U dvije godine postojanja zagrebačka galerija Trotoar nametnula se kao mjesto europskih kulturnih susreta, a tako je bilo i sinoć na otvorenju skupne izložbe “Dear Father” nastale u suradnji s galerijom Ravnikar iz Ljubljane.
U pitanju je duboko osobna, slojevita i introspektivna izložba koja okuplja tri suvremene slovenske umjetnice – Maju Babič Košir, Helenu Tahir i Nevenu Aleksovski – od kojih svaka istražuje složene emocionalne krajolike oblikovane figurom oca.
Povezujući različite umjetničke prakse, kustosica Piera Ravnikar oblikuje izložbu kao zajednički prostor tišine, nedovršenosti i distance. Maja Babič Košir kroz instalacije i arhivske strukture propituje memoriju i osobnu povijest, Helena Tahir u crtežima i grafici istražuje identitet i sjećanje, dok Nevena Aleksovski u minimalističkim crtežima i fotografijama otvara teme migracije, pripadanja i isključenosti. Izložba donosi autentičan pogled na identitet, memoriju i naslijeđene priče koje obilježavaju suvremeni trenutak.
Kako je to kazala kustosica Piere Ravnikar: "Na ovoj izložbi umjetničke prakse Maje Babič Košir, Helene Tahir i Nevene Aleksovski isprepliću se u razmatranju figure oca kao mjesta slojevitosti, napetosti i tihog odjeka. Njihovi se radovi razlikuju po mediju, formi i estetskom jeziku, ali zajedno tvore konstelaciju tragova: izostavljanja i poštovanja, raskida i nježnosti, sjećanja i transformacije. Smještena u širi okvir promišljanja srodstva, nasljeđivanja i arhivske prakse, izložba figuru oca promatra ne samo kao člana obitelji, već kao strukturalnu, povijesnu i simboličku funkciju.
Izložba ne teži pomirenju ni artikuliranju jedinstvenog očinskog narativa, već poziva na pomnost i refleksiju, zadržavajući se na onome što ostaje neizrečeno, neposlano ili nepovratno izgubljeno. Figura oca pojavljuje se i kao sidro i kao lom, kao ishodište i pukotina, kao nestabilno žarište koje odjekuje kroz vremenske, geografske i emocionalne registre. Osobne povijesti isprepliću se sa širim strukturama migracija, rada i sjećanja, povezujući intimne tragove s kolektivnim iskustvom.
Nit vodilja izložbe je odsutnost, shvaćena kao aktivna, stvaralačka sila. Tišina, nedovršenost i fragmentarnost funkcioniraju kao konceptualne i materijalne strategije koje oblikuju prostor sjećanja, čežnje i mašte. Različiti vremenski slojevi koegzistiraju: arhivi pohranjuju prošlost, performativne geste nastanjuju sadašnjost, a mašta projicira moguće budućnosti. U dijalogu s feminističkim arhivskim praksama, umjetnošću koja tematizira rat i sjećanje te suvremenim promišljanjima srodstva, Košir, Tahir i Aleksovski razotkrivaju figuru oca kao promjenjivu, prelomljenu, ponovno sastavljenu i prenošenu kroz vrijeme.”
Gostovanje slovenske galerije Ravnikar u Zagrebu dio je programskog usmjerenja Trotoara da jednom godišnje realizira izložbe koje nastaju u suradnji s međunarodnim galerijama ili kustosima. Izložba se može pogledati do 17. siječnja, u radno vrijeme galerije: od srijede do petka od 11 do 19 sati, subotom od 10 do 14 sati.
Što se tiče samih umjetnica koje izlažu....Maja Babič Košir (Ljubljana, SI, 1978.) svoj proces temelji na introspektivnim načelima, prevodeći unutarnja iskustva u vizualno dojmljive narative. Višedimenzionalnost, ostvarena slojevitim slaganjem materijala u instalacijama, preispituje ideju dekorativnosti, čime upućuje publiku na svoje kiparsko iskustvo. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među ostalim u Modernoj galeriji u Ljubljani (SI), Galeriji Britta Rettberg, München (DE), Zimmermann Kratochwil, Graz (AT), (AV17) Vilnius (LT), Galeriji Ravnikar (SI), Zürich Salon (CH), Positions Berlin (DE).
Magistrirala je kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti i dizajna u Ljubljani, nakog čega je upisala poslijediplomski studij kreativne ilustracije i vizualnih komunikacija na sveučilištu EINA u Barceloni.
Helena Tahir (Jesenice, SI, 1991.) primarno se bavi grafikom i crtežom. Njezini monumentalni, bogati i detaljima zasićeni vizualni narativi zahtijevaju sporo i pomno čitanje. Diplomirala je na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani, a tijekom studija je pohađala Fakultet likovnih umjetnosti (FBAUP) u Portu i Akademiju likovnih umjetnosti (HGB) u Leipzigu. Godine 2024. upisala je doktorski studij na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani, gdje je i zaposlena kao docentica na Odsjeku za grafiku.
Njezini su radovi dio različitih privatnih i javnih zbirki i kolekcija, a svoj je rad predstavila na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u institucijama kao što su Međunarodni centar grafike u Ljubljani (SI), ARCO Lisboa (PT), Galerija Ravne KGLU-a i Ravnikar (SI), Galeriji Britta Rettberg, München (DE) te Migration Museum, London (UK). Dobitnica je Nagrade za mlade umjetnike na Međunarodnoj izložbi grafika i knjiga umjetnika u Rijeci.
Nevena Aleksovski (Bor, Srbija, 1984.) nadahnuće pronalazi u osobnom iskustvu, a polazište njezina umjetničkog istraživanja su migracije – fenomen koji je oblikovao ljudsku povijest i društva. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, među ostalim u ŠKUC-u (SI), Galeriji Ravnikar (SI), Galeriji Britta Rettberg (DE), MGLC-u (SI), Cukrarni (SI), Galeriji P74 (SI), PrivatePrintu (MK) i NADA Villa Warsaw (PL), kao i na raznim skupnim izložbama, uključujući Nacionalnu galeriju Makedonije, Skoplje (MK), Zürich Salon (CH), DobraVaga, Ljubljana (SI), Stiege 13, Beč (AT) i dr. Godine 2022. objavila je knjigu Melancholy of the Abandoned Lands u izdanju PrivatePrinta, koja donosi povijest migracija njezine obitelji u vrijeme Jugoslavije i nakon njezina raspada. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Novom Sadu (RS) 2008., a akademski put nastavila magistarskim studijem kulturnih studija na Sveučilištu u Ljubljani (SI) 2014.
Otvori KEKS Pay
Velite: propituju...