dobilo širom svijeta poznato tamno pivo Guinness. Ovdje se nalazi i suvenirnica gdje možete kupiti apsolutno sve oblike suvenira s natpisom Guinness. Šetnja vas dalje vodi kroz proces proizvodnje, ali vam i omogućuje testitranje proizvedenog te također uči kako ispravno servirati ovu poslasticu, te pokazuje sve čari marketinga vezane uz samo pivo. Najzanimljivija je ipak prostorija gdje možete poslušati priče o stvarnim situacijama koje su usljedile nakon ispijanja koje pinte previše. Isprobati možete i koji tradicionalni irski kulinarski specijalitet, dodatno testirati Guinness u Source Baru ili Brewery Baru te u konačnici začiniti posjet pintom Guinnessa koji je uključen u cijenu ulaznice, u Gravity Baru iz kojeg se pruža panoramski 360° stupnjeva vrijedan pogled na cijeli grad.

Skupo, ali se isplati

Cijene piva (oko 5 eura po pinti što je jednako 0,47 l)) te kulinarskih specijaliteta (oko 50 eura prosječni menu u pubu) čine Irsku jednu od najskuplih europskih destinacija. Shooping je nešto prihvatljivijih cijena, osobito ako se usredotočite na dućane u Henry Streetu, ulici u kojoj se nalazi većina svjetski poznatih brandova srednje cjenovne ljestvice. Ako ste pak zainteresirani za nešto luskuznije krpice s potpisom rađe se uputite prema O'Connel Streetu gdje već sama popločenost ulica govori o nešto finijem statusu. Ne propustite prošetati tržnicama cvijeća koje se okomito nadovezuju na glavne gradske ulice.

Urbana oaza broj 1.

Phoenix Park se smjestio 4 km od centra Dublina te se ističe po grandioznom križu koji je sagrađen za prigodu posjeta Pape Ivana Paula II. 1979. godine. Tada je taj park prihvatio oko 1.25 milijuna ljudi. U Phoenix Parku se također nalazi masivni obelisk koji svjedoči o pobjedama velikog vojvode od Wellingtona koji je rođen u Dublinu. Jedna stara priča kaže kako se vojvoda sramio svoje irske krvi te je često ponavljao rečenicu: “To što se rodiš u štali ne znači da si konj!”. Sukladno njegovom bezobrazluku navodno je rasla i visina obeliska, a sve s ciljem kako bi se mogla vidjeti iz svih dijelova Dublina te ga podjećati na njegovu irsku nacionalnost. Prostire se na površini od oko 709 hektara te uz spomenuto predstavlja i dom Kraljevskog zoološkog vrta, jednog od najimpozantnijih u Europi, rezidencije irskog predsjednika koja svojim izgledom uvelike podsjeća na Bijelu kuću u Washingtonu, rezidencije američkog ambasadora, policijskog sjedišta, kriket igrališta, hipodroma i mnogobrojnih pješačkih staza koje stanovnicima služe kao rekreacioni centar.

Preko rijeke za pola penija

Do 1816. godine sjever i jug Dublina uopće nisu bili povezani mostovima.
Vozilo je 7 brodova u vlasništvu određenog gospodina Walsha s jedne na drugu stranu rijeke. U jednom trenutku su inspekcije zaključile da su brodovi u prelošem stanju i naredile gospodinu Walshu ili da popravi brodove ili da izgradi most. Tako je Dublin dobio Ha'penny bridge. U početku se je nazivao Wellington bridge, a s obzirom kako je gospodin Walsh dobio pravo naplaćivanja prelaska mosta sljedećih 100 godina, I to po tarifi od pola penija i sam most je dobio novi naziv Ha'penny Bridge. Ovaj most je sve do 2000. g. bio jedini most preko rijeke Liffey kojeg su mogli prelaziti i pješaci. Tada je u promet pušten i Millenium bridge.

Leprechaun i vilenjačke moći  

Jedan od simbola Irske, pogansko naslijeđe koje se probilo u središte slavlja Svetog Patricka, je mali lukavi vilenjak leprechaun. Ova riječ vjerojatno potječe od irskog naziva za postolara (leath bhrogan) ili pak za čovječuljka (luacharma'n), a radi se o starijim bradatim čovječuljcima, često u pripitom stanju, ali nikad prepijani da bi mogli izrađivati cipele. Ti vilenjaci su čuvari ćupova sa zlatom koje su Vikinzi, pljačkajući Irsku, ostavili zakopano na skrovitim mjestima. Zato, kad ih smrtnik ulovi, oni mu, računajući na njegovu pohlepnu prirodu, obećaju veliko bogatstvo u zamjenu za slobodu, no ipak ga uvijek uspiju nadmudriti i pobjeći prilikom prvog trenutka nepažnje. Uza sebe imaju dva novčića - srebrnjak koji će im se magično vratiti i zlatnik koji će se pretvoriti u kamen ili prah kad ga nekome poklone. Postoji i priča da duga obasjava mjesta na kojima su zakopani njihovi ćupovi s blagom pa se zato oni, kad se duga pojavi, odmah bacaju na kopanje i premiještanje posude.

Patrikove legende

Najpoznatije legende vezane za Svetog Patrika su one o protjerivanju zmija i ona o djetelini. Smatra se da je on uspio istjerati sve zmije i otrovna stvorenja iz Irske udarajući u bubanj te da se one više nikada nisu usudile stupiti na zeleno tlo, i uistinu, danas na otoku nema niti jedne zmije! Postoji također priča o jednoj staroj zmiji koja nikako nije htjela otići pa ju je Patrick namamio u stupicu. Pokazao joj je kutijicu koju je izradio za nju, no ona je bila uvjerena da je škrinjica premalena. Ušla je samo da bi dokazala da je u pravu, a tada ju je Patrick poklopio i bacio i tog posljednjeg gmaza u more. No, ne postoje zapisi koji bi dokazali da je Irska ikada prije i bila stanište zmija, koliko god se to nevjerojatnim činilo, te one u ovoj predaji vjerojatno simboliziraju poganstvo.

 

 

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije