Ništa bez rakije i svinjske masti: Ovo je 9 narodnih lijekova iz ljekarni naših baka i majki
U hrvatskim domovima narodni lijekovi stoljećima su bili prvi izbor kad bi se pojavili prehlada, kašalj, bolovi ili probavne tegobe. Prije nego što su ljekarne postale lako dostupne, ljudi su se oslanjali na ono što su imali u kuhinji, vrtu, dvorištu i ostavi. Znanje o prirodnim pripravcima prenosilo se s baka na majke, s djedova na unuke, često usmenom predajom i vlastitim iskustvom.
Mnogi od tih kućnih recepata i danas su dio svakodnevice, osobito u manjim sredinama i obiteljima koje njeguju tradiciju. Iako moderna medicina danas ima daleko preciznija i sigurnija rješenja za brojne tegobe, narodni lijekovi nisu nestali iz uporabe. Upravo zato zanimljivo je prisjetiti se pripravaka koji i dalje imaju posebno mjesto u narodnoj tradiciji.
Rakija: Rakija je u hrvatskoj narodnoj medicini bila gotovo univerzalan kućni pripravak, osobito za dezinfekciju, obloge i masažu. Često se koristila za utrljavanje kod povišene temperature, bolnih mišića ili za obloge na prsima kod prehlade. U mnogim kućama vjerovalo se da mala količina rakije 'grije iznutra', iako se takva praksa danas promatra s puno više opreza.
Češnjak: Češnjak se odavno smatra jednim od najjačih prirodnih saveznika za imunitet i otpornost organizma. U hrvatskim kućanstvima jeo se sirov, dodavao se u mlijeko, med ili juhu kada bi netko osjetio prve znakove prehlade. Osim toga, narod ga je cijenio i zbog vjerovanja da 'čisti krv' i pomaže kod iscrpljenosti.
Med: Med je jedan od najstarijih prirodnih lijekova koji se koristio za smirivanje grlobolje, kašlja i opće slabosti. Najčešće se uzimao samostalno, u toplom čaju ili pomiješan s limunom i češnjakom. Osim što je bio lijek, med je u narodnoj tradiciji imao i simbol snage, zdravlja i dugovječnosti.
Kamilica: Kamilica je među najčešće korištenim biljkama u narodnoj medicini diljem Hrvatske. Čaj od kamilice davao se kod bolova u trbuhu, nadutosti, nervoze i nesanice, a koristio se i za ispiranje očiju te obloge. Zbog blagog djelovanja bila je čest izbor i za djecu, pa je gotovo svaka kuća imala zalihu sušene kamilice.
Kadulja: Kadulja je posebno cijenjena u priobalju, ali se koristila i u kontinentalnim krajevima kao snažna ljekovita biljka. Čaj ili grgljanje kadulje primjenjivali su se kod upale grla, promuklosti i problema s desnima. U narodu se vjerovalo da kadulja čuva zdravlje pa je bila nezaobilazna u mnogim kućnim pripravcima.
Luk: Crveni luk bio je čest kućni lijek protiv kašlja i začepljenih dišnih puteva. Od njega su se radili sirupi s medom ili šećerom, koji su se ostavljali da puste sok, a potom uzimali na žličicu. Luk se koristio i u oblozima jer se vjerovalo da izvlači upalu i olakšava disanje.
Svinjska mast: Svinjska mast imala je važno mjesto u starinskim kućnim receptima, osobito za mazanje prsa, suhih usana i nadražene kože. Često se miješala s ljekovitim biljem, poput nevena ili kantariona, kako bi se dobila domaća mast za rane i opekline. Iako danas zvuči staromodno, nekad je bila jedno od osnovnih pomagala u gotovo svakom kućanstvu.
Ocat: Ocat, osobito domaći jabučni, koristio se za obloge kod temperature, glavobolje i umora. Razrijeđen s vodom služio je za ispiranje, obloge ili utrljavanje, a neki su ga pili i u malim količinama za probavu. U narodnoj predaji smatralo se da ocat 'izvlači vrućinu' i vraća tijelu ravnotežu.
Kopriva: Kopriva je bila poznata kao biljka za jačanje organizma, osobito nakon zime i u razdobljima slabokrvnosti. Od nje su se pripremali čajevi, juhe i variva, a mladi listovi koristili su se kao proljetni 'čistač' organizma. U narodu se vjerovalo da kopriva vraća snagu, poboljšava krvnu sliku i pomaže tijelu da se oporavi.