Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Film

U Jugoslaviji je cvjetao filmski amaterizam, a Kinoklub osnovao je zubar

Najstariji klub filmskih amatera u ovom dijelu Europe godišnjicu obilježava izdavanjem monografije “Čisti amaterizam”
03. prosinca 2019. u 07:52 1 komentara 143 prikaza
Foto: Sandra Šimunović/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Davne je 1928. Maksimilijan Paspa, strastveni fotograf i filmski entuzijast, a po zanimanju stomatolog, osnovao s Oktavijanom Miletićem, snimateljem i redateljem, sekciju kino-amatera koja će 1935. prerasti u Kinoklub Zagreb. Vođeni idejom da film, tada vrlo skupu razbibrigu dostupnu samo odabranima, približi svim ljubiteljima te umjetnosti omogućivši im pristup opremi koja je u to vrijeme bila čisti luksuz. Ta je ideja filma za sve, ostala sadržana u samoj srži Kinokluba do danas, 91 godinu kasnije.

Imamo dokumentaciju Kino Europa neće biti adaptirano godinama i nepotrebno je iseljeno

– Oni su uspjeli zapravo osnovati udrugu koja je omogućavala ljudima da se tada bave jednom elitnom profesijom, što je tada bio film i tako započinje svojevrsna demokratizacija te djelatnosti – ispričao nam je Tomislav Šoban, filmski redatelj i sadašnji predsjednik Kinokluba.

Sa svojih 91 godinu, Kinoklub je najstariji klub filmskih amatera u jugoistočnoj Europi, a u povodu te jubilarne godišnjice, odlučili su izdati i monografiju simpatičnog naziva “Čisti amaterizam”.

Kinoklub, iako ima dugu tradiciju, nije tradicionalna organizacija, pa nam je bilo fora da ne izdamo knjigu za okruglu godišnjicu, nego da se protegnemo na 91. Putem smo shvatili i da nemamo baš kapacitet da pokrijemo sve te godine jer je to ipak ogromno razdoblje, pa smo se odlučili fokusirati na dio povijesti Kinokluba od 90-ih, dakle od nezavisnosti Hrvatske – kazao nam je Luka Ostojić, kinoklubaš i urednik monografije.

Robert Knjaz, Sanja Buljanović i Alan Bahorić na 65. godišnjici KKZ-a, 1993. | Autor : Kinoklub Zagreb Foto: Kinoklub Zagreb Robert Knjaz, Sanja Buljanović i Alan Bahorić na 65. godišnjici KKZ-a, 1993.

A ratne su devedesete bile itekako turbulentne za Kinoklub, koji se s nastankom nove države trebao iz temelja reformirati. U bivšoj Jugoslaviji, naime, cvjetao je filmski amaterizam, prije svega zbog socijalističke inicijative “tehnika narodu” zbog koje je princip funkcioniranja Kinokluba kao organizacije koja besplatno daje tehniku svim građanima i budućim amaterima, organizira edukacije i radionice, bio puno prihvaćeniji i više podupiran. Kinoklub je još od početka 60-ih do početka 70-ih godina prošlog stoljeća bio iznimno mjesto koje su prepoznali i brojni strani filmaši i kritičari – jer je upravo ondje nastao hrvatski pokret filmske avangarde – antifilm.

– Tada nastaje grupacija autora, među kojima su bili Mihovil Pansini, Tom Gotovac, Vlado Petek i mnogi drugi, koji zapravo počinju promišljati amaterski film kroz umjetničku vrijednost, vodeći se mišlju da ne treba kopirati ustaljene norme, nego ih zapravo dovoditi u pitanje – priča nam Šoban, dok Ostojić dodaje kako je to bila prekretnica u filmskom stvaralaštvu, jer su oni taj medij koristili na potpuno drukčiji način no što je bilo uobičajeno i prihvaćeno.

Iz filma Prijepodne jednog fauna (T. Gotovac, 1963.) | Autor : Kinoklub Zagreb Foto: Kinoklub Zagreb Iz filma Prijepodne jednog fauna (T. Gotovac, 1963.)

– Ti su filmovi proizlazili iz raznolikih eksperimenata i oni zaista nisu bili ni blizu igranom filmu ni ičemu što su ljudi tada prepoznavali kao film. Odličan primjer takve prakse je film-performans iz 1965., “Kariokineza” autora Zlatka Heidlera koji je tijekom projekcije filma palio vrpcu u projektoru, a gledatelji su na platnu zapravo gledali spaljenu vrpcu – objašnjava nam.

Međutim, kada su nastupile 90-e, došlo je do svojevrsne smjene generacija – stariji kinoklubaši su otišli, sve je ostalo na novoj, mladoj generaciji, a zatim je došao i rat.

Projekcija filma The World of Coca-Cola, 1992. | Autor : Kinoklub Zagreb Foto: Kinoklub Zagreb Projekcija filma The World of Coca-Cola, 1992.

– Kada se promijenila tehnologija, došao je VHS i film više nije bio isti. Starija ekipa se toga prepala i na neki se način nisu znali s time nositi. Tu se događa ta smjena, a i zbog rata se dogodio jedan jaki rez te je sve ovisilo zapravo o jednoj osobi, Alanu Bahoriću, koji je sa svojih 20 godina postao predsjednik Kinokluba – govori Šoban. Bahorić je ubrzo shvatio da je veoma bitno da uz sebe ima educiranu osobu koja će podučavati amatere kako da barataju opremom, nemaju straha od nove tehnike i nastave raditi filmove. Ta je osoba bila Vedran Šamanović, profesionalni snimatelj i autor, a njih dvojica Kinoklub uvode u novo doba. U klubu se ubrzo pojavljuje i drugi Vedran, Vedran Šuvar, koji donosi sa sobom viziju kako dodatno organizirati klub i jasno postavlja ideologiju amaterizma kao umjetničke slobode.

Kino Europa milena zajović Zašto je Kino Europa moralo biti zatvoreno?

– Svi znamo da amaterizam ima negativne konotacije, kao nešto što se radi ofrlje, loše, nestručno... a Kinoklub pokušava progurati priču da je filmski amaterizam zapravo rađenje filma iz ljubavi, nešto što treba poticati te da takav film nije nužno ni lošiji ni drukčiji od profesionalnog filma. I da osim što nudi besplatnu tehniku, nudi i prostor u kojem se okupljaju zaljubljenici u film i zajedno iz te ljubavi rade filmove. Tako je i ova knjiga na neki način doprinos tome da se s amaterizma skine stigma – zaključio je Ostojić. 

Proveli smo jedan radni dan u adventskoj kućici
Nema predaje
Proveli smo jedan radni dan u adventskoj kućici: Radila sam kao BioManijak
  • zip123:

    I opet su bili kvalitetniji filmovi i kvalitetnije serije nego danas.